Knjizevni terorist

Ne da me prikovalo na naslon ovih tristo cetristo komentara odnosno 125 stranica teksta koliko ispada ako se stvar prekopira u word, od kojih bi se mogla sloziti knjiga bez po frke, nego mi je sve ogadilo blog, da mi ga se vise nije dalo ni otvarati. puknem nesto slova, sitnih kao sjeme bosiljka, kao i svaki drugi dan, a kad ono izniklo cijelo polje malih fridriha. zaboravio sam da je proljece i da se priroda i bozja bica bude, da je neki dan padala kisa pa zasjalo sunce, ali dobro, zajeb moj a reklama katunariceva. after party samo takav, bonkasi u po cijene, a mene puca slika kako kao morales stojim iznad mase i lagano se njisem zatvorenih ociju. dobro, dosta poezije, dosta ironije i kenjaze, jer partyje ne volim i odlazim kad drugi pocnu dolaziti, svejedno svaka vam cast, dragi gosti, na tolikom broju, moj favorite je onaj dio kad je prvo po citatu iz intervjua razotkriven a onda svijetlecim mecima i koncentriranom vatrom sjeban milko valent. ostalo manje vise, zato sa zadovoljstvom primjecujem da se butiga u medjuvremenu srecom ispraznila, da su svi ti mamurni nesretnici otisli dalje citati svoje valente, zizeke, sloterdijke i ostale cije prezime ne zavrsava na ic, sto znaci da mozemo krenuti dalje. unatoc gostovanju takvih povijesnih velicina kao sto su valent i edo popovic skoro sve mi se ipak cini kao golemi spam jer je, osim par pokusaja, u sirokom luku zaobidjen mozda najveci, esencijalno i po svojim posljedicama najdublji dogadjaj ove godine na domacoj sceni, a to je nastavak i ujedno kraj polemike miljenko cro cop jergovic kontra drazen bob sap katunaric u subotnjem jutarnjem. pa ne sjecam se kad sam zadnji put tako nestrpljivo isao prema kiosku da bih dao sest kuna i onda na kavu u kafic u koji obicno ne idem, samo zato jer je bio najblizi u tom trenutku. stvarno ne razumijem, upravo je pocela dekonstrukcija i samorazaranje najvaznijeg suvremenog knjizevnog mita u hrvatskoj, i onda jutarnji okrese polemiku u korijenu pupa. a dogadjaj je povijesni, najintenzivnije javnoprisutni i mozda najutjecajniji pisac zadnjih pet do deset godina, proglasen za ujedinjenje crvenog krleze i crnog andrica u jednoj osobi, uzdignut u status knjizevnog bozanstva, odluci se na ovakav coming out, na ovakvo samodemaskiranje u velikom stilu, a oni kazu, gotova polemika. sad opet nitko nece reci nista o tom povijesnom subotnjem tekstu. jebiga, rekao sam sebi, ako nista barem imam neki svjezi dokaz za svoje stare teze o jergovicevom primitivizmu, totalitarnoj strukturi licnosti i inherentnom ognjistarstvu, to jest sovinizmu, sto drugim rijecima znaci da ni s andricem ni s krlezom taj nema nikakve bitne veze. dokaze po istim tockama iz njegovih knjiga vec imam. cuvam ih za glavnu raspravu. pocet cu s jednom pricom otprije deset godina, ne znam gdje cu stat, ali to, kazem, kad dodje vrijeme. to ce ujedno biti i citanje optuznice hrvatskoj knjizevnoj kritici i kulturnoj sceni koja je uvukla takvu pojavu, podigla je na ruke i tako donijela do pijedestala. anatomija doktora culpa. tako bih trebao nazvati novi