petak, 31.07.2015.
Čarobna frula
S fotkama sam opet u Beču...
Sasvim slučajno, bez nekog preciznog itinerara, nabasasmo na Mozartov trg. Doima se 'stiješnjen' među zgradama, ali zato je ugodno neprometan i 'obogaćen' fontanom zagrljenog 'frulaša' koji znalce vjerojatno asocira na sâmog Mozarta. Takav je, rekao bih, 'kao izmišljen' da bude mirno mjesto na kojem putnici namjernici mogu uz šum vode odmoriti noge, a obližnji 'namještenici' provesti svoju podnevnu pauzu uz gablec.
U gradu smo viđali mnogo mladih koji su, poput ove djevojke, i zaposleni i predani svom poslu... što je slika toliko različita od nama svakodnevne 'besposlice' ili 'kolutanja očima'. Kad se samo prisjetim da je i Mozart, vele, 'počeo raditi' kao klinac...
Sasvim slučajno, bez nekog preciznog itinerara, nabasasmo na Mozartov trg. Doima se 'stiješnjen' među zgradama, ali zato je ugodno neprometan i 'obogaćen' fontanom zagrljenog 'frulaša' koji znalce vjerojatno asocira na sâmog Mozarta. Takav je, rekao bih, 'kao izmišljen' da bude mirno mjesto na kojem putnici namjernici mogu uz šum vode odmoriti noge, a obližnji 'namještenici' provesti svoju podnevnu pauzu uz gablec.
U gradu smo viđali mnogo mladih koji su, poput ove djevojke, i zaposleni i predani svom poslu... što je slika toliko različita od nama svakodnevne 'besposlice' ili 'kolutanja očima'. Kad se samo prisjetim da je i Mozart, vele, 'počeo raditi' kao klinac...
četvrtak, 30.07.2015.
Gazda, nabavi veći kamion...
... sav sam se ukočio!
Privikavajući se (vizualno) na današnje trendove u dizajnu automobila gdje je npr. nekadašnji 'Mini Morris' od one škatulice s drvenom oplatom postao grdosija u rangu 'Tourana' (ispravite me ako griješim...), zapitam se katkada kako mi je uspjelo potrpati familiju u spomenuti autić i furati se ushićeno, s bubrezima skoro u ravnini s asfaltom, lijevom stranom motorwaya, kako to dolikuje 'na Otoku'... Ili se s nostalgijom prisjetim kako smo u tim nekim godinama, frend i ja svako malo njegovom sićušnom 'Peglicom' uzbuđeno pohodili KGM 'čak' u Leibnitz...
Gledam danas tu škvadru u SUV-ovima... Vrlo često je 'svatko na svojoj strani', suputnik/ca obično mobitelizira, a face su im skrivene iza tamnih naočala... Prostora i konjskih snaga 'k'o trave', a konverzacije, odnosa... nula!
Privikavajući se (vizualno) na današnje trendove u dizajnu automobila gdje je npr. nekadašnji 'Mini Morris' od one škatulice s drvenom oplatom postao grdosija u rangu 'Tourana' (ispravite me ako griješim...), zapitam se katkada kako mi je uspjelo potrpati familiju u spomenuti autić i furati se ushićeno, s bubrezima skoro u ravnini s asfaltom, lijevom stranom motorwaya, kako to dolikuje 'na Otoku'... Ili se s nostalgijom prisjetim kako smo u tim nekim godinama, frend i ja svako malo njegovom sićušnom 'Peglicom' uzbuđeno pohodili KGM 'čak' u Leibnitz...
Gledam danas tu škvadru u SUV-ovima... Vrlo često je 'svatko na svojoj strani', suputnik/ca obično mobitelizira, a face su im skrivene iza tamnih naočala... Prostora i konjskih snaga 'k'o trave', a konverzacije, odnosa... nula!
srijeda, 29.07.2015.
I tata bi, sine!
Kako sam ljubitelj, ali ne i pretjerani 'znalac' pasa, lecnem se kad vidim kako neke pse hrane hranom nalik na piljevinu (što se uostalom vidi i kasnije, na ostavljenim hrpicama na pločnicima). Možda nisam u pravu... i netko može reći da industrija pseće hrane 'valjda zna što radi', no mislim da psi, ako su već uvučeni u obitelji kao 'ljubimci', zavređuju i bolje od 'piljevine'.
Paket s 'Mignon šnitama za pse' u ruci ovog impozantnog stričeka dao mi je naslutiti zašto (mi) njegov pas tako divno izgleda. Ako su iole užitne kao i one 'kod Jakšića' u Zvonimirovoj (samo bez 'zabranjene' čokolade), pas se može osjećati kao car. Pa to i pokazuje.
