Autoričin tekst jedno je od najoriginalnijih književnih djela napisanih u posljednje vrijeme, vjerojatno ne samo u hrvatskoj književnosti. Riječ je o intertekstualnom-i u isti mah metafikcionalnom romanu, ili multigeneričkoj prozi, koja na vješt i neobično invenciozan način spaja različite vrste diskursa.
Osnovna je zamisao oslobađanje poznatih, pa i manje poznatih, književnih ,likova njihova tekstualnog ambijenta, to jest nadzora njihovih autora. Ti likovi ne traže pisca, kao u Pirandella, nego naprotiv izmiču njegovoj volji. Izmičući, oni traže „zbilju" izvan fikcije koja je čitateljima poznata i nastoje artikulirati se kao neovisna bića, sa samosviješću koja se razlikuje od svijesti kojom ih je opskrbio autor. Tim iskorakom iz prvotne fikcije likovi dakako ulaze u tekstualni svijet koji je metafikcionalan i ujedno neofikcionalan. Dio igre koju autorica ovdje inscenira okolnost je da nastupa inverzija uvriježenog autorsko-tekstualnog odnosa: pisci postaju u sučeljavanju sa svojim bivšim likovima utvare.
Okvir teksta unosi u njega dodatnu napetost. Ulančana poglavlja zasnovana su kao opis zbivanja oko pripremanja i polaganja ispita iz književnosti, pa je autoričino djelo na taj način i svojevrsna eksperimentalna povijest hrvatske literature, kodirana i dekodirana, ako tako hoćemo: igra s idejom meta-kviza.

Najuglednija francuska nakladnička kuća Gallimard u svojoj će prestižnoj biblioteci Du Monde Entier objaviti roman Daše Drndić 'Sonnenschein' Nakon poljskoga, slovenskoga, mađarskoga, slovačkoga i nizozemskoga jezika, priča Haye Tedeschi moći će se od 2010. godine čitati i na francuskome. Biblioteka Du Monde Entier utemeljena je 1931. Dosad je u biblioteci objavljeno oko 1700 naslova, među kojima su djela klasika poput Bernharda, Faulknera, Nabokova, Kafke, Kundere i mnogih drugih, ali i suvremenika poput Martina Amisa, Iana McEwana, Zadie Smith, Arundhati Roy i Orhana Pamuka, jer je ta Gallimardova biblioteka od osnutka posvećena promicanju novih nefrankofonih glasova u Francuskoj.

Nakon osam objavljenih svezaka Djela Mirka Kovača i dojmljiva odjeka posljednjega, romana 'Grad u zrcalu' nagrađenoga najvišim priznanjima, uskoro dočekujemo novi naslov u Djelima Mirka Kovača. Riječ je o knjizi eseja 'Pisanje ili nostalgija' u kojoj se Kovač na osoban, spisateljski profinjen način prisjeća pisaca koji su obilježili desetljeća jugoslavenskoga javnog života - kulturnoga, književnog, ali i političkog.

U izdanju zagrebačkog Meandra uskoro izlazi hrvatski prijevod romana 'Srcoder' Borisa Viana.
Roman prevodi Vanda Mikšić

Na ovome linku u cijelosti je dostupno beogradsko, 31 godinu staro izdanje tog romana, naslovljeno 'Vadisrce'.

O autoru opširnije ovdje

U pokušaju da ponovno osmisli svoj život i nađe uporište u budizmu, kineski pisac otputuje u Tibet. Tijekom duga lutanja visinskim pašnjacima i uspinjanja na planine, posjeta svetim mjestima i samostanima, stječe neobična iskustva i susreće začudne ljude. Svjedočio je nebeskom pokopu, na noćenje u šator ga je primio nomad na hodočašću okajanja incestuoznih grijeha, upoznao je srebrnara koji je osušeno truplo svoje ljubavnice objesio na zid špilje u kojoj živi te čuo priču o lami reinkarnom u djevojčici, koja umre za budističkog obreda inicijacije. Na prorijeđenom zraku visoravni gubi se oštrina granica između stvarnosti i mašte, a protagonist je uvučen duboko u stranu mu tradiciju koja ga proganja čak i u snovima.

Zbirka priča 'Isplazi jezik' kultni je status u Kini stekla 1987. godine kada je zabranjena zbog toga što su je vlasti ocijenile kao »vulgarnu i bestidnu knjigu koja kleveće naše tibetske zemljake. Ma Jian je bio slijep za velik napredak koji je tibetski narod postigao u izgradnji ujedinjenog, naprednog i civiliziranog socijalističkog Tibeta. Slika Tibeta u ovom prljavom i sramnom uratku nimalo ne odgovara stvarnosti, nego je rezultat autorove mašte i njegove opsjednutosti seksom i novcem... Nitko ne smije čitati tu knjigu.«

Za razliku od prijašnjih godina, Elfrida Matuč-Mahulja ove godine na 'Pontesu' nije sudionik, već ga prati 'iz publike'.

Njezino viđenje tog festivala dotupno ovdje

KRITIKA: Miljenko Jergović - 'Freelander' ( Ajfelov most, Sarajevo, 2007.)

Semezdin Mehmedinović, jedan od najboljih suvremenih bosanskohercegovačkih pjesnika, sredinom 2007. pokrenuo je novu izdavačku kuću u Sarajevu, nazvavši je prema poznatom željeznom mostu na sarajevskoj Skenderiji – Ajfelov most, čija se metalna konstrukcija pripisuje poznatom francuskom arhitektu. Iako za takvo autorstvo ne postoji realna potvrda, to je ime »dokaz da jezik ide iznad stvarnosti«, kako to i na klapni izdavačevih knjiga stoji. Roman 'Freelander' Miljenka Jergovića otvara prvu peterosveščanu ediciju novoga sarajevskog nakladnika, a to je ujedno i prva knjiga koju je u posljednjih petnaest godina Jergović izvorno objavio kod nekog bosanskohercegovačkog izdavača. Premda se u spekuliranje o izvanknjiževnim razlozima takvu autorovom povratničkom postupku ne namjeravam upuštati, valja reći kako se rukopis svojom fabulom na to ipak simbolički referira.

Radnja dvjestotinjak kartica duga romana naime prati umirovljenoga zagrebačkog profesora povijesti Karla Aduma, koji nakon primitka brzojava o stričevoj smrti kreće put rodnog Sarajeva na čitanje oporuke. Profesor je Sarajevo napustio još prije pedesetak godina i sad se prvi put vraća u rodni grad, a na putovanje kreće u svom trideset godina starom Volvu. 'Freelander' tako, srodno Jergovićevu romanu 'Buick Rivera', između ostalog ponovno tematizira i opsesivnu mušku vezanost uz limenog ljubimca, u koju autor dakako upisuje i neka druga, simbolička značenja (očitovana i u pisanju marke automobila malim slovom). No, dok je Hasanova fascinacija tri desetljeća starim Buickom sadržavala i otpor spram američkoga potrošačkog društva, premda dobro očuvan, tridesetogodišnji Volvo ovdje simbolizira svojevrstan životni neuspjeh profesora Aduma. Profesor je auto kupio u svojoj 34. godini i nikad nije ni pomišljao da će u Volvu dočekati starost i pokopati sve svoje, te je imao fiksideju da bi njegov život mogao ponovno dobiti smisao kada bi mogao prodati Volvo i kupiti novi auto. Međutim, kupca je za njegov oldtajmer bilo nemoguće pronaći, a sudbina Karla Aduma, kako će fabula pokazati, nerazdvojivo do kraja ostaje vezana uz sudbinu njegova auta.
Profesorov je život obilježen oportunizmom i konformizmom (simbolički očitovanima i u prezimenu koji u prijevodu znači eunuh ilitiga uškopljenik), a za oportunizmom se povodila, ali s mnogo više poduzetničkog duha, i Karlova majka. Nakon širenja nogu pod njemačkim i ustaškim oficirima, dolazak partizana na vlast ona je dočekala na istovjetan način, u komunizmu prepoznavši »nešto čemu treba težiti, čemu se treba radovati i za što treba položiti svoje još uvijek mlado i privlačno tijelo«. Na njezinu je primjeru Karlo shvatio da se, s vremena na vrijeme, počinje živjeti ispočetka, i da se život sastoji od nekoliko manjih života, u kojima čovjek promijeni različita lica. No njemu to ipak nije pošlo za rukom, nego je do posljednjega daha ostao bezličan, predrasudama, strahom i inercijom obilježen osamljenik...