blog ako mi ovaj zatvore. za kraj citirao bih dijelove dva neprimijecena komentara, prvog potpisuje imenjak mu miljenko, drugi nasiroko poznati nemanja. citat. zrinka nije imala pravo, naime, ishod ove polemike ovisit ce o kojecemu, ali samo o jednome ne, o televotingu. u ovakvim stvarima dojam ljudi koji nisu sposobni recipirati katunaricev tekst ne igra ima bas nikakvu ulogu, tj. to sto ce jergovic ostaviti dojam u primitivnijem dijelu publike uopce nije vazno ni za sam meritum stvari, ali ni za konacan ishod meca. ipak, jergovic pokazuje svu svoju raskosnu bosansku dzeparsku svijest upravo za te slojeve publike, za raju. i prva dva pasusa njegova odgovora, katunaric je pateticni fasist i rosno dupe. eto, da nikoletina bursac ne bi okolo isao pitajuci sto je to pjesnik htio da kaze. jergovic ipak dakle brka sarajevo i zagreb, i ne razumije da ce mu ovdje prestati dodavati loptu ne odlukom glasne i vidljive carsije, nego po komandi nevidljive ruke. jergovic i sam vidi kamo sve to vodi, pa u prvim recenicama grize ruku koja ga hrani, urednistvu jutarnjeg predbacuje da je tiskalo katunaricev tekst mozebitno zbog upitnih njegovih veza u francuskom veleposlanstvu a koje bi im mogle zatrebati. kraj citata. drugi citat. on, jugoslaven, od prvog do zadnjeg slova svoga teksta katunarica je tretirao sovenski, kao jugoslavena. stovise, kao jugofasistu, sto je svakako povijesna novotarija, katunaric je jugoslavenski fasista jer je radio na radio jugoslaviji s ostalom decom udbaskih ubojica. ovo je jergovicu vec postalo navikom da nakon aralice propituje porijeklo, drugare i krvnu grupu svojih polemickih protivnika. eto, to je preprican jergosov tekstos, katunaric je jugoslaven, a jergos mu jebe majku fasisticku jer diferencira muslimane, na umjerene i balije, valjda. zanimljivo, on ne jebe katunarica samo zato jer je fasist jugoslavenske inspiracije, kako na jednom mjestu nijansira, vec jer je naprosto jugoslaven, dete s topcidera, decko iz radija jugoslavije. fascinantan prilog biografiji miljenka jergovica, zar ne, taj iznenadni sovinizam, biti jugoslaven, to je po sebi prigovor. iznenadjuje me svakoga dana u svakom pogledu taj jergovic, jer, to sto se meni na kurac penje jugoslavenstvo kao jugoslavenstvo, pa sto, ja sam zaista htio da izadjemo iz jugoslavije i nisam vise zelio zivjeti u zemlji kojoj je glavni grad beograd. ali, sto bre jergosa odjedared smeta jugoslavenstvo, to mi je misticno ko isihija. kraj drugog citata. prepustam rijec diskutantima. ali, da ne zaboravim, nakon ovog dolje maratona ponovno pocinjem s brisanjem spamova, svakog skretanja s teme ako je debilno, dosadno ili se tice milka valenta, sto dodje na isto, zatim svakog medjusobnog prepucavanja, narcisoidnih monologa, pozitivnog i negativnog komentiranja ovog bloga i tako dalje. jebe mi se sto sam postao poznat i sto ovamo sad navraca pun kurac sjebanih ljudi, to ne znaci da trebaju otjerati starosjedioce, kao sto su vidim vec i ucinili. jer, malo pustis konce i ljudi ti odmah od bloga naprave jos jedan bolestan forum, jebo vas forum romanum.

