Knjizevni terorist

Nisam se ni priblizno nadao tolikoj kolicini zgrozenih komentara iako sam ih ocekivao. vidite kolika je potreba ljudi da ih ostavljaju, unatoc molbi da to ne cine. a zamolio sam na apstinenciju jer se moralno gadjenje nad ovakvim iskoracima podrazumijeva i jer tako zagusuju blog, s obzirom da komentare ne brisem i necu ih brisati osim u slucaju nekog sovinistickog, nacistickog ili nekog slicnog smeca. ali naprotiv. prokuljalo je iz mnogih. natjecaj za knjizevni trac nije bio zamka, no imao je i jednu skrivenu namjeru. vidjeti kako reagira neki statisticki prosjek blogera, koji uglavnom odgovara statistickom prosjeku mladje i tzv osvijestene populacije, na naizgled blasfemicni spoj zutog tiska i vrhunaravne vrijednosti kakva je knjizevnost. eskperiment je mogu reci uspio, ali su rezultati porazni. vecina se stavila u obranu hrama knjizevnosti i njihove svetosti pisaca, sto znaci da je prosjek jos u rovovski zilavoj obrani vazecih vrijednosti, unatoc jasnim naznakama zasto se te vrijednosti u ovom slucaju ignoriraju. dakle, iako je bilo naznaceno da knjizevni tracevi imaju katkad demaskirajuci potencijal s obzirom na privide koji ustrajno nastaju na knjizevnoj sceni, pojavio se jak otpor i sila naputaka da se manem takve teme i vratim se ne znam cemu. nema veze sto kad sam govorio o demaskiranju uopce nisam muljao, recimo iz nekih nizih poriva, recimo da bih jeftino doznao sto vise novosti koje inace raznim strategijama kao sto su alkohol ili neprimjetno navodjenje na temu moram izvlaciti od svog buraza. trac koji sam naveo i najavio provalila je odmah manistra u svom prvom komentaru, ali nije navela i odgovor na pitanje s kim. a odgovor je nadasve zanimljiv. rijec je o ladi zigo, novinarki koja je svojevremeno bila na celu eskadrona za borbu protiv faka. a njen novi vitez je nitko drugi nego prvoborac faka. hm, oni po tome dodju kao neki romeo i julija nase knjizevne scene, malo ostarjeli doduse ali ne mnogo manje zaneseni. montecchi i capuleti i dalje se mrze i kolju po novinama, no kad sam ovo dvoje nedavno vidio u jednoj zabacenoj trnjanskoj ulici, sve mi se najednom objasnilo. sve one radakoviceve price o otporu ognjistarskoj, desnicarskoj, hadezeovoj, tradicionalnoj knjizevnosti akademika i funkcionera dehaka, koji je toboze predstavljao fak, sve mi se to dragi moji razotkrilo kao najobicniji pickin dim. jedno obicno veliko nista, tek jos jedna logorejicna prica kakve pisci po intervjuima i programatskim tekstovima nezaustavljivo seruckaju. isto vrijedi i za njene mracnjacke invektive na racun faka i generacije pisaca koja je potekla iz njega. ne mislim da se radakovic i lada zigo ne smiju ili ne mogu voljeti, ali to i njegovu i njenu pricu baca u prasinu. ne mislim ovdje sad navoditi citate ali ako mislite da je sve sto pricam pizdarija, rado cu ih izvuci iz fascikla. plodan dodatak temi dao je i stanoviti solar, lijepo ukazavsi na interesni i poeticki zaokret u pisanju lade zigo. sjecam se dobro njenih sranja u vecernjaku, i ovo sto spominje solar kao da ne pise ista osoba. rijetko citam vjesnik, a i to samo na webu, ali sad sam malo pregledao arhivu nije mi dugo trebalo da nadjem dokaze o utjecaju velikog sefa fakovaca na veliku seficu antifakovskog lobija.