Paket s 'Mignon šnitama za pse' u ruci ovog impozantnog stričeka dao mi je naslutiti zašto (mi) njegov pas tako divno izgleda. Ako su iole užitne kao i one 'kod Jakšića' u Zvonimirovoj (samo bez 'zabranjene' čokolade), pas se može osjećati kao car. Pa to i pokazuje.
utorak, 28.07.2015.
Slučajna dvojnica
Dok sam slikao 'aluminijsku' kupačicu kako se krzma nad minijaturnom fontanom nisam još bio uočio da je 'ona', možda, 'sugestivni' gradski orijentir za dijagnostički centar koji, vidio sam kasnije, među inim obavlja i mamografije. Pukim slučajem u kadar mi je tada ušla i gospođa koja je skoro od glave do pete, poput 'Tin-Lady', bila odjevena u 'aluminijsko sivu' oblekicu... Kao pljunuta dvojnica kupačice.
Inače, posvuda po Austriji prolaznici su skoro potpuno ležerni oko bilo kakvog uličnog fotkanja usred kojeg se i sâmi nađu. Nema tamo naše paranoje i prijezira ili mađarskih sumnjivo utemeljenih 'zabrana'. Stoga nije ni čudo da se jedna firma, malo niže u ulici, javno i službeno deklarira kao paparazzi 'usluga'. S čak, ako je vjerovati 'cimeru', dvije 'paparazzice'.
Inače, posvuda po Austriji prolaznici su skoro potpuno ležerni oko bilo kakvog uličnog fotkanja usred kojeg se i sâmi nađu. Nema tamo naše paranoje i prijezira ili mađarskih sumnjivo utemeljenih 'zabrana'. Stoga nije ni čudo da se jedna firma, malo niže u ulici, javno i službeno deklarira kao paparazzi 'usluga'. S čak, ako je vjerovati 'cimeru', dvije 'paparazzice'.
ponedjeljak, 27.07.2015.
Simboli nad gradom
Isprva sam, kao 'laik', bio zatečen realiziranim labirintom u dvorištu jedne katoličke crkve, nekako smatrajući labirinte tipičnim predkršćanskim (i nekršćanskim) artefaktima. Kasnije čuh da se labirint ustvari može često naći, primjerice, u katedralama Francuske i da na neki način u kršćanstvu simbolizira hodočašćenje... odnosno kompleksan 'put' vjere...
Imali smo 'sreću' naići (i) na netom obnovljenu 'mušmulu' (naknadno mi 'javljaju' da je to 'lukovica') krovišta obližnje kosturnice koja se 'svježinom' svojih drvenih daščica (!) sjajila na brdu nad gradom, dojmovno se razlikujući od s-vremenom-potamnjele kupole kakva je bila na svim njenim fotkama koje sam kasnije pronalazio na webu.
Imali smo 'sreću' naići (i) na netom obnovljenu 'mušmulu' (naknadno mi 'javljaju' da je to 'lukovica') krovišta obližnje kosturnice koja se 'svježinom' svojih drvenih daščica (!) sjajila na brdu nad gradom, dojmovno se razlikujući od s-vremenom-potamnjele kupole kakva je bila na svim njenim fotkama koje sam kasnije pronalazio na webu.
nedjelja, 26.07.2015.
Mamac
Za ovaj amfiteatar usred šume na brdu (!) iznad Mödlinga netko je na netu napisao: 'Nikad nije bio nov i nikad nisu u njemu stradavali gladijatori'. Ta 'pseudo'-građevina oformljena je, izgleda u otprilike takvom obliku i "polu-stanju", prije dvjestotinjak godina i vremenski se poklapa s akcijom pošumljavanja tog brda crnim borom. Nisam baš načistu koga se u to doba željelo 'privući' u taj dio Bečke šume (Wienerwald-a), no danas je taj odlično uređen i održavan zeleni pojas očigledno zanimljiv 'trekerima' i šetačima svake fele.
Početak devetnaestog stoljeća je očito bilo zrelo doba za poticanje svijesti 'građanstva' o rekreaciji u prirodi... što se i kod nas očitovalo u smislenom pejzažnom i arhitektonskom uređenju park-šume Maksimir.
Početak devetnaestog stoljeća je očito bilo zrelo doba za poticanje svijesti 'građanstva' o rekreaciji u prirodi... što se i kod nas očitovalo u smislenom pejzažnom i arhitektonskom uređenju park-šume Maksimir.
subota, 25.07.2015.
S dušom...
Posljednjih godina svjedoci smo kako fotografi i ekipica oko njih naslikavaju mladence prije vjenčanja na kojekakvim, 'što-čudnijim-to-boljim' javnim mjestima u gradu. I fakat, fotografije takvih 'vjenčanih albuma' za pokazivanje familiji povrh tehničke besprijekornosti nerijetko pršte od klišeiziranih 'originalnosti'. Pomodnost očito traži sve 'maštovitije' fotke pa 'profesionalci' moraju, kako bi ostali 'u igri', odgovoriti sve 'uvrnutijim' snimkama.