Iako je 'Buick Riveru' autor označio kao novelu, novu knjigu ne označava tako, premda je u ovome slučaju za to bilo više razloga. 'Freelander' je Jergovićev najkraći roman, a od prijašnjih se – osim po tome što u dva navrata na hičkokovski način sama sebe prošetava mizanscenom – izdvaja i time što se ovaj put usredotočuje na samo jedan lik i samo jedan linearni pripovjedni tijek, povremeno prekidan analepsama koje posreduju pojedine događaje iz profesorova djetinjstva i mladosti, važne za oblikovanje njegove osobnosti i karaktera. Digresivnost je ovaj put svedena na mnogo manju mjeru, ali je metodom asocijativnosti ponovno vješto uporabljena, baš kao što je uspješno ispunjena i funkcija prostorne, vremenske i društveno-socijalne kontekstualizacije.
Svakako valja prigovoriti zbog nedovoljne pozornosti usmjerene liku profesorova oca. Premda se razlog tomu vjerojatno nalazi u suženoj perspektivi junakova subjektivnog, dječjeg motrišta, lik Karlova oca ostaje potpuno nedorečen i neuvjerljiv jer je motiv njegove svađe s bratom neelaboriran, a psihologizacija gotovo posve izostala te svedena na karikaturalnost živčano rastrojene i u svoj unutrašnji svijet potpuno učahurene osobe, čiji se čitav život sveo na jedan odsječeni palac.

Roman je strukturiran prema matrici tzv. filma ceste, a junak se, putujući od Zagreba prema Sarajevu, osim sa sablastima vlastite prošlosti suočava i sa deevolucijskom zbiljom suvremene Bosne, posredovane na dojmljiv i već prepoznatljiv jergovićevski način, uz miješanje sirovosti dokumentarizma s emocionalnošću te zrncima magijskog realizma i groteske (ponajviše u epizodama stradanja konja u prometnoj nesreći te mučenja medvjeda tijekom nogometne utakmice). Možda kako bi izbjegao etiketu manirizma, Jergović ovaj put osjetno zatomljuje pretjeranu sentencioznost i metaforičnost iskaza, pa ako mu se i omakne pokoji rijetki aforističan iskaz (na tragu svojevrsne pučke filozofije) profesor ga i sam ironizira žaljenjem što uza se nema olovku i papir kako bi misao ovjekovječio.
Za razliku od većine prijašnjih djela, 'Freelander' je lišen melodramatičnosti, atmosfera odiše ogorčenjem, ironijom i cinizmom kao posljedicom shvaćanja kako protok vremena ne donosi ništa nova – istima jadom i bijedom obilježeni su ljudi svih epoha i nacija. Jergovićev je rukopis natopljen otprilike istim količinama bijesa i ogorčenosti spram sudbine Bosne i Hercegovine uvjetovane ignorantskim odnosom stranaca, kojima je dano pravo odlučivanja, kao i spram agramske malograđanštine i hipertrofirana hrvatstva, s kojima se autor obračunava u nekoliko dojmljivih, na krležijanskom stilskom tragu pisanih dionica, a koje se čine ostacima građe preostale nakon glancanja rukopisa njegove 'Rute Tannenbaum'.

Jergovićev je (uvjetno nazvano) problem taj što nas je s nekoliko nesvakidašnje dojmljivih prethodnih romana ('Dvori od oraha' i 'Gloria in excelsis') prilično razmazio, pa kad napiše zanatski korektan, glatko ispričan i vješto zaokružen, no mnogo jednostavniji roman poput 'Freelandera', čitatelj se osjeća pomalo razočaranim, a piscu prijeti etiketa rutinera. No, iako ne pripada među njegova najbolja djela te ostavlja dojam da je napisan lijevom rukom, 'Freelander' je ipak sasvim solidan uradak kakav bi vrlo rado mnogokoji domaći pisac potpisao. Ali ga, na svoju žalost, nije kadar napisati.

Piše Božidar Alajbegović
objavljeno u Vijencu, broj 362, siječanj 2008.

Sebastian Urrutia Lacroix, svećenik i ugledni književni kritičar, član Opusa Dei i osrednji pjesnik, tijekom samo jedne noći u snažnoj vrućici proživljava najvažnije trenutke svoga života, uvjeren da će uskoro umrijeti.
U romanu se tako pojavljuju pisac i časnik Ernst Junger i gva-temalski slikar koji se izgladnjuje do smrti u Parizu 1943. go dine; general Pinochet kojem Urrutia Lacroix daje satove iz marksizma; Farewell najznačajniji čileanski književni kritičar; opisane su privatne zabave tajanstvene žene u čijoj se golemoj kući u predgrađu, dok je na ulicama Santiaga na snazi policijski sat uz privid normalnog života,okupljaju najplodniji čileanski književnici a istodobno se u podrumu, kamo gostima nije dopušteno silaziti, događaju mučenja nalik na prizore iz kakva filma strave.

Nezaobilazan i čudesan roman koji oduzima dah svojom ubo jitom lapidarnošću i cjelovitom spoznajom ljudske opstojnosti u prevratničkim vremenima.

'Čileanski nokturno' prvi je prijevod nekog Bolanovog djela na hrvatski jezik.

‘Aziz ili Svadba koja je spasila zapad’ napisan je po motivima ‘Pira malograđana’ B. Brechta, a govori o proizvodnji straha kojom se jedna konzumeristička, obesmišljena civilizacija brani od drugog i drugačijeg. No, od moga teksta strah je imao sam intendant Milan Štrljić, koji je prvo prijedlog za predstavu koja je trebala biti premijerno izvedena u prosincu prihvatio, a kasnije odbio. Gostu redatelju predložio je da smisli nekakav drugi tekst koji bi u Splitu radio. Dramski tekst može biti kvalitetan li ne, nikako podoban i nepodoban - komentirao je autor Predrag Lucić.
Lucić dodaje da je njegova “Aziza” Štrljić nazvao rasističkim prema muslimanima.

Opširnije o tome ovdje

Bum-tres! Vi ste otac!

Nije važno jeste li to učinili polupijani ili polutrijezni. Nije važno s kime, niti što je značilo, niti jeste li to uopće namjeravali učiniti. Važna je samo ova nepobitna činjenica o kojoj se ne može pregovarati, niti se od nje može pobjeći:

Dovoljno je to učiniti samo jednom da se napravi dijete.

Razmišljajte o tome dok se približavate orgazmu s nježnim „Uuuuu!“ ili pobjedonosnim „Aaaaa!“. Razmišljajte što se događa tamo dolje, o izvanrednoj kompleksnosti tog jednostavnog čina koji će vaš život zauvijek izmijeniti i započeti jedan drugi.