E moj narode, navalila ova juzina pa sam zbog atmosferskih neprilika za dva dana unaprijed pomaknuo objavu rezultata. odmah da kazem, prisiljen sam dodijeliti dvije nagrade umjesto jedne, i to u kategoriji povijesnog i u kategoriji aktualnog traca. naime oba su zavrsila u uzoj konkurenciji i naprosto me odusevila pa se nisam mogao odluciti. prvi je fantastican, onaj o aralici i bratu povjesnicaru koji mu je prikupljao podatke za morlacku trilogiju. to vam na faksu nikad nitko ni u kojoj situaciji nece reci, a kritika uporno sere o arhivskom radu knjizevnika ivana, drugim rijecima laze, stvara iluziju neumornog trudbenika koji je tokom olovnih godina guslao u zadarskom arhivu, a zapravo je drkao kurac. istodobno za tog brata povjesnicara nitko ziv ne zna. podsjeca me to na epizodu samuela becketta na dvoru jamesa joycea, kojem je isto tako po pariskim bibliotekama i arhivima skupljao gradju i informacije za finnegans wake. kritika i u ovom slucaju sere, o joyceovoj nepreglednoj erudiciji, ali presucuje male irce koji su kopali. i ostade zamalo nas samuel posve anoniman da se nije otrgnuo, odjebao jamesa i posvetio se svojim tekstovima. drugi trac je jos fantasticniji, onaj o milani vukovic runjic i zdravku zimi. totalno sam odvalio na taj podatak. stovise, svrnuo sam paznju na sexopolis u globusu koji prije nikad ne bi ni pogledao. a kad tamo, zena otvoreno govori o svemu, malo u formi nacelne rasprave malo pak u rubrici pitanja i odgovori, cijelo vrijeme, i ne posustaje, a teme koje vrti su razvod, bracna kriza, prevara. jedino me sad jebe jer ne znam gdje bih mogao pogledati prijasnje nastavke buduci da stvar ocito nije nova. takodjer nije mi jasno sto ce biti sa izdavackom kucom vukovic&runjic, hoce li ostati samo vukovic ili samo runjic. tu je i treci trac koji sam dobio kuvertiran mailom od pticara, ali ne mogu ga objaviti jer se tice jedne moje bivse neostvarene ljubavi pa sam u direktnom sukobu interesa i trac zato nije u konkurenciji, ali je dobar tako da mu dodjeljujem nagradu publike. to bi bilo to. dobro, predjimo na zavrsni dio svecanosti. za pocetak, umjesto plakete, dobitnike protivno svim svojim uvjerenjima o tome da ne zelim trajno favorizirati bilo koga na blogu, uvrstavam u rubriku tajnih celija knjizevnog terorista, koju ovom prilikom i otvaram. a o stvarnim nagradama dogovorit cemo se mailom. nudim stosta.

Jedan post u medjuvremenu, dok natjecaj jos traje, nesto kao propagandni blok u pauzi zabavnog teve spektakla. radi se zapravo o limbu, legendarnom kaficu u blizini fera, o kojem sam svojevremeno napisao jedan ogorceni post. ponovo sam poceo zalaziti tamo, ili da kazem tocnije bio sam od nove godine u spomenutoj ustanovi jedno cetiri puta, nakon sto barem sest mjeseci nisam imao namjeru ni prismrditi. u svojim prvim odlascima prosle godine nisam bas bio pokopcao da treba izbjegavati petak i subotu, to jest da se treba preorijentirati na dane u radnom tjednu. tada je limb jedno sasvim ugodno mjesto. e sad zasto o tome na blogu knjizevnog terorista. za neupucene jos jednom. rijec je o birtiji koja je vec usla u knjizevnost. vise puta. ako trebate bibliografiju molim javite mi se u vrijeme konzultacija.

