Lijepo me Gawrun upozorava da su forma i sadrzaj isto i jedno i neodvojivo i tu bih se slozio kad su u pitanju knjige koje su banana jer u njima su kao po pravilu i forma i sadrzaj isto, isti kurac. nista. nego vidim da moram jos jasnije reci nesto sto mi se cini vec sasvim jasno, a to je da nije bas svejedno i sve jedno ako je knjiga pisana milozvucnim recenicama ili da budem manje otrovan kad je pisana finim stilom, perfektno, ali kad te iste recenice ne govore bogzna sto, kad je prica ziheraska, kad skriva nesto sto je trebalo biti otkriveno, kad je pretenciozna ili neiskrena. dokacio sam se simica ali isto bi se moglo primijeniti i na bezbroj drugih slucajeva a za moj pojam i na gotovo sve prvonagradjene nagradom jutarnjeg. isto vrijedi i za miroslava kirina i njegov roman album, isto vrijedi i za davora slamniga, isto vrijedi i za jergovica, koji zapravo pise neku varijantu pucke literature, zanimljive sirokom obcinstvu ali ne bas pretjerano uvjerljive u kodu u kojem je pisana, a taj je neki psihologizirani realisticno utemeljeni roman. ukratko jergovicu kao piscu ne vjerujem, on na krivi nacin izmislja svoj toboze povijesno postojeci svijet, i u tome je veoma slican svom ljutom neprijatelju aralici, a i kirin i slamnig jednostavno nemaju intenziteta, pricaju neke liricne ili infantilizirane pricice koje su irelevantne. ono na sto ja pizdim je ustrajna potreba nasih kriticara da promoviraju upravo takve knjige, i posljedice koje to ima na knjizevnu scenu. kao suprotan primjer te spore, vrhunski stilizirane literature, spomenut cu roman simurg stanka andrica koji upravo citam, i koji je iako jednako tako spor i vrhunski stiliziran istovremeno na neki nacin jebeno jak. ne znam zapravo u cemu je razlika simica i andrica, zasto se jednog cita kao nesvarljivu varijantu lirskopsiholoske proze, a drugoga kao ozbiljnog i dobrog pisca, to se ne moze svesti na neki krajnji nazivnik koji bi pokazivao tezinu neke knjige, stvar je iracionalna. medjutim simic je, koliko god ga ti dozivljavas kao korektnu pojavu, prema onome sto ja vidim insider i celebrity, bio je to i nakon prve knjige, slika se stalno po novinama, ispada neki jebeno bitan knjizevni lik. za razliku od tebe koji si mozda samo koju godinu mladji, ali si i dalje nitko i nista jer se nisi isfurao. a ne pises brate nista slabije od njega. medjutim ti si dobri duh knjizevnosti koji ne zeli malo pakosno pogledati stvari pa uvidjeti da dok lebdis u svojoj dobroti, drugi koriste medijske pogone za vlastito ustolicenje.