Postoje mnoge knjige o roditeljstvu, ali, ako bolje pogledate, većina ih govori o majčinstvu. Očevi dobivaju kratke upute o tome kako da se ponašaju i kako da budu korisni. Knjiga Marcusa Berkmanna „Očinstvo: konačna istina“ je nešto sasvim drugo, vodič naklonjen muškarcima koji im nudi spasonosnu pomoć da prebrode taj zastrašujući fenomen koja se zove trudnoća a koja će im zauvijek izmijeniti život. Berkmannovo „Očinstvo“ gleda dublje od klišeja sretnog roditeljstva, spuštajući se u vatreni pakao noćne prehrane, pelenskog osipa i izbljuvanih projektila, pruža vam važne informacije i uvide u svaki aspekt novog roditeljstva i to na humoristički način koji pogađa u srce problema. „Očinstvo: konačna istina“ vodi vas od trenutka začeća, preko trudnoće i poroda, do jedinstvene strave proslave prvog djetetovog rođendana. S mnogo suptilnog, a često i urnebesnog humora, ovaj autor rasvjetljava i emocionalne istine i sebične misli koje svi očevi, kako se već očekuje od njih, trebaju zakopati duboko u sebe. „Očinstvo: konačna istina“ je napisao autor koji je po vlastitom priznanju prošao kroz sve te nevjerojatne faze, pa neizbježno uključuje i sve važne praktične osnove pretvarajući ovu knjigu u pravi i sveobuhvatni priručnik za budućeg tatu. Neovisno o tome prijeti li vam sudbina „očinstva“ ili se samo zavaravate da ćete sve to skupa u potpunosti izbjeći, u ovoj knjizi pronalazite istinu i samo istinu, umotanu u note posve neočekivane vedrine i zezancija.


Marcus Berkmann piše sportsku kolumnu za listu The Independent On Sunday, o televizijskim fenomenima piše za Daily Mail i za Spectator i Private Eye. Autor je hvaljene (i vrlo zabavne) knjige o kriketu 'Rain Men'. Tvrdi da je otac dvoje male djece.

Ovo je link na kojem ste u prilici besplatno pročitati po jedno poglavlje iz velikog broja izdanja Naklade Ljevak

Na ovome linku možete pročitati razgovor s dr. Ivanom Vidović Bolt u kojemu naša poznata polonistica govori o hrvatskoj prisutnosti u inozemnom izdavaštvu, odnosno o prijevodima naših djela na strane jezike.

Danas, 25. srpnja, u Dubrovniku počinje 37. seminar Zagrebačke slavističke škole. Na njemu će sudjelovati 97 stranih studenata, nastavnika, istraživača i prevoditelja koji su za svoju struku odabrali hrvatski jezik, književnost i kulturu. Oni dolaze iz 27 zemalja. Među polaznicima ove godine su i studenti iz Japana, Libanona i Australije.
Programska uporišta seminara su dva tematska ciklusa predavanja - »Marin Držić, suvremena hrvatska književnost«, izložba »Hrvatski jezik u Gutenbergovoj galaksiji«, francuska prevoditeljska radionica i antologija suvremene hrvatske proze »Tko govori, tko piše« priređivačice Jagne Pogačnik.
Jezikoslovni ciklus predavanja posvećen je temi prostor u jeziku, a književni hrvatskoj literaturi i kulturi šezdesetih. Predavači su, uz ostale, Ivo Pranjković, Vladimir Biti, Darko Fritz, Borislav Mikulić, Lada Čale Feldman.

Opširnije ovdje

eSEJ say, say, say...
Nikola Živanović - Granice /7
Neva Lukić - Maroko /14
Valerio Orlić - Koje vrste i podvrste pjesništva poznajemo /21
Predrag Crnković - Hitchcock, estet i striček s bombonima /23
. . . . . . . . . . . . . . . Putovanje kao vremeplov /29
Dorta Jagić - Kantata o kavi /33
Snježana Beronja - O čekanju /36
Rade Jarak - Zabranjena zona – žiri /39
. . . . . . . . . .Razrješenje strategijske krize moderne – svemirci /40
. . . . . . . . . .Pitanje romana /42
. . . . . . . . . .O lijepom i ružnom /44
. . . . . . . . . .Borges, Anti Borges /46
. . . . . . . . . .Oda Borgesu /49
. . . . . . . . . .Opscenost /51
. . . . . . . . . .Pavan lachrimae /54
. . . . . . . . . .Pojam virtualno /56
. . . . . . . . . .Lanzarote i eseji versus virtualno /58
. . . . . . . . . .Pitanje objektivnosti /60

iNTERVIEW
Biljana Ćućko - Pisanje kao marginalna stvar /66
Davor Mandić - Poezija se još uvijek piše /71
Darija Žilić - Kako stoji poezija? /75

kRITIKA ritika, ritika, vritika
Rade Jarak, Cielito lindo, Emile Ajar, Momo, zašto plačeš? /78
. . . . . . . . . .Je li ovo poezija? Danijel Dragojević, Žamor /79
. . . . . . . . . .Memoar, ili remek djelo o empatiji, Aharon Appelfeld, Životna priča /81
. . . . . . . . . .Nastanak oblika, Ortega y Gasset, Dehumanizacija umjetnosti /83
Biljana Ćućko, Pogled prema unutra, Aleksandra Kardum, Ono što sam prešutjela /87
Predrag Crnković, Američki panoptikum, Don Delilo, Podzemlje, John Updike, Terorista /89
Boris Postnikov, Tamna masa povijesti, Claudio Magris, Naslijepo /101

pROZA roza Roza
Marijo Glavaš - 8 minuta /105
Vukašin Vanja Račić - A mogao je da bude dobar sin /109
Vedran Buble - Rutinska hrabrost /113
Antej Jelenić - Neandertalčeva frula /117
Predrag Crnković - Pripovedač u romanu /120
Snežana Milojević - Književna podsvest /146
Peter Weibl - Srčano vrijeme /150
Biljana Ćućko - Razumeti oca /154
Sanja Peršić - Suicidalni Sui /158

pOEZIJA jezija
Tatjana Debeljački, Fotograf akta /163
Vitomir Prkačin, Brown Sugar /164
Duško Ristić, Buvljak /166
Kristina Kegljen, Djevica /167
Barbara Pleić, Dan na plaži /168
Olja Savičević Ivančević, Ljubav uvijek iskopa neki pas /169
Igor Samac, Zalog za kraj /171
Perica Dujmović, Kuhinja /172
Alma Bešlagić, Kao da /174
Aleksandra Mihaliček, Suparnici /175

Na ovome linku Jurica Pavičić govori o svojoj novoj, nedavno objavljenoj zbirki priča 'Patrola na cesti'.

Odoh ja na G.O.
a vas osuđujem
na apstinenciju
do 25.08.2008.

Florence, kći uspješnog biznismena i ekscentrične profesorice na Oxfordskom sveučilištu, talentirana je violinistica. Sanja o karijeri na koncertnirn pozornicama i savršenom životu koji će proživjeti s Edwardom, mladim studentom povijesti kojeg je srela slučajno, i koji je neočekivano osvojio njezino srce. Edward je odrastao na selu u okolici Oxforda, uz oca, ravnatelja mjesne škole, i majku, koja se nakon prometne nesreće povukla u vlastiti svijet. Edwardova žudnja da osjeti uzbuđenja što ih nudi veliki grad odvode ga na studij u London, a ljubav prema sposobnoj, ali stidljivoj i osjećajnoj Florence, iz temelja mijenja njegov život. Fiorence i Edward vjeruju da će im brak donijeti sreću, povjerenje i slobodu, no obećanje svijetle budućnosti ipak ne može prikriti brige koje oboje nose u svoju prvu bračnu noć, u pansion na plaži Chesil...

Pričajući priču o dvoje mladih ljubavnika željnih da nadvladaju bol zapretenu u prošlosti, pokazujući na svoj neponovljiv način kako nesporazumi i strahovi nepovratno oblikuju njihove (i naše!) živote, lan McEwan napisao je fascinantan roman koji dirljivo svjedoči o tome kako čitav jedan životni put može biti promijenjen potezom koji nismo napravili ili riječju koju nismo izgovorili.

HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ, DARIJA ŽILIĆ, SINIŠA NIKOLIĆ
TEMA: IZ DOMAĆE LITERARNE PRODUKCIJE
UREDNIK: GORDANA CRNKOVIĆ
ZA: 23. 8. 2008.
OD: 16 SATI

NAJAVA

Josip Mlakić autor je tematski vrlo koherentnog i zaokruženog opusa, stalno zaokupljen Bosnom, no redovito pronalazi načine za stilske i izvedbene inovacije, tvrdi Božidar Alajbegović u povodu Mlakićeva romana «Tragom zmijske košuljice», koji je objavljen u izdanju kuće VBZ.

O pjesničkoj knjizi «Ljubavnici iz Verone» Predraga Lucića u izdanju Hrvatskog društva pisaca i Durieuxa piše Darija Žilić.

Siniša Nikolić prikazuje knjigu «Žanrovske prakse hrvatske proze» Branimira Bošnjaka u izdanju kuće Altagama.

RADIO DRAMA: Antun Šoljan: "Obiteljska večera"
Hrvatski radio 3.program 14.08.2008. 18:00

Mnoge novele Antuna Šoljana otkrivaju svojevrsnu aktualnost. U dramatizaciji književnika Mate Ganze tako se događa i s poznatom novelom "generacijskog kruga", sa Šoljanovom "Obiteljskom večerom". Ironijska obiteljska natuknica obilježava odnos dvojice suprotstavljenih protagonista: Antuna, "koji se više ne samo da ne zna boriti, nego ne umije ni pobjeći kako valja" i Domaćina, koji je svojim društvenim aktivizmom osiromašio ne samo sebe, nego i sve one kojima je bivao sucem i "pomagačem". Šoljan istražuje pogubnost ideologijskih shema koje melju ljude, ostavljajući ih tek kao "materijal svoje samoizgradnje".

Sve do danas nisam znao da Irena Lukšić, autorica cijelog niza knjiga kratkih priča i romana, Kiklopom nagrađena urednica, te prevoditeljica cijele hrpe naslova s ruskoga jezika, ima svoj blog, kojega je, kako veli, zamislila kao svojevrsno "prijelazno razdoblje" iz Gutenbergove galaksije u Apsolut.

Tako primjerice na ovome linku možete pročitati prekrasan autobiografski tekst u kojemu Irena Lukšić piše o sebi i svojoj obitelji, ovdje se nalazi tekst posvećen prošle godine preminulom prevoditelju, uredniku i kritičaru Zdravku Maliću, a ovaj link donosi ulomak iz romana Irene Lukšić 'Nebeski biciklisti' koji uskoro izlazi u izdanju zagrebačkog Disputa.

Posredstvom tekstova sa njezinog bloga također ćete saznati kako je Irena Lukšić velika zaljubljenica u glazbu, posebice r'n'r, a na ovome linku nalazi se, između ostaloga, i njezina aktualna glazbena top-lista.

23.8.'08, Subota, 21h
21,30h - Kaštel, Krk
Otvaranje dvanaestog književnog festivala Pontes
Susret hrvatskih neovisnih knjižara
Otvaranje Treće Ljetne škole knjige

24.8.'08., Nedjelja
10h - Osnovna škola u Krku
Predavanje: Neovisni knjižari
Što nakon objave knjige
Radionica pisanja: Katarina Mažuran Jurešić

21,30h - Coctail bar Volsonis
Večer s piscem : XX

25.8.'08., Ponedjeljak
10h - Osnovna škola u Krku
Predavanje: Nenad Veličković
Radionica pisanja: Katarina Mažuran Jurešić

21,30h - Coctail bar Volsonis
Večer s piscem: Tomislav Marković

26.8.'08., Utorak
10h - Osnovna škola u Krku
Predavanje: Dejan Ilić
Radionica pisanja: Katarina Mažuran Jurešić

21,30h - Coctail bar Volsonis
Večer s piscem: Lamija Begagić

27.8.'08., Srijeda
10h - Osnovna škola u Krku
Predavanje: Seid Serdarević
Radionica pisanja: Katarina Mažuran Jurešić

21,30h - Coctail bar Volsonis
Večer s piscem: Igor Štiks

28.8.'08., Četvrtak
10h - Osnovna škola u Krku
Predavanje: Valerij Jurešić
E-knjiga, Web 2.0 i "Ekonomija besplatnog"
Radionica pisanja: Katarina Mažuran Jurešić

21,30h - Coctail bar Volsonis
Večer s piscem: Robert Perišić

Ulaz slobodan za sve dane

Kao što možda već znate, tiskan je 129. broj časopisa 'Futura', a osvrt jednog od urednika 'Ubiqa', Tomislava Šakića, na (ne)izlaženje 'Future' i trendove u novijoj američkoj znanstvenoj fantastici možete pročitati na ovome linku

„Autoritativno napisano – obavezna literatura za sve fanove“
Maxim (U.K.)

U ovom prvom atlasu posvećenom fenomenu heavy metala, Ian Christe prikazuje panoramsku perspektivu ovog mračnog i često puta zabranjivanog glazbenog žanra. „Zvuk zvijeri“ je definitivna i potpuna povijest heavy metala koja donosi

- priče o histeriji na koncertima, dramatičnim sudskim optužbama protiv metala i glazbenim trijumfima
- sažetke o podžanrovima u kojima se objašnjava black metal, power metal, trash metal, nu metal, death metal itd.
- više od stotinu rijetkih i dosad neobjavljenih fotografija
- sažeti grafički prikaz tridesetogodišnje povijesti metala s najvažnijim datumima i događajima, te popisima vezanima uz temu metala uključujući 25 najboljih heavy metal albuma svih vremena.


„Christe je komotno mogao izostaviti slovo „e“ iz svojeg prezimena – njegovo se djelo može nazvati Biblijom heavy metala.“
Library Journal

„Strastvena posvećenost te izraženi smisao za humor čini ovu knjigu sveobuhvatnom pričom epskog zamaha.“
Vice Magazine

„Zabavna i beskompromisna... počinje s jednim od najpronicljivijih tekstova ikad napisanih o Black Sabbathu i nastavlja zadržavati pažnju čitalaca pružajući uzbudljiv, sveobuhvatan prikaz metala i ljudi koji su od njega stvorili legendu.“
Guitar World

„Vraški dobro obavljen posao... Knjiga pokriva svaki aspekt našeg omiljenog žanra, od Novog vala britanskog heavy metala do black metala, nu metala i svega između toga. Kroz citate iz intervjua s velikanima metala iznosi povijest i istražuje kontekst u kojem su se razvijali različiti oblici ovog žanra.“
Revolver

O svojoj novoj knjizi 'Tko se boji lika još' , zbirci priča, odnosno kolumni koje su iz tjedna u tjedan od ožujka 2005. do listopada 2007. godine izlazile u Vjesnikovu prilogu »7 dana« a čiji su junaci glavni i sporedni likovi novije hrvatske književnosti, Julijana Matanović govori za Vjesnik na ovome linku

U četvrtak, 14. kolovoza 2008. u 21 sat na najljepšem vidikovcu na Krku, s kojeg puca pogled na cijeli Kvarner, na starom trgu Vele Steni u Omišlju, bit će predstavljena nova zbirka poezije NIKOLE KRALJIĆA pod naslovom PUNTA OD ERTA.

Knjigu će predstaviti književni kritičari BRANIMIR BOŠNJAK i dr. sc. profesor emeritus KATICA IVANIŠEVIĆ te urednica zbirke MIRJANA SIGIR, a sam će autor interpretirati svoje pjesme.