Ajmo do kraja. otvaram medjunarodni natjecaj za najbolji knjizevni trac. nije stvar toliko u tzv niskim pobudama koliko u tome da knjizevni tracevi katkad divno otkrivaju pravo lice knjizevnog zivota, i pokazuju upravo ono sto zelim ovim blogom, izmedju ostalog to da stvari nisu bas onakve kako u javnosti izgledaju. o nagradi cemo se dogovoriti mailom, necu zajebati. moj tipo neka bude sljedeci. to je i izravni povod za ovaj post. vidio sam prije nekoliko dana jednog naseg poznatog pisca i jednu poznatu novinarku u gugutavom zagrljaju. stvar bi bila benigna da covjek ne vara zenu s tom novinarkom. buraz mi je potvrdio da je stvar relativno poznata u nasoj knjizevnoj republici, dakle nije mi se pricinilo. u knjizevnom smislu taj je trac predivan jer fantasticno demaskira jednu javno potpuno drugacije percipiranu knjizevnu cinjenicu. do kraja natjecaja otkrivam o kome se radi. u konkurenciju ulaze i povijesni tracevi. takodjer ne mislim samo na neke ljubavne afere i slicna sranja iz storija, nego sve sto nije javno poznato ali se itekako prepricava po kuloarima. posebnu prednost imaju tracevi koji se ne iscrpljuju u goloj vijesti nego imaju i divan razotkrivajuci potencijal. molim kandidate da eventualno i opisu u cemu je demaskirajuci moment prilozenog traca. pozivam dakle sve svoje vjerne ali i slucajne citatelje da se pridruzite ovoj paklenskoj i istinoljubivoj igri. takodjer molim nadobudne pojedince da se suzdrze od zgrazajucih komentara, s obzirom da ih nitko nije natjerao ovamo, u ovu moju jazbinu.

Samo bih dopisao mali dodatak donjem postu jer sam se u njemu bavio uglavnom likovima koji su koliko toliko poznati. naravno da bi u grupu knjizevnih luzera trebali uci i svi oni nesretnici koji ne uspijevaju izdati obicnu zbirku pjesama pa je uzaludno godinama salju na goranovo proljece, drze se kao neotkrivena supstitucija za tina ujevica koja ce u citankama i antologijama napokon detronizirati tog lika i maltretiraju bliznje svojom ogorcenoscu. trebali bi uci i svi oni tugaljivi pisci koji su uspjeli izdati jednu dvije tri knjige ali o njima ama bas nitko ne zeli pisati i bas ih nijedne novine ne zovu da naprave s njima intervju. i svi oni ocajni blogeri i blogerice koji spamaju po tudjim blogovima ne bi li skrenuli paznju na svoje beskonacne price i kilometarske stranice ispunjene pjesmicama koje ne jebe niti dva posto apsolutno nitko, pa ih ne pozivaju cak ni na citanje u mocvari. creativa je samo vrh ledene sante ove bezimene armije kandidata za dhk. tu su zatim i knjizevni kriticari koje nikako ne pozivaju u zirije, pisci haiku poezije, profesorice koje sjede u publici u lokalnoj knjiznici kad im u goste dodje dragutin tadijanovic, katolicki pjesnici i pjesnikinje i uopce pisci duhovne poezije s neskrivenom ambicijom da jednog dana steknu status vesne krmpotic, i tako dalje. puno je toga tuznog svijeta.