Čini mi se da fotkanje takvih događaja 'od strane' nekog iole kompetentnog 'insidera', dakle prijatelja, kolege, rođaka... daje snimljenom materijalu, ma kako da je 'stilski' i tehnički možda inferioran, 'onu neku' osobnu, prijateljsku, blisku, toplu, emotivnu... 'notu'. Umjesto performansa - slike 's dušom'...
Čini mi se da fotkanje takvih događaja 'od strane' nekog iole kompetentnog 'insidera', dakle prijatelja, kolege, rođaka... daje snimljenom materijalu, ma kako da je 'stilski' i tehnički možda inferioran, 'onu neku' osobnu, prijateljsku, blisku, toplu, emotivnu... 'notu'. Umjesto performansa - slike 's dušom'...
petak, 24.07.2015.
Scenografija braće Grimm
Iako braća Grimm nemaju neke poveznice s Mödlingom, ja sam si nekoliko njegovih kuća 'glat' predočio kao mizanscenu nekih njihovih bajki. Zapravo, Mödling me na prvi pogled podsjetio na Samobor i, iako je upola manje 'naseljen', njegov strogi centar je bogatiji 'višestoljetnim kućama', sada restauriranim, i po tome (mi) je urbanistički 'klasičniji' od Samobora.
Kao i većina mjesta koja okružuju Beč, i Mödling je imao gadnu nesreću s 'otomanskim' osvajačima Beča - čak dva puta - pa sam, možda neutemeljeno, malen bočni prozorčić dosta često viđen na istaknutim uglovima starih zgrada tog gradića proglasio 'puškarnicom' ili barem 'kibicfensterom'. Sljedeći puta svrnut ću možda tamo do Muzeja grada samo po odgovor na to 'pitanje'.
Kao i većina mjesta koja okružuju Beč, i Mödling je imao gadnu nesreću s 'otomanskim' osvajačima Beča - čak dva puta - pa sam, možda neutemeljeno, malen bočni prozorčić dosta često viđen na istaknutim uglovima starih zgrada tog gradića proglasio 'puškarnicom' ili barem 'kibicfensterom'. Sljedeći puta svrnut ću možda tamo do Muzeja grada samo po odgovor na to 'pitanje'.
četvrtak, 23.07.2015.
Meditacija
Izdaleka mi je ova 'pozlaćena' nimfa u glavnoj uličici simpatičnog gradića Mödlinga djelovala poput neke inačice malog nasmiješenog Bude... a ni sada baš nisam daleko od te i takve primisli. Ne samo da se mlazom vode kroz njene 'meditativne ruke' čovjek može napiti, nego su to, što je čest slučaj, i izrijekom napisali, skoro kao s ponosom na svoje bogatstvo pitkih izvora vode u okolici Beča.
Nikakav tamo 'kafićki lobby' nije u stanju poništiti načelo: 'voda svima'... i to besplatno, kao što je 'zna se kakav' uspio učiniti u Tkalči u Zagrebu.
Nikakav tamo 'kafićki lobby' nije u stanju poništiti načelo: 'voda svima'... i to besplatno, kao što je 'zna se kakav' uspio učiniti u Tkalči u Zagrebu.
srijeda, 22.07.2015.
Tko to tamo gudi!?
Kao klincu odraslom uz kino, gramofon... pa kasnije i televiziju bilo mi je nekako nerazumljivo zašto su "moji stari" toliko bili vezani za opere, koncerte, kazalište... Poslije čovjek shvati da se u nekom dobu prije 'procvata' filma, radija (!), gramofona ili televizije ljudska potreba za društvenim 'audiovizualnim' doživljajima 'utaživala' drugim i drugačijim, 'netehničkijim medijima'. Nije stoga ni čudno da si je plemstvo, u još ranija vremena, željelo (i moglo) priuštiti vlastite svirače, kompozitore, zabavljače...
Današnje generacije djece teško razumijevaju što je npr. 'sofisticirani' 'Walkman', kazeta, ..., a mislim da bi neka današnja djeca i 'običan' gramofon ili 'vinil' gledali u čudu.
Današnje generacije djece teško razumijevaju što je npr. 'sofisticirani' 'Walkman', kazeta, ..., a mislim da bi neka današnja djeca i 'običan' gramofon ili 'vinil' gledali u čudu.
utorak, 21.07.2015.