Zbirka je objavljena u izdanju Naklade LUKOM iz Zagreba i 34-ta je knjiga u gotovo polustoljetnom pjesničkom djelovanju toga barda čakavske poetske riječi, čije djelo književna kritika svrstava u sam vrh suvremene hrvatske poezije.
Predstavljanje knjige odrzat će se u sklopu programa tradicionalnih ljetnih manifestacija opcine Omišalj - Njivice, koje se ovoga ljeta održavaju pod sloganom "U cvijetu mladosti", a u okviru proslave velikoga vjerskog blagdana Vele Gospe.

O odnosu
Milana Kundere
prema glazbi
piše Krešimir Brlobuš
na ovome linku

Zvonko Horvat je literarni agent koji zastupa između ostalih i ove pisce: Ivo Brešan (HR), Miro Gavran (HR), Josip Cvenić (HR), Adrian Predrag Kezele (HR), B. D. Benedict (Canada), Bogdan Novak (SLO), Viktoria Faust (HR), Sanja Lovrenčić (HR), Božidar Prosenjak (HR), Predrag Micić (SRB), Vlatko Kalapoš (HR), Ivana Šojat Kuči (HR), Sabina Koželj Horvat (SLO), Julijana Adamović (HR), Vanda Sterle (HR), Zdravko Cikuša (HR), Ivica Šola (HR) …


Trenutno je u potrazi za talentima, jer, kako veli, "želi i on jednog dana objaviti nekog Harryja Pottera ili Da Vincijev kod". Zbog toga je na svom blogu postavio pisanu tjeralicu za pisce koji su u potrazi za izdavačima.

Važna napomena - njegov honorar je 20 % od autorskog ugovora.
Kontakt tel : 00385 98 861 525
i e-mail: zvhorvat@net.hr

Više na njegovom blogu

Vrlo zanimljiv
razgovor
s književnikom i povjesničarom
Stankom Andrićem
dostupan
na ovome linku

Dragi moji, ako niste znali, Đermano Senjanović Ćićo od prošle subote svoju legendarnu Teletinu objavljuje u riječkome Novom listu, na radost mnogobrojnih čitatelja toga dnevnika.

O tome Ivan Zvonimir Čičak u današnjem Jutarnjem listu (vidi ovdje ) veli ovo :
'Trenutačno piše u Novom listu jezikom koji se u Rijeci i okolici zasigurno ne razumije, a vjerojatno ga neće čitati ni svih petstotinjak kupaca u Dalmaciji.'

Zadnjih 6 godina ja živim u Rijeci, a prijašnjih 30 živio sam u njezinoj okolici (Opatija i Lovran) a jezik kojim Ćićo piše IPAK JAKO DOBRO RAZUMIJEM.
Dapače, Ćićo mi je puno razumljiviji od Čička.
Štoviše, osim što je razumljiviji, Ćićo je i razumniji od Čička.
Ne pada mu primjerice na pamet omalovažavati intelektualne dosege nekoliko stotina tisuća ljudi (koliko ih u Rijeci i okolici živi), kao što to Čičak čini.

Dragi moj Ivane Zvonimire, poznajem puno ljudi iz Rijeke i okolice koji ZASIGURNO jako dobro razumiju Ćiću.
Ali nisam siguran, Ivane (i Zvonimire također), da ti samoga sebe razumiješ...

Ipak, bit ću dobrohotan spram I.Z. Čička, znam da je vruće i da biometeorološke prilike nisu idealne, što dakako utječe na ljude, pa neću tražiti da se ispriča tisućama ljudi koje je uvrijedio.

Ali ću ga, također dobrohotno, zamoliti da ubuduće NE LUPETA.

Suprotno uvriježenom mišljenju, sredina je godine (a ne njezin kraj) vrijeme kada bi trebalo napraviti 'inventuru' kulturne produkcije (jer tada završava npr. jednogodišnji ciklus nakladničkih kuća, baš kao i npr. kazališna sezona, isl.).

Stoga Matičin dvotjednik za kulturu 'Vijenac' na ovome linku donosi pregled hrvatske prozne produkcije 2007./2008. (napisao Strahimir Primorac), a na ovome linku možete pročitati pjesnički saldo suvremene hrvatske pjesničke produkcije 2007/2008 (iz pera Seada Begovića).

Iz medija već saznaste da je jedan od talentiranijih sinova ravnice stao i iza kamere.

Tim povodom, evo jedne njegove raritetne snimke, glumcu s ulogom u njegovom filmu posvećene - klikaj OVDE

Krešimir Bagić, profesor stilistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, autor znanstvenih, književnokritičkih i esejističkih tekstova te ponajprije pjesnik, u razgovoru za Vijenac govori o programu skorašnjeg 37. seminara Zagrebačke slavističke škole, čiji je voditelj već četvrtu godinu.

Razgovor čitajte ovdje

Što posjetitelje očekuje na 7. Festivalu fantastične književnosti koji se u Motovunu i Pazinu održava 8 i 9.kolovoza saznajte ovdje i ovdje a izvještaj sa nedavno održane opatijske SF konvencije Liburnicon možete pročitati na blogu riječkog novinara Marina Tomića

Predstavljanje zbirke priča
"Kako su nas ukrali Ciganima",
vukovarske spisateljice i blogerice Julijane Adamović,
održat će se u knjižari Utopia, Dosud 10 u Splitu, 07. kolovoza 2008. (četvrtak) u 20,00 sati.

Zbirku od tridesetak priča će, osim autorice, predstaviti prof. Jasenka Splivalo.

O autorici:
Julijana Adamović rođena je 1969. godine u Bačkoj.Po zanimanju je socijalni pedagog i radi u struci. Priče piše unazad godinu dana i objavljuje na blogu itsprobablyme.blog.hr. Do sada je objavljivala samostručne radove i priručnike ("Luka na sudu" - ilustrirana brošura zapomoć djeci žrtvama/svjedocima na sudu). Majka je dvoje djece i živi u Vukovaru.

Kliknete li na ovaj link otvorit će vam se tekst Barbare Matejčić 'Ča je knjižarstvo vengo utopija' objavljen u Vjesniku od 01.07.2008.

Kliknete li zatim na ovaj link u prilici ste pročitati isti taj tekst objavljen u Vjesniku PONOVO, danas, 07.08.2008., skraćen za zadnji pasus.

Ljudi, znam da je sezona kiselih krastavaca na vrhuncu, ali reprizirati tekstove u od države (odnosno, novcem sviju nas) dotiranom dnevniku (koji, btw, jedini ne izlazi nedjeljom, k'o da im je Crkva vlasnik) ipak je malo preveć (čak i za naše 'nounarstvo')!

Vidi vraga - pohvalili me ovđeka

Šteta što povod nije bio malo veseliji...