Eto, creativa mi je dala jednu dobru ideju za post. da ne duljim previse, upravo ona je jedan od najsjajnijih primjera knjizevnih luzera. to su oni likovi koji bi htjeli postati poznati, vazni, hvaljeni i nagradjivani pisci, blogeri, kriticari itd ali im to nikako ne polazi za rukom. mislim da se cak moze govoriti o psiholoskom tipu knjizevnih luzera jer su oni jedna statusno i generacijski heterogena ali po nekim karakternim znacajkama istovrsna skupina. u njoj se nalaze i marginalci poput rade jarka ali i naizgled cijenjeni likovi kao sto je milko valent. o cemu se radi. sve njih povezuje cinjenica da jako ozbiljno shvacaju to sto rade. nemaju ironicni odmak, ne shvacaju da je sve izmedju ostalog i jedna velika igra, cesto misle o knjizevnosti kao svetom zabranu o kojem je bogohulno govoriti ikako drugacije nego velikim rijecima. cesto ce rijeci knjizevnost ili umjetnost pisati velikim pocetnim slovom, ako ne na papiru, a ono barem u sebi. umisljeni su, sto znaci da smatraju kako su bolji od velike vecine ostalih, ali ovce, jebiga, to bas ne prepoznaju pa citaju smece a njihovu literaturu ostavljaju po strani. za ovo je dobar primjer roman virusi borivoja radakovica kojeg sam doduse uvrstio i na donju listu zupcanika knjizevne moci u hrvatskoj, ali je unatoc tome radakovic i fenomenalan primjer knjizevnog luzera, jer ne dobija ono sto misli da mu po prirodnom pravu pripada, sto je ekstenzivno opisao u tom svom romanu a i jasno je vidljivo iz gotovo svakog njegovog javnog istupa. nemojte da vas zavara cinjenica sto je izdao knjigu u biblioteci jutarnjeg, ipak je on neki polucelebrity, ali da do kraja bude jasno, podsjecam vas na njegovu izjavu u nekom intervjuu da je on najmanje profitirao od faka, kao da je fak bio dionicko drustvo pa su ga sad eto zajebali za dividende. ali to ne kompletira opis jer ima i nesto tzv uspjesnih pisaca koji vrlo ozbiljno razmisljaju o samima sebi i vjeruju da su stvarno iznad ostatka sive mase ostalih koji su toliko besramni da i sebe nazivaju piscima. u igri je naime i treca karakteristika a to je odredjeni manjak inteligencije ili socijalne intuicije, jer razmisljati o sebi na spomenuti nacin iako te stvarnost neprekidno pobija ne znaci nista drugo nego da si ogranicen pa umjesto da sliku stvarnosti prilagodjavas cinjenicama ti ih odbijas vidjeti. okej, ni ante tomic nije nesto previse pametan, a zadovoljava i sve naprijed navedene premise, ali on ima barem jednu karakteristiku koja ga odvaja od knjizevnih luzera. covjek naime ustrajno podilazi publici, on se zeli svidjati i to mu je vaznije nego da se drzi kao uvrijedjena junferica. zato je u tekstovima onako saljiv, simpatican, kao nepretenciozan i tako dalje. knjizevni luzeri naprotiv ne razmisljaju da bi to sto pisu netko jednog dana trebao i citati, pa ne jebu adresata dva posto, nego ocekuju da se ovaj prilagodi njima. samo to je, na njihovu zalost i veliko cudjenje, varijanta koja ih pretvara u sakere. takodjer, knjizevni luzeri u diskurzivnim a katkad i u pripovjedackim tekstovima znaju biti izuzetno netolerantni, agresivni, bez ikakvih obzira, pa cak i brutalni. to se osobito dobro vidi u polemikama. ako citate malo intervjue i polemike milka valenta, borivoja radakovica, damira radica i drugih knjizevnih napora, ako citate creativine komentare ili onog tipa koji pise na pticar.blog.hr, bit ce vam jasno o cemu govorim. doduse postoji i jedna benevolentnija skupina knjizevnih luzera, kao sto su zoran pongrasic, rade jarak ili onaj beskrvni lik s mog faksa kresimir micanovic. oni se vise jadaju nego sto mrze prvo sebe pa cijeli svijet, ili jednostavno uvrijedjeno sute. za ilustraciju pogledajte jarkov tekst na www.knjigomat.com o nagradi jutarnjeg lista, sve ce vam biti jasno. takvu tragikomicnu vjeru u vrhunsku vaznost nagrade jutarnjeg moze imati samo netko tko preozbiljno shvaca citavu stvar i naivno vjeruje da najbolje knjige dobivaju najbolje nagrade. i onda svi oni vjeruju u neku teoriju zavjere opce gluposti, tajkuna, medija, pokvarenjaka koji su zasjeli na stolice, jer kako inace sebi i svijetu objasniti tako nepravednu raspodjelu knjizevnog zvjezdanog praha.

