06.08.2008. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ana
Žao mi što ode Saša! Bio je persona! Imao je svoju priču, obilježio Zagreb. Bio je dio grada, zaista. Kao "pjesnik-suvenir". Nisam znala da će me tako pogoditi što je otišao. Nije on bio neki genij, bio je više kao "božji dečec", imao je čistote, zanosa, bio upečatljiv. Ma, tko bi svake subote u ujutro vodio Jutra poezije? On je volio svakog tko je uspio napisati 3 pjesme - jer je ljubio poeziju! Tko će sada tako voljeti poeziju i pjesnike? Otišao je Saša sa svojim vremenom... je...ga.
07.08.2008. (00:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
VALERIO ORLIC
- Hrvatska kultura je ostala siromašnija za jednoga velikoga istinskog pjesnika, koji je nesumnjivo bio institucija slobodne pisane riječi. - U svojem životnom vijeku Saša je živio istinski radujući se svojem i tuđem pjesničkom peru. Živio je skromno u svojem malenom stanu kojega je izborio štrajkom glađu. Vjeran svojim filozofskim stavovima, bio je okosnica i zagovornik slobodne pisane riječi u nas. Nesalomljivi buntovnik, đentlmen finih manira, boem starog kova kojemu šešir nije bio samo glumački štos,''geg'' već odnos boemskog shvaćanja i življenja. Za Sašu boemština nije samo vidni oblik, otrcani privid stvarnost , boemština je jedan spoj ukusa i umjetničkog suživota . Za njega boemi nisu samo pijanci, propalice ili socijalni slučajevi koji odudaraju od svoga okruženja i svakodnevice, boemština je sveti i čisti odnos predanosti sprema umjetničkom pozivu. Saša je znao svojim šarmantnim šarolikim izričajem zadiviti i puk i gospodu. Inteligencijom i intelektualnim poimanjem upuštao bi se u filozofske razgovore, diskusije i kritike. Bio je osoba širokog svjetonazora, persona dobre i drage naravi, vedar uvijek spreman na šale i pošalice na svoj i tuđi račun. Te vrline krasile su ga i održale su se u njem do zadnjeg životnog trena. Saša Meršinjak živio je život otvorenih očiju, smrt mu je bila suputnica na tom putu. Zloćudna bolest na grlu koja se ukorijenila nije ga onemogućila da do kraja živi svoj poetski zov. Vedra i zabavna duha pun ironije i samoironije nije odavao strah. Do zadnjeg časa je recitirao i ispijao votku-đus. Imao sam tu čast u travnju 2008.g u jednom kafiću u Dolcu s njime sjediti i dogovarati se oko termina, dana susreta mojega Hrvatskog književnog društva ''Osvit''- da sudjelujemo na Jutru Poezije. Uspjeli smo se brzo dogovoriti da to bude 17. 05 2008.g, iako je Saša htio da to bude odmah ili znatno ranije ali ja sam inzistirao radi organizacije da to bude znatno kasnije (to je bio nažalost zadnji naš susret i druženje). Nakon dogovora oko termina našeg gostovanja na njegovoj tribini nastavili smo ugodno čavrljati o kulturnoj politici u nas, o pjesničkim šarlatanima i prevarantima u književnim institucijama, o podjeli kulturnih sredstava, književnim nagradama, ma o svačemu smo pričali čak o drugom karcinomu koji se ponovo pojavio na grlu. Teškim promuklim, hrapavim glasom pokušavao mi je objasniti bit i misao izrečenu, trudio se gestikulacijom, pokretima ruku, mimikom dočarati mi smisao riječi. Čak bi se ljutio kad bih mu rekao da ga ne razumijem i da se toliko ne muči izgovarat riječi već da bi bilo lakše da mi zapiše sto je mislio reći. Mahnuo bi rukom i u međuvremenu bi posegnuo za velikom staklenom bočicom đusa u kojem se skrivala votka , te bi je polako izlijevao u plastičnu inekciju koja je bila spojena gumenom sondom. - Tako hraneći se i ulijevajući votku –đus kroz nos Saša je preživljavao svoje zadnje dane. -Pun života i želje da produži život u svojoj agoniji, Saša je ostao do kraja života vjeran svome boemskom putu, slobodnom duhu i kreativnoj slobodi. Saša Meršinjak je bio jedan od posljednjih boema hrvatske i književne kultne scene, predan svom umjetničkom zovu pjesništva, živio je život vjerujući da je iskrena predanost prema umjetnosti i pjesništvu iznad svega. Istinski pjesnik je biće slobodnog uma i kreativne slobode, a pravi pjesnici nadživjet će vrijeme klanovskih književnih kvazi veličina. Saša Meršinjak je bio slobodna poetska institucija i iza njega književna jutra neće biti ista. Tračak svjetlosti još će buditi sjećanja na njegov vedri dječački osmjeh i pružat će čisti sjaj novim zvijezdama na književnom nebu.