U raznim komentarima na katunaricev tekst o jergovicu nisam primijetio da je itko posebno spomenuo jedan dio koji mi se cini posebno zanimljiv jer uvodi potpuno novu dimenziju u nasu pricu, zapravo staru kao kamene sjekire iz willendorfa, ali nenacetu u govoru o aktualnoj knjizevnoj paradi tastina. radi se o nemilosrdnim izljevima bijesa, gnjeva, agresije, nazovite to kako hocete, u napadima naseg sljedeceg nobelovca na svoje izmisljene neprijatelje i konkurente, sto je inace u snaznom kontrastu od inace kurtoaznog ophodjenja medju piscima. ako je nakon krunidbene svecanosti miljenka jergovica, koja se po nekim suvremenicima i zivim svjedocima datira u prve godine novog tisucljeca, zavladao duh permanentnog obracuna kako kaze katunaric, zapravo zivimo u vremenu izvanrednog stanja u knjizevnosti, stanja na rubu neravnopravnog rata i neocekivanih cistki, jer svako malo okupacijske snage puskaranjem ili interventnim akcijama u sjedistima sijita podsjecaju na to da su mir, jednakost, pravda i dobre navade stvar nekih drugih vremena. zato je samo naizgled cudno kako bas nesto i nema knjizevnih polemika u nasim krajevima, osim kad se tako jergovic uskopiti pa dokaci nekoga pa mu ovaj odgovori, a i tada napadnuti vodi bitku sam, nitko se ne ukljucuje, nema siroke fronte otpora, stvar se ne razvija, nema suprotstavljenih strana i tako dalje. citao sam ne tako davno zbornik treba li spaliti kisa, sa tekstovima iz polemike oko grobnice za borisa davidovica. vidim tamo diglo se sve zivo i mrtvo, ustala kuka i motika, a ovdje niti ko pisnu niti zubi skrinu. i ne tice se to samo jergovica. pa i onih nekoliko prethodnih slucajeva, kao kad su borivoj radakovic i damir radic imali debatnu trakavicu u zarezu, sve samo covjek na covjeka, nitko se ne zeli umijesati, potom i vedrana rudan, branila se zena sasvim sama, nitko joj nije priskocio u pomoc osim njenog urednika krune lokotara, a to se skoro i ne broji jer je mozda bio branitelj po sluzbenoj duznosti. polemika je postala jos jedan od individualnih sportova u ovo vrijeme uspjeha nasih tenisaca i skijasa, a svi ostali sportasi su se povukli na tribine i pretvorili se u publiku koja nema potrebe cak ni za rekreacijom ili, s druge strane, za izazivanjem nereda na stadionu. zasto. zato sto tako nalaze nepisani zakon o oprezu i mentalnoj higijeni. zajebavam se, naravno. razmisljajuci o svemu vracaju mi se i sjecanja na neke ajmo to tako nazvati susrete s nekim drugim aktivnim likovima s knjizevne scene. primijetio sam zacudjujucu stvar u svim tim toboze neobaveznim kavama i sankovskim pricama. svi, ali svi s kojima sam razgovarao ili njihove price slusao, malo ih pobrajam u glavi i dolazim do brojke od petnaestak pisaca, inzistirali su na jednom ironicnom, neobaveznom, bolimekuraczasve tonu, a na pamet mi nije palo da oni uopce nisu to za sto se izdaju, jer sam naivno prihvatio stvari onakvima kakve jesu, mislio sam da je to neki opci modus komunikacije. mozda i jest, ali da, zasto, pitam se. zato sto je to drustveni imperativ u vremenu nestabilnih i poroznih pozicija, a nestabilnost je prisutna upravo zbog devastirajuce politike takvih kao sto je jergovic. jer, ako si ozbiljan, onda si pretenciozni streber. ako si cinican i direktan, onda si lud i treba te marginalizirati. ako si sutljiv i miran, onda si autisticni cudak. a svi zele biti unutra, u sistemu. kuzite. svi zele biti drustveno hiperintegrirani, svi zele biti jergovic. vjerojatno i on sam to zeli ostati, zato tako mlati sve oko sebe koji ga pokusavaju izgurati iz kruga. samo sto hiperintegriran znaci istodobno biti na vrhuncu piramide moci, to jest potpuna integriranost i nije neka milost za pisca, jer ovaj onda gubi svoje druge atribute, nezavisnost, relativnu slobodu djelovanja, sta ja znam sto sve ne, nastavi niz po slobodnoj volji do maksimalno deset odrednica.

A jebote odem na dva dana iz zagreba, dodjem kuci a ono rim gori. o svom vikend provodu na krku necu trositi rijeci, samo u svoju obranu dodajem da je tulum bio takav da ni do kioska nisam stigao otici, pa neka mi bude oprosteno sto se tek sad javljam. a javljam se samo zato da onima koji, kao i ja do maloprije, nisu vidjeli jutarnji od subote i veliko finale nase rasprave u prilogu magazin, skrenem pozornost na clanak koji je prvi javni obracun s miljenkom jergovicem unutar liberalne odnosno lijeve intelektualne scene. neke je argumente svojedobno navodio i ivan aralica, ako se dobro sjecam, ali tek sad su dobili punu tezinu. da ne duljim, propusteno mozete nadoknaditi ovdje.