Ovaj sam post objavio isprovociran pricama svoja dva frenda koji mi stalno seru da sam paranoican i da svagdje vidim teoriju zavjere, ali zapravo ga adresiram onima medju svojim rijetkim citateljima koji naivno vjeruju da se stvari dogadjaju i rjesavaju same od sebe, da je knjizevna scena jedna samonikla pojava na kojoj su najbolji ujedno i najpoznatiji, da nema veze tko je gdje i kakav je raspored na knjizevnoj sahovskoj ploci itd. takav pogled na stvari primjecujem povremeno medju komentarima miljenkovim ili knjiskog moljca, gawruna i jos ponekoga, uz nuznu napomenu da ni oni nisu budale sto se posebno dobro vidjelo na moljcevom blogu kad je pokrenuo pitanje sukoba interesa oko nagrade jutarnjeg. nesto od ovoga napipao je rade jarak u svom online casopisu knjigomat, ali cini mi se da on govori iz perspektive luzera pa mi nekako nije uvjerljiv, iako cilja dobro. za sada imam namjeru samo ispisati, kako mi se cini, glavne aktere koji kreiraju scenu sto nam onda mediji sve vrijedno serviraju kao gotovu stvar, a u jednom od buducih postova malo se onda pozabaviti nekim silama, onako kako se mogu vidjeti iz dostupnih podataka, ali uz dopunu nekim cinjenicama koje sam doznao ovako, sa strane, ne mogu otkriti i od koga. pocinjem jasno od pisaca ali to sto na listi kriticari ili neki urednici dolaze kasnije ne znaci da su manje utjecajni. popis dopuni po nahodjenju, ako mislis da sam nekog izostavio ili zelis nekog zajebati pa ga uvaliti, sve pustam i ne brisem komentare, osim onih sa rasistickim ili sovinistickim sadrzajima. takodjer, na blasfemicne karikature ante tomica ili velimira viskovica odgovorit cu valom nasilja.

Miljenko Jergovic: pisac, kolumnist u globusu, predsjednik zirija vebezea za roman godine, urednik jedne biblioteke u vebezeu, urednik casopisa fantom slobode, izdao zadnju knjigu u jutarnjem a i reizdao mamu leone, opet u jutarnjem, dobio nagradu jutarnjeg prije par godina, povremeno pise i u jutarnjem, a sad kao pizdi na jutarnji
Ante Tomic: pisac, kolumnist u jutarnjem, dio mocne gomilice utorkasa, to je za neupucene nesto kao pododbor faka u splitu
Jurica Pavicic: pisac, filmski kriticar i kolumnist jutarnjeg, utorkas, urednik casopisa fantom slobode, knjige objavljuje kod nenada rizvanovica u vebezeu
Boris Dezulovic: pisac, kolumnist u globusu, utorkas, dobio lani nagradu jutarnjeg iako je, i po opcem misljenju i po naknadnom priznanju zirija, sumski duh gorana samardzica bolja knjiga
Zoran Feric: pisac, fakovac, clan upravnog odbora hadepea, kolumnist u nacionalu, dobio nagradu jutarnjeg
Branko Cegec: vlasnik izdavacke kuce meandar koja katkad objavljuje mladje pisce, urednik casopisa tema, sef goranovog proljeca
Miroslav Micanovic: urednik casopisa quorum, vlasnik naklade md, koja je objavila cijelu silu mladjih pisaca
Roman Simic: pisac, fakovac, urednik casopisa quorum, nije nigdje kolumnist, ali je zato urednik u izdavackoj kuci profil, gdje i velimir viskovic, alfa i omega cijele scene