Po mjeri čovjeka
Kad god u bijelom svijetu vidim koliko nesebično i smisleno putnicima namjernicima i njihovim četveronožnim prijateljima nude 'nasušnu' tekuću pitku vodu, oneraspoložim se sjetivši se kako je Big Boss Bandinjo naložio / odobrio da se u Zagrebu fizički potpuno odstrane (!) javne fontane s pitkom vodom (tzv. Železni Franceki) s ključnih rekreacijskih mjesta građana kao što je livada Cmrok, park-šuma Tuškanac, park Rokov perivoj...
U stvarnosti je tako malo 'humanih' i smislenih detalja potrebno da se iole osviješten čovjek u nekom prostoru osjeti ugodno i dobrodošlo. Priučenim primitivcima je to nažalost neprispodobivo.
U stvarnosti je tako malo 'humanih' i smislenih detalja potrebno da se iole osviješten čovjek u nekom prostoru osjeti ugodno i dobrodošlo. Priučenim primitivcima je to nažalost neprispodobivo.
ponedjeljak, 20.07.2015.
Potomci negdašnjih rudara
To je, naravno - 'šala mala'! Ali kako geneza imena grada 'Željezno' ukazuje da je tamo ipak bilo nekog rudarenja (i prerade?) željezne rude... ništa (s genima) nije nemoguće. Kako god, za vrijeme našeg kratkog i nasumičnog obilaska tog stvarno lijepog gradića nisam uspio naslutiti tradiciju neke 'crne metalurgije'. Njegova povijest u (današnjem) graničnom području prema Mađarskoj je ionako toliko burna da je vjerojatno izbrisala svaki njen zaostali trag.
Slušajući ljude na ulici pokušao sam nabasati bar na nekog tko bi, kao tamošnji Gradišćanski Hrvat, možda govorio njihovom arhaičnom varijantom hrvatskog jezika koju sam u mladosti 'kao opčinjen' slušao u emisiji Radio-Zagreba 'Za Gradišćanske Hrvate', desetak minuta prije ponoći.
Slušajući ljude na ulici pokušao sam nabasati bar na nekog tko bi, kao tamošnji Gradišćanski Hrvat, možda govorio njihovom arhaičnom varijantom hrvatskog jezika koju sam u mladosti 'kao opčinjen' slušao u emisiji Radio-Zagreba 'Za Gradišćanske Hrvate', desetak minuta prije ponoći.
nedjelja, 19.07.2015.
Ogled konjskih snaga
U Beču se često nailazi na 'tragove' (njihove) slavne K&K prošlosti i svega što je 'išlo s tim'. Među inim to su sigurno konji kojih je danas, upregnutih u kočije, slijedom neke tradicije, prepun najuži gradski centar. Ne samo da neki toponimi izravno ukazuju na prošlost aktivnog jahanja po tadašnjem Beču, nego je danas i u mnogim parkovima i zelenim površinama pored uređenih pješačkih staza precizno označena i zavidna kilometraža puteva namijenjenih isključivo za slobodno jahanje.
U našem neplanskom švrljanju po gradu pukim slučajem smo nabasali na njihov hipodrom, koji je (možda) 'vidio i bolje dane' (možda mi nismo bili 'u prave dane'!), ali nam je svejedno i izbliza pokazao 'sustav' koji održava aktivnom tu vrstu 'noblesse oblige'.
U našem neplanskom švrljanju po gradu pukim slučajem smo nabasali na njihov hipodrom, koji je (možda) 'vidio i bolje dane' (možda mi nismo bili 'u prave dane'!), ali nam je svejedno i izbliza pokazao 'sustav' koji održava aktivnom tu vrstu 'noblesse oblige'.
subota, 18.07.2015.
Don Camillo
Komedija Giovannina Guareschija 'Don Camillo i njegovo stado' bila je među prvim knjigama izdanima u okviru HIT-biblioteke 'Znanja' na prijelazu 60-ih na 70-e. Kao parodija na odnose Crkve i Države... točnije komunista... bila je kod nas izuzetno dobro prihvaćena i s određenom zluradošću čitana. Čini mi se da se i nekoliko godina ranije, na tadašnjem RAI-u (za one rijetke koji su posjedovali televizor), prikazivala neka talijanska serija po tom literarnom predlošku, a u ekranizaciji za kino dvorane proslavio se Fernandel koji je svojom punom karikaturalnošću odlično ocrtao glavni lik - Don Camilla.
Kasniji 'nastavci' i prijevodi nisu polučili takvom uspjehu... tema s godinama, čini se, više nije bila toliko "provokativna", a i naši domaći autori su se 'oslobodili' u sličnim dramama ili komedijama... poput Brešanove 'Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja'...
Kasniji 'nastavci' i prijevodi nisu polučili takvom uspjehu... tema s godinama, čini se, više nije bila toliko "provokativna", a i naši domaći autori su se 'oslobodili' u sličnim dramama ili komedijama... poput Brešanove 'Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja'...
petak, 17.07.2015.
