subota, 01.08.2015.
Kondicija sine qua non
Teško mi je reći joggira li se u Beču (relativno) više ili manje nego u Zagrebu jer su za trčanje pogodni 'zeleni pojasevi' oko Beča toliko prostrani da ih nismo uspjeli ni u nekoliko navrata po nekoliko dana sve (pješice) ni slučajno preći, a kamoli usput 'izbrojati' sve moguće rekreativce. Primjetno je samo, možda, da su opremljeniji 'od nas' raznim prikopčanim 'gadgetima' za mjerenje pulsa, tlaka... pređenog puta GPS-om i sl. I možda, kao egzemplar, da spomenem uočenu joggericu koja je u kolicima poput rikše, 'sveudilj' trčeći, pred sobom gurala dvoje male djece...
Iako je nathodnik na fotki nazvan po Kafki, slučajni susret dame-trkačice s osobom koja je neočekivano 'izronila' iza stabla nije ni po čemu bio kafkijanski. Općenito govoreći u Beču se nismo nimalo osjetili 'nesigurno', čak niti poslije pokušaja 'tihe pljačke' u hodnicima podzemne... što nas je 'dodatno' poučilo gdje, kada i kako treba 'malo više paziti'.
Iako je nathodnik na fotki nazvan po Kafki, slučajni susret dame-trkačice s osobom koja je neočekivano 'izronila' iza stabla nije ni po čemu bio kafkijanski. Općenito govoreći u Beču se nismo nimalo osjetili 'nesigurno', čak niti poslije pokušaja 'tihe pljačke' u hodnicima podzemne... što nas je 'dodatno' poučilo gdje, kada i kako treba 'malo više paziti'.