subota, 08.08.2015.
Silenzio stampa ili Pressesperre ;-)
Beč je začuđujuće tih grad čak i u najužem i turistički najposjećenijem i 'najeksploatiranijem' njegovom dijelu u kasnijim noćnim satima. U mnogobrojnim lokalima, od pivnica do 'klasnih' restorana, skoro se ne može čuti ikakva 'prateća' glazba, a ako i postoji dovoljno je tiha da se njihovi gosti u vlastitoj bogatoj komunikaciji ne trebaju nadvikivati.
U 'mirnijim' četvrtima grada nailazio sam uz lokalne kafiće na istaknute natpise: "Zakonodavac zabranjuje glasan govor, pjevanje i muziciranje u café-u ili ispred njega. Molimo budite obazrivi prema susjedima. Zahvaljujemo i želimo vam kod nas ugodne sate".
Jedinu 'galamu' dozvolili su na Donauinsel-u, riječnom otoku uz Dunav... ali o tome koji drugi put.
***
Vidimo se opet... za tjedan, dva, tri...
U 'mirnijim' četvrtima grada nailazio sam uz lokalne kafiće na istaknute natpise: "Zakonodavac zabranjuje glasan govor, pjevanje i muziciranje u café-u ili ispred njega. Molimo budite obazrivi prema susjedima. Zahvaljujemo i želimo vam kod nas ugodne sate".
Jedinu 'galamu' dozvolili su na Donauinsel-u, riječnom otoku uz Dunav... ali o tome koji drugi put.
***
Vidimo se opet... za tjedan, dva, tri...
petak, 07.08.2015.
Netko drito, netko naokolo
Iako sam već pokazao fotku s ovog trga i ove fontane gdje se za vjetrovitog vremena od stvarno impozantnih mlazova vode širi unaokolo zastor vodene maglice, zamišljam kako li to sada izgleda 'gore', kada ne samo nas nego i njih preplavljuju valovi vrućine.
Kao i drugdje, uvijek će biti onih koji žele biti 'uronjeni'... i onih koji vole prikrajak.
Kao i drugdje, uvijek će biti onih koji žele biti 'uronjeni'... i onih koji vole prikrajak.
četvrtak, 06.08.2015.
Iza žice
Na čak nekoliko reprezentativno lijepih brdovitih mjesta u gradu naišli smo na 'aglomerat' jednostavnih katnica sa solidnim komadom vrtne okućnice ispresijecan relativno uskim prilaznim 'uličicama' i često bez ijednog vidljivog automobila ili garaže. Pokazalo se da je cijeli kompleks ograđen žicom, sa zaključanim ulaznim vratima na svakoj uličici, s centralnim mjestom za odvoz smeća i raspodjelu pošte te s parkirališnim prostorima na rubu 'naselja', također zatvorenim kliznim vratima.
Ispočetka mi je bilo teško razaznati jesu li to samo vikendaška naselja ili stvarne rezidencijalne četvrti te se čini da postoje obje 'varijante'. Kako bilo, pristup nama, dokonim putnicima namjernicima bio je onemogućen (što mi je teško 'palo').
Na jednoj 'vikendaškoj' varijanti naselja zapazio sam i osebujno kućno zvono na ulaznim vrtnim vratima - možda 'sve nije tako crno' - i gosti su, čini se, dobrodošli, samo trebaju čujno pozvoniti.
Ispočetka mi je bilo teško razaznati jesu li to samo vikendaška naselja ili stvarne rezidencijalne četvrti te se čini da postoje obje 'varijante'. Kako bilo, pristup nama, dokonim putnicima namjernicima bio je onemogućen (što mi je teško 'palo').
Na jednoj 'vikendaškoj' varijanti naselja zapazio sam i osebujno kućno zvono na ulaznim vrtnim vratima - možda 'sve nije tako crno' - i gosti su, čini se, dobrodošli, samo trebaju čujno pozvoniti.
srijeda, 05.08.2015.
Čuj narode i počuj...!
Mnogi znaju za bečki Prater, prilično 'kaotično mjesto' sa svakojakim napravama za uveseljavanje i zabavu pučanstva željnog navale (svog) adrenalina. No ni u snu se nisam nadao da ćemo na vrhu 'nekog' brijega u Laaerskoj šumi nabasati na pomalo čudnu varijantu Pratera, zabavišta puno manjeg opsega i sofisticiranosti, nekako 'drugorazrednog'... i gotovo potpuno neposjećenog, barem tada, usred dana.
Zanimljiv je nastanak tog zabavišta deklariranog kao "Češki Prater". Prije nekih 150 godina na tom brijegu je postojala gostionica koja je nedjeljom ugošćavala radnike Čehe i Moravce koji su u dolini bili glavna radna snaga u tadašnjim ciglanama. Da bi im pružio i 'sadržajniju' zabavu od opijanja pivom, vlasnik je ishodio koncesiju za gradnju vrtuljka uz gostionicu... I to je bio početak.
Zanimljiv je nastanak tog zabavišta deklariranog kao "Češki Prater". Prije nekih 150 godina na tom brijegu je postojala gostionica koja je nedjeljom ugošćavala radnike Čehe i Moravce koji su u dolini bili glavna radna snaga u tadašnjim ciglanama. Da bi im pružio i 'sadržajniju' zabavu od opijanja pivom, vlasnik je ishodio koncesiju za gradnju vrtuljka uz gostionicu... I to je bio početak.
utorak, 04.08.2015.
