Pustimo sad ideologiju koju je prodavao. Bio sam jučer na Brijunima. Prva stvar koja me fascinirala je mornar koji pri vezivanju broda za rivu nema nikoga da mu uhvati cimu. Gledan ga ja i nekuzin kako će se vezati. On zavitla onu cimu na rivu u stilu Johna Waynea, cima pada točno oko kolone i brod je vezan. Strava. Nakon obavljenog posla i ručka koji je bio vrlo dobar, idemo u đir. Neki od kolega su ponjeli palice za golf, a pošto golf nisam nikad vidio uživo odoh ja sa njima da vidim kako to izgleda. Lijeva ruka na kraj klaba, desna iznad nje. Lagano čučni i spusti leđa dok palica ne dotakne pod. Zamah oko glave i udarac. Oči moraju ostati na mjestu gdje je bila loptica, a ne pogledom pratiti lopticu odmah nakon udarca. Mogu van reći da je feeling dobar. Nakon zagrijavanja kolege su otišle na prave rupe, a nas par se vraća na rivu. Na povratku prolazimo kraj titove vile di je karao Sophiju Loren. Ispred vile čekaju grupe furešta da oni koji trenutno razgledavaju vilu izađu van pa da i oni mogu to vidjeti. Unutra je frajer sebi vrlo dobro to uredio. Imate i knjigu utisaka koja je prepuna riječi tipa; Care, legendo, genije, majstore. I fakat to čovjek i je. Najljepši hrvatski otok je zatvorio samo za sebe. Tamo je dovodio svjetski poznate face da bi ih šarmirao. Imate rimske utvrde, otiske dinosaura, golf terene, zoološki vrt pun životinja koje su mu donosili državnici cijelog svijeta.Ma sto čuda . I svi su ga volili. I bijeli i crni i žuti. I Ameri i Rusi i Afrikanci i svi. A on je ostao svoj u nekakvom socijalizmu ne pokoravajući se ničijim željama. A i dalje su ga svi volili. Plus što je kontrolirao 20 milijuna ljudi raznih naroda i narodnosti koji su se pobili par godina nakon što je otegnuo papke. Eee ljudi, trebalo je te balkance kontrolirati i hraniti 40 godina. Uglavnom, frajer je imao garažu za glisere u vili i kad mu se htjelo spustio bi se iz dnevne sobe u glisersku garažu, upalio motore i karao poznate ličnosti na nekoj od bezbroj prekrasnih osamljenoj plaži. Ako bi se Brijunima približio kakav brod isti tren bi bio obasut paljbom JNA iz svih mogućih i nemogućih naoružanja. Naravno da se to nije dogodilo (možda i je) jer su svi vrlo dobro znali da se Brijunima nesmije prići. Care.
Turizam na brijunima.
Sve je super. Vidi se da netko misli glavom. Svako malo prođe frajer i hrani ciple ispred hotela tako da turisti mogu vidjeti milijune cipala porcijaša na po metra od rive. Za furešte dušu dalo. Možeš iznajmiti bajkove i one električne autiće. Ima vlakića koji vozaju okolo. Lipo je, čisto je. I taman kad pomisliš Evo bar netko radi turizam kako treba, evo ti pljuske. Sidnemo na taracu hotela i čekamo konobara. Dolazi srednjovječni čića sređen od glave do pete, profesionalni konobar.
- Izvolite.
- Ja ću makijato.
On se okreće i odlazi bez riječi, a nas pet za stolom?!? Pratimo ga pogledom u nevjerici dok on dolazi do prozora na hotelu di mu stoje blok i olovka. Ahhaa, to je pravi konobar koji sve zapisuje. Ovaj mali gaf od prije je zaboravljen. Bilo je tu par kava, makijata, kapućina, mineralne, kola, obične vode. Dolazi on za 10 minuta i nosi sve osim mog kapućina. Pa koji si kurac zapisivao, morončino imbecilna.
Evo odmah, oprostite.
Nosi on i kapučino i račun. 186 kn. I treba tako, ipak su to Brijuni. Treba tu lipotu naplati. Ni nakon dva sata konobar se nije pojavio da odnese prazne ćikare i boce i da isprazni do vrha punu pepeljaru, a kamoli da pita hoćemo li još nešto piti. Pa neide to tako, jebemu. Turisti oče i uslugu. Da je Tito živ odmah bi ga bacio lavovima. Ali Tita više nema osim na reklami za cigare kojih možete kupiti svugdi na Brijunima. Takvo ponašanje konobara je jednostavno nedopustivo. Što da sam ja neki princ iz Perzije koji je čuo da su mu se tu dida i tito kurvali sa Sofijama Loren i da sada i ja oću viditi tu divotu i onda mi se ne isprazni pepeljara 2 sata. Dali bi ja preporučio ostalim prinčevima od Perzije da dođu vamo? Bi kurac. Rekao bi da je lijepo i to je sve. Ima i drugih lijepih mjesta na svijetu gdje ti prazne pepeljare svaki minut. Ako ikad budem imao kakav ugostiteljski objekat lipo ću u stolove ugraditi neki električni kurac do kojih se konobar mora približiti svakih 10 minuta na 2 metra, a ako se ne približi, elekrtični kurac šalje meni mail ili SMS da se ovaj nije približio stolu broj 22 zadnjih 15 minuta, ja dojurim u srebrnom porsheu, ispričavan se gostu za stolom i iskupljujem se besplatnim pićem kojeg odbijam od plaće lijenom konobaru. E tu gestu će princ of perzije pričati ostalim prinčevima od Perzije i svi će mi doći opet. A lijeni konobar će ubuduće do stola dolaziti svaki 5 minuta i dobivati bolju manču od zadovoljnog princa iz Perzije.
To je turizam, jebo vas polovični turizam. Da vas jebo.
Odlazimo sa Brijuna. Frajer u Fažani opet cimom pogađa onu kolonu. Pitam ga da li ju je ikada falio. Kaze frajer da je. I što onda? - pitam ga. E onda moram platiti rundu posadi broda u obližnjem kafiću. !!!!!
P.S. Ako neki ugostitelj hoće ovo rješenje za svoj kafić ili restoran neka se javi. Znam kako se to radi.
Post je objavljen 24.10.2004. u 19:24 sati.