Tražim ja jutros token.
- Ženo, di je token?
- Ja sam ga makla sa stola. Tu ga Luka može uzeti.
- Di si ga makla?
- Ma tu je.
- Di?
I sad ona počne tražiti.
- Ma tu san ga stavila. Ma makla san ga jer je bio tu kod kompjutera i nisan tila ga da Luka uzme.
- Ma što ga mičeš kada sam ga ja tu ostavio. Kako ga meni Luka ne uzima. Daj ga nađi, treba mi.
- Ma ja sam luda. Pa tu sam ga stavila. Evo bio je u ovoj posudi na frižideru. Možda je pao iza. Pa zašto se to meni događa? Postajem senilna. Ja stalno spremam stvari pa onda zaboravim di sam ih stavila.
- Daj vodi neku evidenciju di stavljaš stvari. Barem nećeš gubiti stvari! U kurac. Jebote. Za 10 godina ćeš završiti u ludnici koliko si munjena.
- Ma tu sam ga stavila. 100 %.
- Jebe mi se di si ga stavila. Treba mi danas.
Onda je otišla sa materon na kavu. Vratila se posli u teškoj bedari. Poslije ručka je tražila token po cijeloj kući. Micala je frižider, zavlačila se ispod svih kreveta. Na kraju je izvadila kutijetinu u kojoj stoje Lukine igračke nadajući se da ga je možda Luka tamo stavio. Sjedi ona tako među tim igračkama i sve ponovno preslaguje u kutiju.
Tada meni nešto padne napamet. Odem do sobe i pogledam u torbu u laptopa. Na mjestu gdje inače stoji token, stoji token. Ja držim taj token u ruci i tako me je sram. Odlazim u dječju sobu gdje moja draga sjedi na brdu igračaka i prebire po njemu. Zagrlio sam je s leđa i počeo ljubiti po vratu.
- Moram ti se ispričati. Token je cijelo vrijeme u mojoj borši. Oprosti.
U očaju je zabila glavu u te igračke i nije se micala 20 sekundi.
- Skoro sam se uvjerila da sam luda. Luđače.
- Oprosti.
P.S. Na današnji dan, prije 10 godina, u diskoteci The Best upoznali smo se moja draga i ja. Danas imamo dvoje dice, volimo se, mrzimo se, seksamo se, svađamo se, radimo jedno drugome ovakve pizdardarije i umrli bi jedno bez drugoga. Volim te ljubice. Oprosti za ovo danas.
|