pjesnik valerio orlić
11.08.2008. (15:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kratko vrijeme,,,,,,,bila sam počašćena njegovim umom.Radovala sam se svakom trenutku koji je podijelio samom.....Bili su to rijetki ali iznad svega ugodni trenutci.Hvala ti Saša na prekrasnoj uspomeni koju si mi poklonio u zadnjim danima našeg druženja..........čuvam ju u desnom uglu mog boga.žal mi je što nisi uspio utisnuti autogram,,,,,,,,,,,,ali za mene to i nije tako jako važno.......znam svaki pokret koji si napravio stvarajući taj crtež.I još nešto,,,jednom sam te, nema tomu tako davno upitala:zašto su tvoje šifre sve obilježene jednom jedinom riječju,,,,KLAVOCIN?,,,,,,,,,sad sam i tu dilemu riješila.Ostani spokojan plemeniti čovječe.
12.08.2008. (03:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeka
Sasina pjesma
u praznoj casi
uzalud se ljube
nase dvije cetkice
za zube
06.08.2008. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aliasx
svaka čast za pjesmu.. posjeti moj blog
06.08.2008. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ana
Žao mi što ode Saša! Bio je persona! Imao je svoju priču, obilježio Zagreb. Bio je dio grada, zaista. Kao "pjesnik-suvenir". Nisam znala da će me tako pogoditi što je otišao. Nije on bio neki genij, bio je više kao "božji dečec", imao je čistote, zanosa, bio upečatljiv. Ma, tko bi svake subote u ujutro vodio Jutra poezije? On je volio svakog tko je uspio napisati 3 pjesme - jer je ljubio poeziju! Tko će sada tako voljeti poeziju i pjesnike? Otišao je Saša sa svojim vremenom... je...ga.
07.08.2008. (00:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
VALERIO ORLIC
- Hrvatska kultura je ostala siromašnija za jednoga velikoga istinskog pjesnika, koji je nesumnjivo bio institucija slobodne pisane riječi.
- U svojem životnom vijeku Saša je živio istinski radujući se svojem i tuđem pjesničkom peru. Živio je skromno u svojem malenom stanu kojega je izborio štrajkom glađu. Vjeran svojim filozofskim stavovima, bio je okosnica i zagovornik slobodne pisane riječi u nas. Nesalomljivi buntovnik, đentlmen finih manira, boem starog kova kojemu šešir nije bio samo glumački štos,''geg'' već odnos boemskog shvaćanja i življenja. Za Sašu boemština nije samo vidni oblik, otrcani privid stvarnost , boemština je jedan spoj ukusa i umjetničkog suživota . Za njega boemi nisu samo pijanci, propalice ili socijalni slučajevi koji odudaraju od svoga okruženja i svakodnevice, boemština je sveti i čisti odnos predanosti sprema umjetničkom pozivu. Saša je znao svojim šarmantnim šarolikim izričajem zadiviti i puk i gospodu. Inteligencijom i intelektualnim poimanjem upuštao bi se u filozofske razgovore, diskusije i kritike. Bio je osoba širokog svjetonazora, persona dobre i drage naravi, vedar uvijek spreman na šale i pošalice na svoj i tuđi račun. Te vrline krasile su ga i održale su se u njem do zadnjeg životnog trena.