Prema proročanstvu španjolskog tv seks simbola upućenog u teorije zavjere smak svijeta se bliži, kozmička evolucijska metla pomest će kutove galaksije i očistiti je od neprilagođenih univerzalnoj inteligenciji srca i uma, i to, kako najavljuje i Lein san, na dan Ribarske noći u Mimicama. Leu boli briga za Smak Svijeta iz dva razloga: prvi je taj što se Ribarska noć u Mimicama ne održava još od rata. Drugi razlog je što se njoj Smak Svijeta već događa! Uvjerena da je njezin redateljski prvijenac kojeg je producent opljačkao potpuni fiasco, na dan projekcije filma Hollywoodskim kupcima u Rimu, ona bježi u Brazil kako bi uz koktele zaboravila buduću tugu i shvatila smisao života (ako ga, izvan filmske industrije, uopće ima). Naravno, toliko je show-bizz drama queen, da kad bi joj Smisao Života glavom i bradom pokucao na vrata, ne bi mu otvorila, prezauzeta njegovim oplakivanjem. Pred očima joj lete fragmenti pripreme njezinog nesretnog filma, susreti sa zvijezdama iz vremena kad se i ona smatrala zvijezdom u začeću, glamour visokog budžeta, a zatim njegov krah. I dok Lea oplakuje i sudbinu svijeta koji nikada neće vidjeti nesnimljene scene njezinog filma o Znakovima i jeziku prirode koji bi nas vratio zaboravljenom praiskonu, u Rimu njezin film doživljava potpuni trijumf. Ocijenivši ga jasnim trilerom bez smušenih autorskih poruka, Ameri kupuju film i nude Lei ugovor za snimanje u Hollywoodu. Odnosno, ponudili bi joj ga, da je njezina agentica može pronaći. U potragu za Leom u Brazil kreću njezin muž i sekretarica Sandra jer Hollywood je svakome pa i njima passpartu za vječnost, a put u Brazil zgodan tropski odmor. No kako pronaći nekoga tko ne nalazi sebe? A možda je i bolje. Jer smatrajući se mrtvom kao redateljicom, Lea pokušava osvijestiti jednostavnu ženu u sebi u zagrljaju brazilskog seksi (budućeg) redatelja, čovjeka toliko egocentričnog da je za njega Kopernikova teorija laž: on je centar svijeta! U takvim se okolnostima život jednostavne Lei žene učini kompliciranijim od kompliciranog života redateljice, pa očajna na tren i zažali što Smaka Svijeta neće biti. Istodobno, Hollywoodski producenti šalju ghost writtera u Mimice, Leino rodno selo, da napiše scenarij kakav će se Lei svidjeti, tj. new age triller začinjen pričicom o Znakovima Prirode u koje, zaključuju pragmatično, vjeruju svi u Hrvatskoj. Muvanje čudnog Amera po selu u podsezoni jasan je znak i Mimičani ga pročitaju glatko ko titlove Čarolije: tip želi kupiti zemlje i nekretnine po Mimicama, bogati će se zapadni turisti vratiti na pansione! Kako ne bi propustili mogućnost zarade, Mimičani odluče oživjeti Ribarsku noć! Smaku Svijeta naglo se počne štucati. A to je tek početak.

Roman scenaristice i redateljice Nine Mimice "Lea ide u Hollywood" za okosnicu radnje ima stvarne događaje sa i oko realizacije njezinog prvog cjelovečernjeg filma "Mathilde" . Susreti sa zvijezdama s kojima je surađivala ili je pregovarala o suradnji (Rupert Everett, Gerard Depardieu, Jeremy Irons, Stephane Audran, Goran Bregović, Harvey Keitel i drugi) dogodili su se upravo onako kako su opisani. Ostatak je fikcija.

O prije nekoliko dana preminulom Aleksandru Solženjicinu Miljenko Jergović piše ovdje a Dražen Ilinčić ovdje

Saša Meršinjak
EPITAF
(iz zbirke 'U ruhu gurua, 1993.)


U mene se uselio daimonion
kao u neki čvornati kovčeg
koji danonoćno svira polifomnim zvukom
i već me stid da mi ne da mira
ne vjeruj meršinjaku obješenjaku
kad kaže svaku riječ slaže
on je uzbibalo more ja samo hrid
on je kralj a ja luda
on je krist a ja juda
on je bog a ja buda
i kroz sve te konjake i nepregledne čaše
vidim meršinjake i đavolske saše
a oba smo jednako ničiji
u groznici nikako da se nagodimo
kroz simbole snova proglašava mi rat
a oba smo u pat poziciji
moje mu tijelo služi samo za jelo
dok shizofrenično buljim u bijelo
i pokušavam sročiti epitaf lijesu
već smo obadva pomalo umorni
dani nam već odbrojani
u tom samrtnom bijesu
u sve mrtvijem plesu

Moja kritika
romana
'Tri'
Drage Glamuzine
dostupna
na ovome linku

U ekskluzivnom intervjuu kojega je Dubravka Ugrešić dala Milani Vuković Runjić (urednici svoje nove knjige 'Baba Jaga je snijela jaje'), autorica govori o toj knjizi ali i o starenju, o životu u Amsterdamu i svojim predavanjima, eventualnom povratku u Hrvatsku, o svojoj književnoj pripadnosti, trenutnom 'satnju duha u Hrvata' i još mnogočemu.

Čitajte ovdje

KRITIKA: Damir Miloš - 'Smetlar' (Meandar, 2005.)

Damir Miloš zakleti je jezični eksperimentator te protivnik fabule i tečne naracije koji, kao jedan od posljednjih quorumaških Mohikanaca, drsko ustrajava na istraživanju mogućnosti jezika i otporu robovanju gramatici i njenim pravilima. Istina, u svom četrnaestom po redu romanu "Smetlar" Miloš je ipak malo pritegnuo uzde, ali, premda u manjem obimu, jezično-stilski eksperimenti i anarhičnost na planu forme prisutni su i dalje. Fascinacija erotikom iz prije pet godina objavljene "Klitostore" također je ponovo tu, ali ona je ovoga puta tek nadogradnja trilerskoj proznoj matrici te filozofskim razmatranjima na temu mirisa i brojnim dionicama posvećenim Miloševoj najvećoj ljubavi - moru i jedrenju.

"Smetlar" je ustvari 190-tak stranica dugi tekst neprekinut poglavljima koji je autor podijelio u dva, tematski, stilski i formalno različita dijela. Početnih dvadesetak stranica donosi nam tipično miloševsko nekomunikativno, onirično, na asocijacijama i struji svijesti bazirano gusto prozno tkanje, puno naglih rezova i elipsi, na granici čitljivosti. Te uvodne teže prohodne dionice autor osvježava čestim seksualno-erotskim motivima na zanimljiv način povezanima s mor(eplov)skom tematikom, a poradi impliciranja znaka jednakosti između jedrenja i seksualne ekstaze. Nekomunikativni obrazac Miloš ubrzo napušta dinamizirajući rukopis uvođenjem labavo konstruirane krimi priče o tobožnjem špijunu maskiranom u smetlara koji navodno prati glavnog, neimenovanog junaka. No, krimi zaplet tek je narativni okvir u koji autor (kroz usta smetlara, odnosno putem njegova dnevnika) umeće brojne monološke, esejističko-filozofske dionice o mirisu, njegovoj strukturi i osnovi, te vrstama, moćima i tajnama mirisa. Tako nam se otkrivaju zanimljive ali i upitne teze o anatomiji i naravi mirisa, od kojih su među interesantnijima svakako one o povezanosti mirisa i straha, o spermi kao nosiocu jedinstvene mirisne esencije svake muške ljudske jedinke te o oceanima kao mjestima svojevrsnih "bezmirisnih oaza i čepova". Potonja je teza, dakako, rezultat autorove fascinacije morem i njegovom, kako voli reći, "dubljinom". Roman obiluje brojnim, na autorovom iskustvu baziranim opisima "morešestvija", te ljepota ali i opasnosti koje jedrenje nosi, uz nezaboravan poetični zaključak o oceanima kao neizmjernim spremnicima mašte kojom je od površine do dna ispunjena njihova plavet.

Miloš u potpunosti zanemaruje psihološko portretiranje likova; noseća dva lika potpuno su u funkciji iznošenja teorija o mirisima ili iskazivanja divljenja moru, a žene su tu tek poradi krevetne gimnastike i erotizacije teksta. Ironiju i komiku autor ne zanemaruje te ih donosi putem vrckavih dijaloga, a po efektnosti posebno se ističu česte sarkazmom ispunjene mišljene a neizgovorene, duhovite replike koje ocrtavaju neiskren, ciničan odnos među sugovornicima. Odnosno ljudima uopće.