Mali zeleni... vrtovi
'Urbana zemljoradnja' na malim parcelama već je dugo 'trend'... barem u Europi..., ali smo mi nekako navikli da se sve to zbiva na nekim rubnim, zabačenim dijelovima grada... 'da ne smeta pogledu', valjda... U Beču se malih kvartovskih vrtova može naći i u samom centru grada, no na ovom mjestu su se stvarno 'isprsili', dodijelivši voljnim 'zemljoradnicima' zavidan komad elitne zelene zone uz park Augarten. I 'sustav' funkcionira.
Mlada dama se, skinuvši cipele, 'stopila s prirodom' i prionula na prčkanje po 'svom' gruntiću uz vidljivo srdačnu komunikaciju s pokrajnjim društvancem koje je znoj lica svoga nadomještavalo popularnim... i stvarno pitkim... 'Ottakringerom'.
Mlada dama se, skinuvši cipele, 'stopila s prirodom' i prionula na prčkanje po 'svom' gruntiću uz vidljivo srdačnu komunikaciju s pokrajnjim društvancem koje je znoj lica svoga nadomještavalo popularnim... i stvarno pitkim... 'Ottakringerom'.
četvrtak, 16.07.2015.
Radio ti ne radio, svira ti radio... ili "Hören Sie zu!"
'Današnjim generacijama' koje u džepu nose kompjuter, radio, player, televizor i još kojekakva instant-čuda - 'all-in-one', teško je razumljivo kako smo to svojevremeno s uzbuđenjem na radioaparatima i 'tranzistorima' napipavali srednjevalni 'Radio Luxembourg' na 208 (tu-ou-eit) doznavajući tako iz prve ruke što se od mjuze fura u svijetu. Poslije, uvođenjem stereo-programa (!) na FM-u uz legendarnu rečenicu: "Lijevi kanal..., desni kanal..., balans sredina" trebalo se zbog čujnosti preći na bliže radio-stanice pa je tako austrijski radio sa sâmim hitovima, 'Österreich-3', bio 'zakon'.
Ponukan pisanjem ovog teksta poslušao sam ga opet, nakon tolikih godina i..., kako se njegove 'playliste' vrlo malo razlikuju od onih na današnjim sličnim domaćim 'hit-postajama', a svako-malo se ubacuju s hrpom uobičajeno izvještačenih reklama... nekako mi 'to više nije to'.
Ponukan pisanjem ovog teksta poslušao sam ga opet, nakon tolikih godina i..., kako se njegove 'playliste' vrlo malo razlikuju od onih na današnjim sličnim domaćim 'hit-postajama', a svako-malo se ubacuju s hrpom uobičajeno izvještačenih reklama... nekako mi 'to više nije to'.
srijeda, 15.07.2015.
Ergela
Da mi je samo (bilo) vidjeti kako kikači i kikačice, onako 'svi važni', uparkiravaju svoje romobilčeke, ritualno ih zaključavaju (možda ipak uz mame i tate) i sa svojim kacigicama kroče u vrtić.
Ta će im 'manira' dobro doći kasnije u životu kad će jednako 'svi važni' sa svojim motociklističkim kacigama nošenima oko lakta ušetavati na terase kafića, među slično nabrijanu mlađariju...
Ta će im 'manira' dobro doći kasnije u životu kad će jednako 'svi važni' sa svojim motociklističkim kacigama nošenima oko lakta ušetavati na terase kafića, među slično nabrijanu mlađariju...
utorak, 14.07.2015.
O(t)puštanje
Ovo jezerce u strogom centru grada smisleno je, vjerujem, opasano plitkim stepenicama i niskim zidićem ne bi li na svoje 'obale' privuklo ljude željne izravnog kontakta s vodom. Uza nj nije nimalo neobično vidjeti društvanca koja poskidaju cipele i čarape ili sandale, zavrću nogavice hlača i 'tunkaju' se do gležnja dok npr. pretresaju dojmove netom proteklog radnog vremena. Ili kad netko, sâm, jednostavno 'otapa' svoje svakodnevne brige 'slatko čineći ništa' - dolce far niente - süßes Nichtstun.
Ako je k tome i petak, kao 'ovdje i sada', nađe se tu i tamo i 'dodatna komunikacijska oprema' - karton-dva omiljene pive.
Ako je k tome i petak, kao 'ovdje i sada', nađe se tu i tamo i 'dodatna komunikacijska oprema' - karton-dva omiljene pive.
ponedjeljak, 13.07.2015.