Saša Meršinjak živio je život otvorenih očiju, smrt mu je bila suputnica na tom putu. Zloćudna bolest na grlu koja se ukorijenila nije ga onemogućila da do kraja živi svoj
poetski zov. Vedra i zabavna duha pun ironije i samoironije nije odavao strah. Do zadnjeg časa je recitirao i ispijao votku-đus.
Imao sam tu čast u travnju 2008.g u jednom kafiću u Dolcu s njime sjediti i dogovarati se oko termina, dana susreta mojega Hrvatskog književnog društva ''Osvit''- da sudjelujemo na Jutru Poezije. Uspjeli smo se brzo dogovoriti da to bude 17. 05 2008.g, iako je Saša htio da to bude odmah ili znatno ranije ali ja sam inzistirao radi organizacije da to bude znatno kasnije (to je bio nažalost zadnji naš susret i druženje).
Nakon dogovora oko termina našeg gostovanja na njegovoj tribini nastavili smo ugodno čavrljati o kulturnoj politici u nas, o pjesničkim šarlatanima i prevarantima u književnim institucijama, o podjeli kulturnih sredstava, književnim nagradama, ma o svačemu smo pričali čak o drugom karcinomu koji se ponovo pojavio na grlu. Teškim promuklim, hrapavim glasom pokušavao mi je objasniti bit i misao izrečenu, trudio se gestikulacijom, pokretima ruku, mimikom dočarati mi smisao riječi. Čak bi se ljutio kad bih mu rekao da ga ne razumijem i da se toliko ne muči izgovarat riječi već da bi bilo lakše da mi zapiše sto je mislio reći.
Mahnuo bi rukom i u međuvremenu bi posegnuo za velikom staklenom bočicom đusa u kojem se skrivala votka , te bi je polako izlijevao u plastičnu inekciju koja je bila spojena gumenom sondom. - Tako hraneći se i ulijevajući votku –đus kroz nos Saša je preživljavao svoje zadnje dane.
-Pun života i želje da produži život u svojoj agoniji, Saša je ostao do kraja života vjeran svome boemskom putu, slobodnom duhu i kreativnoj slobodi. Saša Meršinjak je bio jedan od posljednjih boema hrvatske i književne kultne scene, predan svom umjetničkom zovu pjesništva, živio je život vjerujući da je iskrena predanost prema umjetnosti i pjesništvu iznad svega.
Istinski pjesnik je biće slobodnog uma i kreativne slobode, a pravi pjesnici nadživjet će vrijeme klanovskih književnih kvazi veličina. Saša Meršinjak je bio slobodna poetska institucija i iza njega književna jutra neće biti ista. Tračak svjetlosti još će buditi sjećanja na njegov vedri dječački osmjeh i pružat će čisti sjaj novim zvijezdama na književnom nebu.
pjesnik valerio orlić
11.08.2008. (15:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Allba
Kratko vrijeme,,,,,,,bila sam počašćena njegovim umom.Radovala sam se svakom trenutku koji je podijelio samom.....Bili su to rijetki ali iznad svega ugodni trenutci.Hvala ti Saša na prekrasnoj uspomeni koju si mi poklonio u zadnjim danima našeg druženja..........čuvam ju u desnom uglu mog boga.žal mi je što nisi uspio utisnuti autogram,,,,,,,,,,,,ali za mene to i nije tako jako važno.......znam svaki pokret koji si napravio stvarajući taj crtež.I još nešto,,,jednom sam te, nema tomu tako davno upitala:zašto su tvoje šifre sve obilježene jednom jedinom riječju,,,,KLAVOCIN?,,,,,,,,,sad sam i tu dilemu riješila.Ostani spokojan plemeniti čovječe.
12.08.2008. (03:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...