Renato Baretic: pisac, utorkas, kolumnist u slobodnoj dalmaciji, knjige izdaje kod krune lokotara u izdavackoj kuci agm
Robert Perisic: pisac, knjizevni kriticar u globusu, uredjuje knjige za Ghetaldus optiku koja je objavila Kresimira Pintarica, Damira Karakasa i ostale, nastupio na faku iako ih je kasnije nesto kritizirao
Borivoj Radakovic: pisac, jedan od osnivaca faka, urednik jedne biblioteke u vebezeu, povremeno pise za jutarnji gdje nas je sve izmorio svojom polemikom sa vedranom rudan
Edo Popovic: pisac, fakovac, urednik u izdavackoj kuci sysprint, cini se pomalo marginalan lik u cijeloj prici o strukturama moci, ali ostaje cinjenica da je zapoceo harangu protiv vedrane rudan, objavio ljetos knjigu u jutarnjem gdje i povremeno nesto pise pa mi se cini vise kao neki topnicki izvidjac nego dio zapovjednistva
Vedrana Rudan: knjizevnica, ima kolumnu u nacionalu, nastupala na faku iako se kasnije ispickarala sa organizatorima, knjige objavljuje u ageemu kod krune lokotara
Milana Vukovic Runjic: knjizevnica, urednica izdavacke kuce vukovic i runjic, kolumnistica u globusu, pise ubitacne knjige koje nitko od kriticara nije potaracao
Velimir Viskovic: predsjednik hrvatskog drustva pisaca, urednik casopisa knjizevna republika, urednik casopisa sarajevske biljeznice, clan zirija nagrade jutarnjeg lista, urednik u najvecoj izdavackoj kuci koja izdaje i nove hrvatske pisce tj profilu, predsjednik vijeca za knjigu pri ministarstvu kulture, pisao kritike u feralu i tako dalje
Jagna Pogacnik: kriticarka jutarnjeg lista, clanica zirija nagrade jutarnjeg
Zdravko Zima: kriticar novog lista, clan zirija nagrade jutarnjeg
Gordana Crkovic: kriticarka ferala, urednica na hrvatskom radiju, ocito preuzela gazu od viskovica, clanica zirija nagrade jutarnjeg
Ivica Buljan: urednik kulture u jutarnjem listu, predsjednik zirija nagrade jutarnjeg i urednik knjiga za kioske, ukljucujuci ove koje su usle u uzi izbor za nagradu
Drago Glamuzina: glavni urednik u profilu, uz bok viskovicu i romanu simicu, prije u nacionalu bio zamjenik glavnog urednika
Dalibor Simpraga: pomocnik glavnog urednika za reviju i kulturu u globusu, zamjenik glavnog urednika casopisa fantom slobode, prije bio u nacionalu, gdje i drago glamuzina, nastupao na faku
Nenad Rizvanovic: jedan od osnivaca faka, urednik u vebezeu, jednoj od izdavackih kuca koja izdaje nove hrvatske pisce, clan zirija vebezea za roman godine
Ivica Ivanisevic: pisac, utorkas, urednik kulture u slobodnoj dalmaciji koja je odnedavno u vlasnistvu eph, clan zirija vebezea za roman godine
Kruno Lokotar: jedan od osnivaca faka, urednik u izdavackoj kuci agm, nije ni u jednom ziriju, objavljuje grozne knjige tipa gori domovina
Ervin Jahic: urednik u izdavackoj kuci vebeze, clan zirija vebezea za roman godine, urednik casopisa poezija
Lebowski: pisac, kolumnist u cosmopolitanu, potpuno nevazan lik za ovu pricu ali ubacen ovdje kao kukavicje jaje da bi se njegove neprijateljice nasladjivale pa napisale koji komentar pa da udjem na listu cool blogova

Zahvaljujem knjiskom moljcu i miljenku na dopunama.

