Kira

Imati sestru, u mom slučaju mlađu, posebno je iskustvo. Ponekad zna biti naporno i teško, no kad je se sjetim prije nekih 10 godina, vidim onu malu, slatku djevojčicu kojoj se rubovi čarapica urezuju u male, debeljuškaste nožice. Tu malu okruglicu jednostavno ste morali voljeti. Zbog svega. Zbog one kratke, rasčupane kose, zbog prekrasnih plavih očiju (posebno kad su uplakane i tužne), zbog osmijeha zbog kojeg bi joj se zvijezde same skinule s neba, a iznad svega, zbog njene osobnosti. Još se sjećam kako je kao mala odvažno izgovarala ove riječi: „Zovite me Dorotea, a ne Dora“. Kasnije nam je dopustila da ju zovemo i Dorina. Danas, obožava svoje ime bez ikakvih nadimaka. Ima nešto od njenog do mog srca, neka tanka nit koju smo tkale dugi niz godina. Sada imamo povjerenje i povezanost koji su sve jači. Ta moja sestra, za Uskrs mi je poklonila meni najljepši poklon koji mogu dobiti- knjigu. Zapravo, to što sam dobila manje je od dlana...... „Posebnoj sestri“ mala knjižica s citatima. Znala je što će me razveseliti i da ću to uvijek nositi sa sobom. Stvarno je posebna.

„U dobra ili loša vremena nama prijatelja kao što je sestra; da te razveseli kad ti je dosadno, vrati s krivog puta, podigne kad posrneš, pruži snagu kad stojiš.“

pozzzz i :-) od Kire