Zastave
Jedan od prvih doživljaja 'organiziranog' buvljaka imao sam svojedobno baš na bečkom Naschmarktu, s jedinom kakvom-takvom mentalnom paralelom sa sajmištem u tadašnjim prekosavskim jarugama Hrelića. U međuvremenu je i kod nas 'etabliran' respektabilan (?) 'sajam antikviteta' na Britancu na kojeg sam se 'naviknuo' pa mi je tamošnji 'prehrambeni niz' postao zanimljiviji zbog stvarno egzotičnih, neopisivih artikala u ponudi.
Ali s godinama su, očito zbog imperativa prodaje, prodavači iza tezgi počeli sve glasnije i agresivnije nuditi robu te su (mi) na neki način pokvarili doživljaj ležernog užitka u bojama i mirisima tog 'koridora'. A o cijenama (za naše pojmove) da i ne govorim.
Sada mi je, onako u skoro 'rutinskom' prolazu, pažnju privuklo šarenilo sa stražnje strane. Možda ponuda nije bitno drugačija od nekih naših sličnih štandova ili dućana, ali ovako, zbog parea (?) razvijorenih na vjetru i suncu predivnog dana, u prizoru se stvarno moglo uživati.
Ali s godinama su, očito zbog imperativa prodaje, prodavači iza tezgi počeli sve glasnije i agresivnije nuditi robu te su (mi) na neki način pokvarili doživljaj ležernog užitka u bojama i mirisima tog 'koridora'. A o cijenama (za naše pojmove) da i ne govorim.
Sada mi je, onako u skoro 'rutinskom' prolazu, pažnju privuklo šarenilo sa stražnje strane. Možda ponuda nije bitno drugačija od nekih naših sličnih štandova ili dućana, ali ovako, zbog parea (?) razvijorenih na vjetru i suncu predivnog dana, u prizoru se stvarno moglo uživati.
nedjelja, 12.07.2015.
Život poslije života
Plinospreme ili 'gasometri' bili su skoro cijelo prošlo stoljeće nužni dijelovi plinoopskrbnog sustava većih gradova plinom, poglavito tzv. 'gradskim' koji se 'proizvodio' u (obližnjim) plinarama. Prelaskom na dobavu i eksploataciju zemnog plina tehnologija distribucije se promijenila pa su i gasometri, kao goleme preokrenute plivajuće kante ispod kojih se čuvao, mjerio (otuda ...metar) i 'tlačio' gradski plin, izgubili smisao.
Beč je imao 'sreću' što su 'okviri' za pridržavanje tih 'kanti' bile zidane cilindrične 'zgrade', građene u maniri industrijske arhitekture s kraja 19. stoljeća koje su poslije napuštanja izvorne funkcije prepoznate i iskorištene kao vrstan okvir za 'ugradnju' kvalitetnog stambenog, poslovnog i trgovačkog prostora.
Zagrebačke plinospreme, znatno manjih dimenzija i cilindrično uokvirene čak pomalo kićeniim metalnim rešetkastim konstrukcijama nisu izazvale nikakav interes 'povijesne struke' i 'šaptom padoše' pred autogenim rezačima prije desetak godina.
Beč je imao 'sreću' što su 'okviri' za pridržavanje tih 'kanti' bile zidane cilindrične 'zgrade', građene u maniri industrijske arhitekture s kraja 19. stoljeća koje su poslije napuštanja izvorne funkcije prepoznate i iskorištene kao vrstan okvir za 'ugradnju' kvalitetnog stambenog, poslovnog i trgovačkog prostora.
Zagrebačke plinospreme, znatno manjih dimenzija i cilindrično uokvirene čak pomalo kićeniim metalnim rešetkastim konstrukcijama nisu izazvale nikakav interes 'povijesne struke' i 'šaptom padoše' pred autogenim rezačima prije desetak godina.
subota, 11.07.2015.
Do gležnja
Od kada sam svojevremeno u Londonu, na Docklands-ima, vidio preobrazbu zapuštenih i napuštenih industrijskih četvrti u 'raspjevane' stambeno-poslovne komplekse, zanimljivo mi je vidjeti kako se posvuda, pa i kod nas, to radi na sličan način - slično uspješno i slično, po meni, neuspješno. Jer se u tim novim prostorima ni napadnim uvođenjem prirode, vode, vegetacije, umjetnosti, kamena, dizajna... nikako ne može sakriti činjenica da su oni, vjerojatno vrlo 'učinkoviti' za 'raditi business', zapravo 'hladni' i prilično 'sterilni' i otuđeni.
Kod nas bi jedna montažna terasa s pet-šest suncobrana i barakom sa šankom te muzikom koja trešti 'riješila problem'.
Kod nas bi jedna montažna terasa s pet-šest suncobrana i barakom sa šankom te muzikom koja trešti 'riješila problem'.
petak, 10.07.2015.