Pišući novi roman Miloš se trudio ukrotiti svoj poriv za proširenjem mogućnosti literarnog iskaza pa svoj osviješten odnos spram književnoga stvaralačkog čina u "Smetlaru" potvrđuje tek diskurzivnom kombinatorikom, izmjenama pripovjedne pozicije i poigravanjem žanrovima. Slijedom toga pojedine se dionice, nažalost, doimaju nasilno umetnutima što tekst čini disperzivnim i nekonzistentnim, i manje dojmljivim kao cjelina negoli u pojedinim svojim dijelovima. Elem, pokušavajući približiti se publici uz istovremeno nastojanje da ipak i kritiku intrigira i zadovolji, Miloš je pao žrtvom takvog, narodski rečeno, "ni vrit ni mimo" postupka. Sličnu je taktiku, ali s puno boljim rezultatom, prije dvije godine primijenio Stojević u svom romanu "Krv i poljupci".

Napisao Božidar Alajbegović
objavljeno na Kupus.net, kolovoza 2006.

Do sada nepoznata otkrića o pet velikih ljubavi Josipa Broza Tita i političkim intrigama njegova vremena.

Fama o Josipu Brozu kao "socijalističkom caru" i velikom ženskaru, pojavom knjige novinara Mire Simčića 'Žene u Titovoj sjeni' ozbiljno je dovedena u pitanje. "Žensko pitanje" bilo je važna sastavnica prijeratnih ideala jugoslavenskih revolucionara, pa je ono i u socijalizmu dobilo zaslužen tretman. S površine gledano, Josip Broz imao je pet "velikih ljubavi" i bio je sve samo ne osamljen čovjek. Zaronimo li dublje, otkrivamo šokantnu istinu: Tito je, unatoč svom nedvojbenom šarmu, uglavnom bio nesretan i osamljen muškarac, bilo zbog nekoliko naprasnih smrti svojih partnerica, bilo zbog najdugovjekijega braka, naravno s Jovankom (Budisavljević) Broz, koji se, kad je već bio star i onemoćao muškarac, pretvorio u pravi pakao zbog njezine neskrivene vlastohlepljivosti i psihičkog rastrojstva.
Osim tematiziranja Titovih partnerica, Simčić nas upoznaje i s dosad nepoznatim detaljima političkih i inih intriga koje su se iz dana u dan vrtoglavo smjenjivale na "dvoru Brozovih", na Dedinju, te nam portretira galeriju likova koji su obilježili jugoslavensku socijalističku epohu, prije svih Ivana Stevu Krajačića koji je bio Jovankin "mentor" i "osoba iz sjene" koja je gotovo sudbinski utjecala na ondašnju jugoslavensku politiku, ali, čini se, i na stvaranje hrvatske države.

Roman koji će ovo ljeto u vama probuditi strast!

Istinita priča o zabranjenoj ljubavi nećaka Virginije Woolf i misteriozne kineske spisateljice K.

Zabranjena knjiga o zabranjenoj ljubavi. Roman koji će u Kini smjeti biti objavljen možda tek za 100 godina!

S radnjom koja se odvija u Kini, tridesetih godina dvadesetoga stoljeća, «K: Umijeće ljubavi» otkriva istinitu priču o strasnoj i zabranjenoj vezi između Juliana Bella, mezimca bloomsburyjevskoga kruga – sina Vanesse Bell i nećaka Virginije Woolf – i prelijepe kineske spisateljice i intelektualke Lin Čeng. U živopisnoj scenografiji dekadentnog Pekinga Lin poučava Juliana taoističkom umijeću ljubavi dok zemlju oko njih razaraju civilizacijski sukobi i sjena nadolazećeg rata. To je tragična priča o uništenju koje pokreću sukobljeni zahtjevi ideologije i stvarnosti, ali i senzualna proza u kojoj tao ljubavi nadilazi pornografiju i govori o pravu žene na spolni užitak.

Hong Ying rodila se u siromašnoj četvrti grada Chongquinga na rijeci Jangce, a u Veliku Britaniju prebjegla je nakon stravičnih događaja na Trgu vječnog mira u Pekingu 1989. Spisateljica i pjesnikinja, u anglofonome svijetu najpoznatija je po svome romanu «Summer of Betrayal» (Ljeto prevare), kao i autobiografiji «Daughter of the River» (Kći rijeke).

RADIO - IGRA: Tena Štivičić: "Krijesnice"
Hrvatski radio 3.program, 18,00 - 19,00 h

Nova drama hrvatske dramatičarke Tene Štivičić događa se na nekoj od velikih europskih zračnih luka, zatvorenoj zbog neočekivane snježne oluje. Sati teškog čekanja prigoda su za mnoge neplanirane susrete i ispreplitanje različitih životnih sudbina. U svojevrsnom procijepu između stvarnosti i trenutka u kojem su zatočeni, Štivičićkini junaci napokon dobivaju vremena za suočavanje s nagomilanim problemima i frustracijama, pa "Krijesnice" postaju rendgenskom slikom naše brze i neurotične svakodnevice.

Režija: Ranka Mesarić.

Neka žene čuju što muškarci zaista misle o braku, ljubavi, seksu i vjernosti!

Daniel Jones, suprug Cathi Hanauer, urednice knjige «Dežurna kučka», okupio je više od dvadeset muškaraca da ispričaju drugu stranu priče o muško-ženskim odnosima – što muškarci žele, trebaju, vole i mrze u vezama i brakovima.
«Muškarčina na kauču» je hrabar, dosad nepoznat pogled u mračne kuteve i istine suvremenih odnosa. Knjiga koja pruža nov uvid, progovara jasno i otvoreno, bez cenzure, štivo koje bi svaka žena koja se ikad zapitala: »O čemu li to on razmišlja?« i svaki muškarac kojem se po glavi vrti pitanje: »Jesam li ja jedini čija žena/djevojka/partnerica ne želi seks/ne želi prestati šefovati/ne želi biti dobra prema meni?« trebali pročitati.

»Provokativno... Svakoj ženi koja je ikad promatrala partnera važnog u njezinu životu i pitala se kakve mu se misli i osjećaji vrzmaju po glavi, Muškarčina nudi prave odgovore.«
USA Today

»Knjiga 'Muškarčina na kauču' postigla je gotovo nemoguće – pronašla je dvadeset sedam ‘pravih’ muškaraca koji su brutalnom iskrenošću i s mnogo duha ogoljeli svoje brakove i veze.«
Chicago Sun-Times

»Nezadovoljstvo i opća dezorijentiranost nove generacije muškaraca – izneseni na vidjelo.«
New York Times

28 uzbudljivih ljubavnih priča iz života modernih urbanih žena.
"Razum i osjećaji" Jane Austin i "Seks i grad" u jednom!

Prije gotovo dvjesto godina Jane Austen napisala je roman 'Razum i osjećaji', priču o mladim ženama u potrazi za prilikama za udaju. Taj, danas već klasični roman, opisuje vrijeme u kojemu su sudbine žena ovisile o pronalasku životnog partnera jer su tada žene bez partnera ili bez nasljedstva imale malo kontrole nad svojim životima. Moderne žene u sasvim su drukčijem položaju – zaposlene su, neovisne, samosvjesne i za njih je brak stvar izbora, a ne svojevrsni sveti gral. No, jesmo li negdje duboko u sebi doista toliko drukčija bića od junakinja iz romana J. Austen?

U knjizi 'Seks i osjećaji' dvadeset i osam spisateljica i novinarki u svojim pričama i esejima na zabavan, seksi, ponekad i vrlo dirljiv način govori o umjetnosti življenja samačkog života. Većina spisateljica pripovijeda svoje priče ne zagovarajući takav način života, već progovaraju sasvim iskreno o sebi i onome što doživljavaju u trenucima zavođenja, samoće, očekivanja, očajanja, požude, ljubavnog ispunjenja ili boli. No više od svega, one samo žele ispričati svoje najbolje priče i to one sočne koje dijele samo s prijateljima u „danima poslije“, kada je sve još zamagljeno i prepuno slatkog iščekivanja. Njihove priče tematiziraju više aspekata samačkog života: spisateljice tračaju zločeste dečke na koje su „pale“, govore o tome kako se suočavaju s već legendarnim „manjkom muškaraca“ u New Yorku i nekim većim gradovima (a gdje nije tako?), govore o pogrešnim odabirima i onom osjećaju da sreća i ljubav uvijek mimoilaze nas, otkrivaju detalje o vezama za jednu noć ili na daljinu, razvodima i zaljubljivanju preko Interneta.

