Ne da me prikovalo na naslon ovih tristo cetristo komentara odnosno 125 stranica teksta koliko ispada ako se stvar prekopira u word, od kojih bi se mogla sloziti knjiga bez po frke, nego mi je sve ogadilo blog, da mi ga se vise nije dalo ni otvarati. puknem nesto slova, sitnih kao sjeme bosiljka, kao i svaki drugi dan, a kad ono izniklo cijelo polje malih fridriha. zaboravio sam da je proljece i da se priroda i bozja bica bude, da je neki dan padala kisa pa zasjalo sunce, ali dobro, zajeb moj a reklama katunariceva. after party samo takav, bonkasi u po cijene, a mene puca slika kako kao morales stojim iznad mase i lagano se njisem zatvorenih ociju. dobro, dosta poezije, dosta ironije i kenjaze, jer partyje ne volim i odlazim kad drugi pocnu dolaziti, svejedno svaka vam cast, dragi gosti, na tolikom broju, moj favorite je onaj dio kad je prvo po citatu iz intervjua razotkriven a onda svijetlecim mecima i koncentriranom vatrom sjeban milko valent. ostalo manje vise, zato sa zadovoljstvom primjecujem da se butiga u medjuvremenu srecom ispraznila, da su svi ti mamurni nesretnici otisli dalje citati svoje valente, zizeke, sloterdijke i ostale cije prezime ne zavrsava na ic, sto znaci da mozemo krenuti dalje. unatoc gostovanju takvih povijesnih velicina kao sto su valent i edo popovic skoro sve mi se ipak cini kao golemi spam jer je, osim par pokusaja, u sirokom luku zaobidjen mozda najveci, esencijalno i po svojim posljedicama najdublji dogadjaj ove godine na domacoj sceni, a to je nastavak i ujedno kraj polemike miljenko cro cop jergovic kontra drazen bob sap katunaric u subotnjem jutarnjem. pa ne sjecam se kad sam zadnji put tako nestrpljivo isao prema kiosku da bih dao sest kuna i onda na kavu u kafic u koji obicno ne idem, samo zato jer je bio najblizi u tom trenutku. stvarno ne razumijem, upravo je pocela dekonstrukcija i samorazaranje najvaznijeg suvremenog knjizevnog mita u hrvatskoj, i onda jutarnji okrese polemiku u korijenu pupa. a dogadjaj je povijesni, najintenzivnije javnoprisutni i mozda najutjecajniji pisac zadnjih pet do deset godina, proglasen za ujedinjenje crvenog krleze i crnog andrica u jednoj osobi, uzdignut u status knjizevnog bozanstva, odluci se na ovakav coming out, na ovakvo samodemaskiranje u velikom stilu, a oni kazu, gotova polemika. sad opet nitko nece reci nista o tom povijesnom subotnjem tekstu. jebiga, rekao sam sebi, ako nista barem imam neki svjezi dokaz za svoje stare teze o jergovicevom primitivizmu, totalitarnoj strukturi licnosti i inherentnom ognjistarstvu, to jest sovinizmu, sto drugim rijecima znaci da ni s andricem ni s krlezom taj nema nikakve bitne veze. dokaze po istim tockama iz njegovih knjiga vec imam. cuvam ih za glavnu raspravu. pocet cu s jednom pricom otprije deset godina, ne znam gdje cu stat, ali to, kazem, kad dodje vrijeme. to ce ujedno biti i citanje optuznice hrvatskoj knjizevnoj kritici i kulturnoj sceni koja je uvukla takvu pojavu, podigla je na ruke i tako donijela do pijedestala. anatomija doktora culpa. tako bih trebao nazvati novi blog ako mi ovaj zatvore. za kraj citirao bih dijelove dva neprimijecena komentara, prvog potpisuje imenjak mu miljenko, drugi nasiroko poznati nemanja. citat. zrinka nije imala pravo, naime, ishod ove polemike ovisit ce o kojecemu, ali samo o jednome ne, o televotingu. u ovakvim stvarima dojam ljudi koji nisu sposobni recipirati katunaricev tekst ne igra ima bas nikakvu ulogu, tj. to sto ce jergovic ostaviti dojam u primitivnijem dijelu publike uopce nije vazno ni za sam meritum stvari, ali ni za konacan ishod meca. ipak, jergovic pokazuje svu svoju raskosnu bosansku dzeparsku svijest upravo za te slojeve publike, za raju. i prva dva pasusa njegova odgovora, katunaric je pateticni fasist i rosno dupe. eto, da nikoletina bursac ne bi okolo isao pitajuci sto je to pjesnik htio da kaze. jergovic ipak dakle brka sarajevo i zagreb, i ne razumije da ce mu ovdje prestati dodavati loptu ne odlukom glasne i vidljive carsije, nego po komandi nevidljive ruke. jergovic i sam vidi kamo sve to vodi, pa u prvim recenicama grize ruku koja ga hrani, urednistvu jutarnjeg predbacuje da je tiskalo katunaricev tekst mozebitno zbog upitnih njegovih veza u francuskom veleposlanstvu a koje bi im mogle zatrebati. kraj citata. drugi citat. on, jugoslaven, od prvog do zadnjeg slova svoga teksta katunarica je tretirao sovenski, kao jugoslavena. stovise, kao jugofasistu, sto je svakako povijesna novotarija, katunaric je jugoslavenski fasista jer je radio na radio jugoslaviji s ostalom decom udbaskih ubojica. ovo je jergovicu vec postalo navikom da nakon aralice propituje porijeklo, drugare i krvnu grupu svojih polemickih protivnika. eto, to je preprican jergosov tekstos, katunaric je jugoslaven, a jergos mu jebe majku fasisticku jer diferencira muslimane, na umjerene i balije, valjda. zanimljivo, on ne jebe katunarica samo zato jer je fasist jugoslavenske inspiracije, kako na jednom mjestu nijansira, vec jer je naprosto jugoslaven, dete s topcidera, decko iz radija jugoslavije. fascinantan prilog biografiji miljenka jergovica, zar ne, taj iznenadni sovinizam, biti jugoslaven, to je po sebi prigovor. iznenadjuje me svakoga dana u svakom pogledu taj jergovic, jer, to sto se meni na kurac penje jugoslavenstvo kao jugoslavenstvo, pa sto, ja sam zaista htio da izadjemo iz jugoslavije i nisam vise zelio zivjeti u zemlji kojoj je glavni grad beograd. ali, sto bre jergosa odjedared smeta jugoslavenstvo, to mi je misticno ko isihija. kraj drugog citata. prepustam rijec diskutantima. ali, da ne zaboravim, nakon ovog dolje maratona ponovno pocinjem s brisanjem spamova, svakog skretanja s teme ako je debilno, dosadno ili se tice milka valenta, sto dodje na isto, zatim svakog medjusobnog prepucavanja, narcisoidnih monologa, pozitivnog i negativnog komentiranja ovog bloga i tako dalje. jebe mi se sto sam postao poznat i sto ovamo sad navraca pun kurac sjebanih ljudi, to ne znaci da trebaju otjerati starosjedioce, kao sto su vidim vec i ucinili. jer, malo pustis konce i ljudi ti odmah od bloga naprave jos jedan bolestan forum, jebo vas forum romanum.