Halo Majstore, vozi ih natrag!
"Zbogom oružje"
četvrtak, 09.07.2015.
Runda osvježenja
Iako sam ovo snimio u tjednu koji je prethodio i-kod-njih-najavljenom toplinskom valu, neki kao da su se već poželjeli unaprijed osvježiti za sve ono što ih tek čeka. Poput male djece puštene na kišu, zauzeli su na čas povoljnu pozu u vodenoj maglici i "inhalirali" ili su ne trepnuvši prolazili kroz nju.
Gledam baš i ovog čovca s kolicima, 'vozičekom'. Teško je reći čime se bavi - nabacio tenisice, ruksak, sluške na uši i... 'eincug' s kravatom. Stila biti mora! Ovdje bi mu se vjerojatno javno podsmjehivali. Tamo se to pokazuje, 'tretira' i 'tolerira' kao itekako prihvatljiva različitost.
Gledam baš i ovog čovca s kolicima, 'vozičekom'. Teško je reći čime se bavi - nabacio tenisice, ruksak, sluške na uši i... 'eincug' s kravatom. Stila biti mora! Ovdje bi mu se vjerojatno javno podsmjehivali. Tamo se to pokazuje, 'tretira' i 'tolerira' kao itekako prihvatljiva različitost.
srijeda, 08.07.2015.
Rehidracija
U 'našoj sredini' je bilo kakvo 'održavanje' skoro nepoznat pojam i vlada nepisano pravilo 'napravljeno-ostavljeno' s posljedicom 'zapušteno-napušteno'. Stoga ne čudi da mi je pažnju privukla pedantnost kojom je ovaj čovac zalijevao te, koji puta i površinski nevelike, ali bujne i šarolike zelene interpolacije uz raskršća ili trgove. Kako su nam se smjerovi kretanja poklapali, možda je mogao i pomisliti da ga špijuniram, ali sam tako bar vidio da se svakom zelenilu redom jednako 'posvećivao'...
Možda sam u Zagrebu premalo 'pazio' pa i nisam u pravu, ali ovdje ne vidjeh da se, osim nekih magistralnih zelenih 'smjerova' i fontana kulta ličnosti, posvećuje tolika pažnja zalijevanju 'usputnog' zelenila, pogotovo u ovim danima posvemašnje 'toplinske histerije'.
Tako bih rado da me netko demantira.
Možda sam u Zagrebu premalo 'pazio' pa i nisam u pravu, ali ovdje ne vidjeh da se, osim nekih magistralnih zelenih 'smjerova' i fontana kulta ličnosti, posvećuje tolika pažnja zalijevanju 'usputnog' zelenila, pogotovo u ovim danima posvemašnje 'toplinske histerije'.
Tako bih rado da me netko demantira.
utorak, 07.07.2015.
Zaobilazak u velikom luku
Dobro je kad mi se, kao prosječnom turistu, posreći da nas na putovanjima u ionako ograničenom broju dana baš ne (o)pere kiša, zamete snijeg ili propuše kakav uragan. Ne zato što bismo morali odraditi zacrtanu "must see" listu, nego što se tada čovjek bakće s robinzonštinom, a ne prepušta, s ostalim dobrohotnim putnicima namjernicima, svojim vlastitim perceptivnim užicima i sitnim radostima.
S avanturistima i adrenalincima, pak, to vjerojatno nije slučaj, ali oni ionako nemaju neku fiksaciju na Beč i slične etablirane turističke koridore.
S avanturistima i adrenalincima, pak, to vjerojatno nije slučaj, ali oni ionako nemaju neku fiksaciju na Beč i slične etablirane turističke koridore.
ponedjeljak, 06.07.2015.
Europska krstarica
Naviknut na svoje 'lokalpatriotsko' poimanje rijeke kao zone neke ležerne meditativne rekreacije, jogginga ili eventualno (nečijeg tuđeg) veslanja u virovima oko mostova, pogled na ovako velik i udoban riječni brod, koji na svojim višednevnim krstarenjima 'unutarnjim vodama' Europe ugošćuje toliko putnika koliko prevozi i prosječan Airbus A-320, dao mi je za misliti... kako li to naša Europa izgleda viđena iz 'riječne perspektive'...? Od Amsterdama do Bukurešta, recimo... Po 'ozbiljnim rijekama'.
I koji tip "škvadre" se uopće tako 'provodi'? Na tom njenom riječnom vezu to nisam uspio nedvojbeno dokučiti.
I koji tip "škvadre" se uopće tako 'provodi'? Na tom njenom riječnom vezu to nisam uspio nedvojbeno dokučiti.
nedjelja, 05.07.2015.