Napravit cu mali izuzetak, mozda ne zadnji put, pa se s papirnate literature prebaciti nacas na elektronicku. radi se o vec notornoj stvari da na webu ima bolje knjizevnosti nego u knjigama, barem sto se domace scene tice, sto je posljedica opet notorne cinjenice da je internet radikalno demokratizirao stvari i omogucio pristup u knjizevni commonwealth svima koji nisu u sistemu. primijetio sam da iako u favoritesima imam pun kurac blogova u posljednje vrijeme sve cesce otvaram najprije drustvo za zastitu filipa sovagovica sto marljivo popunjava tomislav cadez, poznatiji kao recenzent blogova na webu jutarnjeg. tog lika se moze vidjeti u limbu, dapace cini mi se da je jedan od aktivnijih clanova limberske zajednice, a ono sto je pokrenuo na svom blogu je stvar za koju u klasicnoj knjizevnosti obicno treba proci nekoliko desetljeca. radi se o tome da svako toliko neka birtija u zagrebu, rjedje u nekom drugom gradu, postane meeting point za stanovitu ekipu pisaca, glumaca itd. mozda je najpoznatiji slucaj tip top koji je ranko marinkovic u kiklopu transformirao u daj dam, gdje se sve vrtilo oko tina ujevica, a recentniji primjer je gasthaus dvije lipe na tresnjevackoj trznici, gdje se skupljala ekipa ivana slamniga. pa nakon nekog vremena ta birtija udje i u knjizevnost, redovito nakon sto je izgubila svoju privlacnu moc. u posljednje vrijeme takvo mjesto je svakako limb, a cadez je tu napravio presedan izvjestavajaci iz malog birca pokraj fera jos dok su stvari u toku, gotovo svakodnevno, kroz lik i djelo filipa sovagovica, cija je knjiga zalbe iz limba vec usla u hrvatski kanon, sto znaci da ce se za kojih tridesetak godina pojaviti i u citankama. a ti izvjestaji su cisti prvoklasni fiction, to jest beletristika, bolje od osam desetina onog smeca koje je uslo u konkurenciju za nagradu jutarnjeg. ne sumnjam da cadez nece moci u konkurenciju jutarnjeg, kad jednog dana svoj blog izda kao knjigu, iako je to sto pise totalno odvaljena stvar. prvo, koncept, drugo, posve prirodno prebacivanje iz zanra u zanr, iz diskurza u diskurz, trece, humor, cetvrto, relevantne teme, peto, jedan specifican duh koji mi tako fali kod domacih pisaca. tko je citao ili gledao filipove pticice i druge komade kod cadeza jasno moze osjetiti da je rijec o istoj, kako da kazem, poetici. kad se sjetim one otuzne logorejicne knjige marinka kosceca koju sam nedavno citao, tek tad u kontrastu posebno jasno vidim koliko ih je cadez sve prejebao. jasno da ovo pisem bez ikakvih zadnjih misli i da mi ne pada na pamet ovako privuci likovu paznju ne bi li me ovaj recenzirao na jutarnjem, kao sto sam primijetio da mnogi teze pa se u tu svrhu i sluze raznim prozirnim i poluprozirnim trikovima. razlog je vrlo jednostavan. zapravo me opasno boli kurac ko ce sta napisat ili mislit o ovom blogu, ionako ga ne pisem zbog javne promocije ili tzv statusa u blogerskoj zajednici. jer ta utrka za statusom, kao i svaka druga, vec primijetio sam ulazi u fazu gadnih devijacija, gdje neki sasvim prosjecni likovi vaze za neupitne zvijezde. zanimljivo cadez jos nije upao u taj star sistem iako ima jedan od najboljih blogova i unatoc tome sto pise recenzije na jutarnjem. mozda zato sto pise blog za inteligentne, a ne za subinteligentnu masu. kao npr tomic svoje romane.

Zanimljivost: * * * * *
Stil: * * * * *
Zamisao: * * * * *
Iritira: nista posebno.
Dobre strane: vidi glavni tekst.
Preporuke: ako ste kao i ja nadrkani na vecinu onoga sto izlazi pod firmom nove hrvatske knjizevnosti, ovo je literatura za vas. za dodatno usavrsavanje upucujemo vas na knjigu filipa sovagovica odnosno njegove drame, s napomenom da je trenutni postav pticica u gavelli donekle u kurcu
Posebne napomene: ako vas stvar zamara nakon nekoliko redaka ili postova, odustanite i vratite se anti tomicu i miljenku jergovicu