Iako slobodne u svakom pogledu, junakinje 'Seksa i osjećaja' u stalnom su lutanju između uživanja u životu neovisne žene i ranjivosti, neustrašivosti i sumnje u sebe, seksualne slobode i čekanja «onog pravog», potrebe za samostalnošću i one za savijanjem gnijezda.

Baš poput junakinja 'Razuma i osjećaja', 'Seksa i grada' ili baš poput nas!

Ima tomu davno kako je Damir Miloš dosegao literarnu zrelost, a posljednjim svojim proznim knjigama, kratkim romanom „Kornatske priče“ i njegovim nastavkom „Meke ulice“, dosegao je razinu literarne mudrosti, poznatu doista rijetkim piscima. Pojedinim dijelovima „Meke ulice“ se ljepotom i lucidnošću približavaju koanima starih zen majstora i pričama zaboravljenih kineskih mistika.

U „Mekim ulicama“ Miloš pripovijeda o vjetrovima, olujama i plovećim otocima, o tome zašto se ne može pričati s galebovima i ravnim otočkim stazama, o tome kako kornatski otoci jašu vjetar i koji je otok najbrži, o tome koje je boje med divljih pčela i u kakvoj je on vezi s arktičkim ledom, o brodu od afričkog drveta čiji su red plovidbe i odredište nepoznati putnicima, o kamenju koje se sjeća, o sjenama vatre i o tome kako se dočekuju oluje, o stvarima koje ne razlikuju vodu od vjere i nadi preživjeloj u drvenoj dršci ostiju, o tome kako to izgleda kad se more ogleda u nebu, o jedrenju natraške, o mjestima gdje se udaljenost mjeri maslinovim stablima, o ledu koji tone, i opet o vjetrovima.

„Vjetrovi pušu, prestaju, oluje prolaze, čini mi se da živim samo od promjena u okolini. Kad bi sve stalo, kad bi odjednom sve utihnulo, ovaj bi se brod, premda na moru, jednostavno ukopao. Sve bi, poput jedara bez vjetra, odjednom splasnulo. Bez vjetra, ponekad pomislim, i more bi nestalo. No, ne pamtim da smo ikada ostali bez vjetra“.

KRITIKA: Jurica Pavičić - 'Crvenkapica' (V.B.Z., 2006.)

Nakon kratkog izleta u melodramu s prošlogodišnjim romanom 'Kuća njene majke' Jurica se Pavičić novim rukopisom vratio na teren na kojemu se puno bolje snalazi. Njegov peti roman ponovo je po žanrovskom određenju triler sa, za njega karakterističnim, jakim socijalnim štihom. Pavičićeva 'Crvenkapica' ustvari je svojevrsna intertekstualna parafraza slavne istoimene bajke, iz idilične razlistale šume transferirana u njezinu modernu urbanu inačicu – grad Zagreb.

U Pavičićevom romanu pobožna se i krotka djevojka Mare ('Crvenkapica') iz dalmatinske provincije s košarom punom darova upućuje teti ('baka') u Zagreb, te pritom susreće opasnoga 'vuka' (u liku taksista Vinka Vuksana). Vuksan - pritisnut dugovima i prijetnjama kamatara, a sa ženom u osmom mjesecu trudnoće - čuvši od Mare da joj je teta bogata i stara, a živi sama, stupa u grabežnu zločinačku akciju. Sve na koncu naravno svršava u krvi, ali uz mali odmak od odabranog predloška – Pavičić je svoju krvavu 'bajku' svjesno lišio lika 'lovca' jer mu je intencija bila prikazati dvije generacije žena, jednu stasalu u vrijeme socijalizma i drugu odgojenu u devedesetima. Kroz njihov odnos Pavičić zrcali i odnos hrvatske periferije i zagrebačke metropole pa religiozna, pasivna i poslušna Mare simbolizira zapostavljenu i gospodarski ruiniranu provinciju dok je odlučna i energična teta Olga svjetonazorno naprednija od svoje mlade malomišćanske nećakinje upravo onoliko koliko je i Zagreb ekonomski razvijeniji u odnosu na zapuštenu periferiju.

Tu naravno ponovo do izražaja dolazi konstanta Pavičićevog spisateljskog rada (kao produžetka njegovog novinarskog angažmana) – njegova izrazita društvena analitičnost i socijalna kritičnost. No, za razliku od romana 'Kuća njene majke' gdje smo imali i mnogokoji izravni, kritički intoniran žurnalističko-esejistički ekskurs, komentari zbilje u novome romanu nisu toliko eksplicitni. Međutim, proveden kroz motiv emancipacije i samoostvarenja mlade žene putem ubojstva, društvenokritički je aspekt dobio na oštrini te je ustvari u ovom slučaju čak i prilično subverzivan.

Pavičić je i u ovome romanu, kao i u njegova četiri prethodnika, ponovo vrlo uvjerljiv u socijalnoj kontekstualizaciji i prikazu zbilje, ali je - također ponovo - prilično neuvjerljiv po pitanju psihološke motivacije likova i njihovih postupaka. To se posebno odnosi na preobrazbe koje proživljavaju Vinko i Mare a koje su provedene automatizmom, te pomalo čak i iznenađuju jer nemaju uporišta u prethodno opisanim događajima i ponašanjima to dvoje likova. Autor je propustio razjasniti prilično hladan odnos Olge i njezine sestre kao što se nije potrudio liku policijskog inspektora udahnuti život, pa je taj lik ostao potpuno plošan, na razini skice. Prigovor nažalost slijedi i zbog melodramatičnosti kojom je, uslijed nemotiviranog i suvišnog vraćanja lika Vinkove supruge u završnoj sekvenci, kraj romana osjetno a nepotrebno obilježen.

Najizrazitija kvaliteta svih prethodnih kao i ovog Pavičićevog romana je njihova vrlo pažljivo i detaljno izvedena konstrukcija; poštujući onu Tribusonovu: ''bez detaljnih planova i skica urušila bi se i najobičnija pseća kućica a kako se ne bi urušio roman!'' Pavičić vrlo pomno pazi na arhitektoniku i dramaturgiju priče - koja je i u ovom slučaju ispripovjedana s iskustvom filma, dinamičnom montažnom tehnikom brze izmjene kratkih poglavlja-sekvenci - ali je previše nemaran po pitanju stilistike.

Pavičić je vrlo vješt žanrovski zanatlija pa kada uzmemo njegov roman sa sigurnošću možemo očekivati tečno i vrlo dinamično fabuliranje kao i neizvjesnost i napetost radnje, uz neizbježan dodatak socijalne autentičnosti i društvene kritike. Međutim, nažalost, isto tako moramo računati i na manjkavosti koje Pavičić iz romana u roman uporno ponavlja : motivacijska nerazrađenost likova, neizglačanost teksta, mnoštvo stilističkih nezgrapnosti, jezičnih hrapavosti i nesretno odabranih formulacija. Ti bi problemi, s obzirom na njihovu učestalost i ponavljanje, u budućnosti mogli mnogokojeg čitatelja odvratiti od posezanja za Pavičićevim štivom. Pavičić međutim utjehu uvijek može pronaći u scenarističkom radu koji mu, s obzirom na dokazanu umješnost fabuliranja, puno bolje pristaje od spisateljskog. A usto je i financijski isplativiji...


Napisao: Božidar Alajbegović
objavljeno na Knjigomatu, siječnja 2007.