Evo soka, evo nevjerice. nadam se da ce nakon ovog posta barem pola nabrijanih akademskih snobova koji tajno posjecuju ovaj zakutak prestati citati moj blog, ali ne pisem post iz tog razloga. zelim naprotiv skrenuti paznju na nesto sto mi se cini da je ostalo neprimijeceno u javnim iskazima i aluzijama oko prve i nadam se jedine knjige lane biondic. a to je, ukratko, to da se lana biondic u svom zanru potpuno dokazala postigavsi visoki prolaz za razliku od recimo jergovica u prvonagradjenom romanu dvori od oraha koji je medjutim iz svog zanra pao na ispitu. mozda je on kao knjizevnik javno uspjesniji, ali na zadatku, gospodja heruc presisala ga je ko kornjaca zeca. o cemu se radi. prvi je zanr, ovaj lane biondic, notorni chick lit, drugi zanr, onaj jergovicev, mogao bi se definirati kao povijesni psiholoski realisticni roman. i sad. lana biondic je u vec postojecim okvirima zenskih savjetodavnih prirucnika napisala u neku ruku duhovitu knjigu kojoj ne manjka nista sto zanr zahtijeva, istovremeno se unutra propisno gomilaju sva ona sladunjava sranja kakvih po chick litu ima ko secera u milk shakeu, ne fali ni sve one patetike, ni snobovstine, uz specifican odmak koji je vidljiv u autoricinoj nezadrzivoj hvalisavosti i samozadovoljstvu zbog iznimno uspjesno savladanih imperativa s kojima se suocava svaka slicna mlada spicerica. tako je dobro zadatak koji je pred autoricu postavio zanr, na zalost svih onih domacih velikih pisaca, u svom bestseleru sto svaka zena triba znat odradila arijana culina, pa i u prvoj knjizi vedrana rudan, mozda i u drugoj ali nisam je citao, zato su i popizdili svojevremeno svi ti pisci na njih jer su nesvjesno osjetili da su ih tete nadjebale. da se razumijemo, za razliku od arijane culine koja je i glumica sa solidnom karijerom ili vedrane rudan koja je svojedobno bila novinarka a pise vec stanovito vrijeme, sjetite se ferala, lana biondic je notorna zagrebacka fufa koja se jedino dobro prodala, lukava snobica s mracnom i prilicno raskalasenom prosloscu, o cemu su pisali ovi u nacionalu, da ne idemo dalje u ocito opcepoznate detalje price o predherucovskoj fazi doticne. no uspjela je frizirati svoju biografiju do bolne nijanse ruzicastog, koja uostalom dreci i sa naslovnice i pokazuje koliko je taj preobrazaj uspio, pa je sve to upakirala i izdala na veselje zenskog dijela obcinstva. dodatni pokazatelj uspjeha je i cinjenica da se knjiga kupuje i cita. no, valjda vam je dosad vec postalo jasno da tu uopce ne govorimo o knjizevnosti, nego o zanrovskim odabirima, jer chick lit nije vrhunska literatura, odnosno kad postane literatura vise nije samo chick lit to jest od chick lita preuzima samo shemu, otprilike kao sto je umberto eco u imenu ruze od golog krimica preuzeo strukturu pa je nazbukao debelo svim i svacim. dakle mozete sve shvatiti ozbiljno a ne morate nista. kako vam drago.
LANA BIONDIC: "ZIVOT NA VISOKOJ PETI"
Zanimljivost: * * * *
Stil: * *
Citljivost: * * * *
Iritira: hvalisavost, nadmenost, sentimentalnost, lazna skromnost, samodopadljivost, satroautoironija i sve drugo sto krasi lanu biondic kao autoricu, suprugu i majku
Dobre strane: svakako bolji i precizniji, pa i zanimljiviji uvid u domaci chick lit mozete dobiti kroz ovu knjigu nego recimo kroz zaglupljujuce romane milane vukovic runjic ili razvucene knjige julijane matanovic
Preporuka: kako je knjiga potpuno u zanru chick lita, mozda cak najcisci njen domaci ekstrakt, ne mozete pogrijesiti pri poklanjanju knjige nekoj potencijalnoj citateljici koja voli takve stvari
Posebne napomene: ovo je pravi vodic za snobice, ne znam zasto nije tako podnaslovljen ili reklamiran