Poruke
Iako su peroni, prolazi, eskalatori i stepenice sustava podzemne željeznice Beča stvarno prostrani, dobro osvijetljeni i nimalo sâmi po sebi klaustrofobični, vjerojatno postoje ljudi kojima je lagodnije, dok čekaju svoj vlak, baviti se 'nečime' kako bi 'zaboravili' da su dvadesetak ili koliko metara pod zemljom. Posvuda postavljene 'dinamične reklame' su za njih kao stvorene, a i mobiteli ('srećom') i 'u podzemlju' rade kao blesavi.
O tome sada ovako 'iz daljine' špekuliram, a u stvarnosti nisam primijetio nikoga tko bi 'dolje' bio zahvaćen napadom klaustrofobične panike ili 'tjeskobe'. Takvi vjerojatno niti ne silaze, nego koriste tramvaje i autobuse na dobroj staroj Zemljinoj površini.
Dodatak primljen mailom: "Nemaš ni vremena dugo se dosađivat' jer vlakovi dolaze u nevjerojatnim razmacima od tri minute, bar u pristojno doba dana...kad se pristojni ljudi voze..."
O tome sada ovako 'iz daljine' špekuliram, a u stvarnosti nisam primijetio nikoga tko bi 'dolje' bio zahvaćen napadom klaustrofobične panike ili 'tjeskobe'. Takvi vjerojatno niti ne silaze, nego koriste tramvaje i autobuse na dobroj staroj Zemljinoj površini.
Dodatak primljen mailom: "Nemaš ni vremena dugo se dosađivat' jer vlakovi dolaze u nevjerojatnim razmacima od tri minute, bar u pristojno doba dana...kad se pristojni ljudi voze..."
ponedjeljak, 03.08.2015.
"Glavni sastojak limunade..."
Ni nakon tolikih prolazaka mimo ovog restorančića u različita doba dana i noći... i za ispreskakanih godina... nisam baš načisto koji tip hrane ili pića (ili kave?) oni poslužuju. Vjerojatno je uvijek negdje postojao neki obznanjeni 'menu', ali ambijent koji je 'na izvol'te' okrenut prema ulici toliko je, hm,'fascinantan' i 'odapet' da se čovjek skoro ne može otrgnuti od pukog 'gledanja' i pronalaženja detalja kojima je opremljen.
Od svega me nekako najviše intrigiraju ti silni limuni koji se pacaju u bocama, danju i noću, i ne bih se čudio da na kraju balade završe u ponudi kao vrhunski 'Limoncello'. U društvu Budâ.
.
nedjelja, 02.08.2015.
Kolokvij
Brucoši se na početku svog studija suočavaju s nekim jezičnim terminima koji su im u novom kontekstu 'istreseni' iz rukava i svatko ih brzo 'pospoji' na svoj način, skoro ne razmišljajući što oni ustvari, izvorno znače. Kao npr. indeks, kolokvij, komisija, kolegij, semestar, referada, seminar... Bilo mi je trebalo neko vrijeme da shvatim da je 'kolokvij' zapravo 'razgovor', a ne 'mali ispit', nekakva 'provjera znanja' ili 'međustepenica' prema završetku semestra. Jer to je rijetko kada (ili nikada...) bio sadržajan 'razgovor' mene studenta i profesora, kako je to valjda u nekim prapočecima akademske prakse bilo zamišljeno.
Kad sam vidio kako (ovaj) neuštogljeni profesor prilazi dvjema studenticama na lounge-klupi u dvorištu Akademije, sjeda i započinje razgovor - požalio sam što 'u svoje doba' nisam skoro nikad imao prilike tako razgovarati sa svojim profesorima, mentorima... Možda u vezi kolegija, možda ne..., ali 'razgovarati'.
I 'brusiti' svoju buduću vještinu u hladu nekih stoljetnih hrastova...
Kad sam vidio kako (ovaj) neuštogljeni profesor prilazi dvjema studenticama na lounge-klupi u dvorištu Akademije, sjeda i započinje razgovor - požalio sam što 'u svoje doba' nisam skoro nikad imao prilike tako razgovarati sa svojim profesorima, mentorima... Možda u vezi kolegija, možda ne..., ali 'razgovarati'.
I 'brusiti' svoju buduću vještinu u hladu nekih stoljetnih hrastova...
subota, 01.08.2015.
Kondicija sine qua non
Teško mi je reći joggira li se u Beču (relativno) više ili manje nego u Zagrebu jer su za trčanje pogodni 'zeleni pojasevi' oko Beča toliko prostrani da ih nismo uspjeli ni u nekoliko navrata po nekoliko dana sve (pješice) ni slučajno preći, a kamoli usput 'izbrojati' sve moguće rekreativce. Primjetno je samo, možda, da su opremljeniji 'od nas' raznim prikopčanim 'gadgetima' za mjerenje pulsa, tlaka... pređenog puta GPS-om i sl. I možda, kao egzemplar, da spomenem uočenu joggericu koja je u kolicima poput rikše, 'sveudilj' trčeći, pred sobom gurala dvoje male djece...
Iako je nathodnik na fotki nazvan po Kafki, slučajni susret dame-trkačice s osobom koja je neočekivano 'izronila' iza stabla nije ni po čemu bio kafkijanski. Općenito govoreći u Beču se nismo nimalo osjetili 'nesigurno', čak niti poslije pokušaja 'tihe pljačke' u hodnicima podzemne... što nas je 'dodatno' poučilo gdje, kada i kako treba 'malo više paziti'.
Iako je nathodnik na fotki nazvan po Kafki, slučajni susret dame-trkačice s osobom koja je neočekivano 'izronila' iza stabla nije ni po čemu bio kafkijanski. Općenito govoreći u Beču se nismo nimalo osjetili 'nesigurno', čak niti poslije pokušaja 'tihe pljačke' u hodnicima podzemne... što nas je 'dodatno' poučilo gdje, kada i kako treba 'malo više paziti'.