Vježbanje zôra
'Zôr' je jedna od onih neobičnih riječi koju sam dozom blagog čuđenja naučio tek kasnije u životu, tokom srednjoškolskih dana, za vrijeme nastave 'deskriptive', nacrtne geometrije... u dobi kada se očekivalo da svoja djetinja iskustva nadogradimo i vještinom "opažanja", percipiranja. I drago mi je što sam tada shvatio da "promatranje oko sebe" treba njegovati, vježbati...
Danas bez većeg čuđenja 'koristim' taj 'zôr'... pa uostalom i kroz prizor, nazor, prozor, uzor, zazor, ... i sve one ostale 'zôrove' koji se i Scrabble-u mogu dobro 'uvaliti'.
Danas bez većeg čuđenja 'koristim' taj 'zôr'... pa uostalom i kroz prizor, nazor, prozor, uzor, zazor, ... i sve one ostale 'zôrove' koji se i Scrabble-u mogu dobro 'uvaliti'.
subota, 04.07.2015.
Za one koji se vole izgubiti...
Kad sam vidio taj QR-kod uklesan u mramor uz stepenice podzemne željeznice stvarno sam nadahnuto pomislio da je namijenjen kao pametna pomoć za one smetene koji se 'vole izgubiti' po labirintima podzemnih željezničkih linija, a mogu ga očitati npr. svojim iPhone-om. No kad sam ga sada i sâm očitao web-programom, razočarano konstatiram da je to samo još jedna propagandna navlakuša za 'mall' inkorporiran u istu zgradu.
Dok se još nisam snašao s web-programom, zamolih mlađe generacije uslugu klika njihovog "pametnjakovića", da bih na to čuo: 'Pih tata, pa tko još uopće koristi QR!?'.
Dok se još nisam snašao s web-programom, zamolih mlađe generacije uslugu klika njihovog "pametnjakovića", da bih na to čuo: 'Pih tata, pa tko još uopće koristi QR!?'.
petak, 03.07.2015.
I nakon sedamdeset godina...
Jedna od bečkih bizarnosti su i tri para (!) golemih betonskih bunkera u užoj jezgri grada, izgrađenih na nalog Hitlera tokom II. svjetskog rata kao protuavionske topovske utvrde i skloništa, a koji su poslije rata zbog vjerojatno neodgovarajuće tehnologije za rušenje ostavljeni tako "do daljnjega". Danas se u jednom nalazi muzej dok ostali, kao oronule gromade, predstavljaju nijeme svjedoke jednog suludog vremena.
Srećom, u njihovoj se, najčešće parkovnoj okolici svakodnevno odvija živahan, spontan rekreativni 'program' svih generacija i zanimacija...
Srećom, u njihovoj se, najčešće parkovnoj okolici svakodnevno odvija živahan, spontan rekreativni 'program' svih generacija i zanimacija...
četvrtak, 02.07.2015.
Polako i s voljom
Ne mogu donositi neke veleumne zaključke ili generalizirati jer smo, i sveukupno gledajući, prekratko bili u Beču, ali čini mi se da se mnogi 'tamo' posvećuju svojim poslovima s nekom meditativnom lakoćom, od zaljevača ruža u parkovima (i on će doći na red ovdje, bez brige) do perača prozora, odgojiteljicâ koje vode dječicu na izlet, policaj(a)ca u uredu prometne policije (!)... pa i do ovakvih naoko 'slobodnjaka' s kičicom u ruci.
Ta neusiljena pedantnost i posvećenost bila je odmah uočljiva kao 'ono nešto'... skoro na svakom koraku, ali mi je trebalo vremena da se 'prestanem čuditi' i da se na nju (ugodno) naviknem.
Ta neusiljena pedantnost i posvećenost bila je odmah uočljiva kao 'ono nešto'... skoro na svakom koraku, ali mi je trebalo vremena da se 'prestanem čuditi' i da se na nju (ugodno) naviknem.
srijeda, 01.07.2015.
Kuća lutaka
Iznenadila me ova zgrada svojom živopisnom otvorenošću prema svijetu što nekako nisam do tada prepoznao 'u Austrijanaca'. Možda razlog leži u njenom odličnom položaju tik do Dunava gdje bi neiskorištavanje tog pogleda bilo ravno svetogrđu.
Kolike li 'naše zgrade' imaju sličnu otvorenu 'frontu', ali su ti i takvi balkoni zakrčeni frižiderima, škrinjama-ledenicama, starim kuhinjskim kredencima ili sličnom kramom.
Neki nikad neće naučiti.
Kolike li 'naše zgrade' imaju sličnu otvorenu 'frontu', ali su ti i takvi balkoni zakrčeni frižiderima, škrinjama-ledenicama, starim kuhinjskim kredencima ili sličnom kramom.
Neki nikad neće naučiti.