Kurbetina ili...?

petak, 29.12.2023.

Kraj je godine 2023-e..

Podvlače se crte, rade rezimei protekle godine, po mjesecima,
svi oni sretni i manje sretni trenutci, gubitci, dobitci...
Sve neke ozbiljne riječi, s težinom. Ekonomske riječi.
Kao da su trajne ili kao da predstavljaju trajnost.
Kao da gubitak nije ponekad dobitak i obrnuto.
Kao da je mojoj ciklami koja upravo cvate gomilom mirisnih cvjetića, dano zauvijek cvasti.
Kao da je moja ljetna ruža mogla znati da će biti sprešana.

20231229-212548


Kao na vagu, stavljaš događaje na dobru i na lošu stranu, pa tako prosuđuješ koju za tebe ova godina na izmaku ima boju.
( o tome još moram razmisliti )
Neki će od nas proteklu godinu proglasiti monstrumom i vješticom.
Jedva čekati da ode kurbetina otkud je već došla.
Neki će unatoč svemu, blagoslivljati sve one njene lijepe trenutke.
Pamtiti ih kao zapisane na ceduljici i ubačene u veliku staklenku života.

Voljela bih opet moći poput male i mlade mene, ulaziti u Novu godinu sa ogromnom zahvalnošću za Staru.
Jer bez Stare nema Nove, da ga 'ebeš.
Moći ulaziti u Novu kao kroz zvjezdani portal,
kao da se radi o potpuno novom prostoru, potpuno novom vremenu,
o potpuno novoj, obnovljenoj ja.
Kao onaj naš dnevni boravak izdašno okićen šarenim ukrasnim trakama koje su se odljepljivale i padale nam po glavama,
gdje smo se posipavali još i konfetama.

Mala je ja tako, kupovala uvijek krajem godine novi prekrasan rokovnik,
koji je značio sasvim novi početak:
nove knjige koje će čitati, citate koje će ondje zapisivati, nove hobije, strasti, pjesme, filmove koje valja pogledati...
02.01. klizanje Šalata
03.01. Karate Kid Balkan kino
05.01. Mladost, bazen
07.01. Sljeme : Josipa, Gigi, Jero...



Nova je godina tako postajala ona čarobno bijela neispisana stranica koju ću ispuniti ..a tko drugi nego ja.

Ta bjelina, ta praznina.. uvijek je posebno praznički i svečano mirisala.
Izazivala na nove doživljaje, riječi, ljubavi.
Obećavajuće.
Kao recept za kolač koji je bio ukusan.

Kada odu neki posebno dragi ljudi zauvijek u drugu dimenziju.
Kada ih više ne možeš taknuti, omirisati, poljubiti u mekani obraz.
Odvesti u šetnju. Skuhati kavu. Krivo pogledati. Posvađati se do onako do sita i poslati u materinu.
Primiti za ruku. Urediti nokte. Provući prste kroz kosu. Opaliti čvrgu.

Tada valjda Božić prestane mirisati.
Tada niti ponoć 31.12. više nije zvjezdani portal kroz koji prolaziš i postaješ nova ti.
Tada je to samo jedan dan manje. Ili više. Manje-više.
Ravnodušje od kojeg se teško do nemoguće oporaviti.

Ma ne dolazi u obzir !

Meni ( još uvijek ) maše Djed Mraz iz lampicama ukrašenog auta.
Ima crvenu opravicu, bijele rukavice i utrkuje se sa mnom do doma.
Taj zvjezdani portal u novi i bolji svijet, moja je dužnost prenositi mojoj djeci.
I djeci moje djece.
Sve dok mu opet ne povjerujem.

Jer mene sjeta hvata kada se odljubljujem.
Jer mene više ne bi bilo da si to ikada dozvolim do kraja.
Kao i kada me se sili da odrastem.
Jednako kao i kada se zrelost zamijeni s ravnodušnošću.
Jer sam od onih koja će ko stara bakica biti strašno smiješno obučena.
Šareno i nimalo elegantno.
S velikim čudnovatim šeširom.
I kao takva vječno stršati, grmjeti,
I zahvaliti Staroj i slaviti Novu,
poput malog djeteta,
vječno rasplakana vatrometom.





So, this is Christmas...?

nedjelja, 24.12.2023.

Od svih tih zvončića, Mariah koja hoće baš i samo njega za Božić,
lude jurnjave među policama, kupovine poklona i špeceraja,
vrti mi se u glavi.
Dovoljno mi je vidjeti i samo neku reportažu o tome na televiziji, pa da mi sve skupa prisjedne.
Kupuje se kao da će smak svijeta!
A promet...ne moram ni spominjati da su ljudi i po dva sata putovali doma s posla ovih dana.
Živčani, neurotični, kao da ne znam gdje kasne, preticanje bez žmigavaca,
ostajanje u raskršću, bijesni pogledi i trubljenje...

I inače, godinama sanjam o Božiću u nekoj drvenoj kolibi, s dovoljno drva za potpalu,
toplom i mekanom dekom,
dobrom glazbom i knjigom.
Vani snijeg...i tišina.
Tišina. Mir.
Od sve glazbe, meni nekako u ovo vrijeme najviše pašu Chopin i Schumann.
Nije dovoljno hladno i nedostaje mi onaj pravi snijeg, koji sve uspori i utihne.
Ko ispod šećera u prahu

20231223-231740

Meni je Božić rođenje nove Sebe. Bolje. Uvijek ponovno.
A sve se rađa u miru i tišini, stapanju s prirodom, vlastitom i izvanjskom.
U promatranju, u negovoru, u mirnoj kontemplaciji i suglasju s prošlošću i sadašnjošću.
U njegovanju rituala, jastučićima vezenim koje je presvlačila još moja mama, u njenim modlicama za kekse, starim, željeznim.
U njenim receptima i malim "cakama" u pripremi sarme.
U tatinom isprobavanju prve vanilin kiflice i prvog zamotuljka sarme.

20231223-192150

Vrijeme prolazi sve brže.
Pokušavam ga zatočiti, kao malo škrto svjetlo kroz rolete.
Pokušavam mu dati oblik, boju i začin.
Težinu, da ne može samo tako letjeti.
Postavljam mu zamke, podmećem mu nogu.
Igram se sa njim ko sa sjenama na zidu, mačka, orao, pas.
Čudovište.

Želim Vam, kao i sebi, da vrijeme malo stoji
da malo stane
i da u tom stajanju osjetimo i bolje čujemo jedni druge
Da osjetimo i čujemo svu puninu tišine
Da nam se mir i blagoslov rasplinu na usnicama kad jedni o drugima
i jedni drugima govorimo
lijepe riječi

Da nam bude
Božić

20231224-001751




********

četvrtak, 21.12.2023.

Bio si moja nada. Moja utjeha i moja hrabrost.
Zaljubljenost u život i nove početke.
Moja besmrtnost si bio.
Mene, ukočenu ženu koja voli sve po špagi,
zazire od avanture, poticao si na one najveće
Shvatila sam uz tebe, da ovaj život jedan jedini koji nam je Bog dao,
treba živjeti drugačije, slobodnije, širokogrudnije, sklonije riziku.
Ne očajavati, jer uvijek se za sve na svijetu pronađe neko rješenje.
Da ponekad doista treba zavrnuti retrovizore i krenuti dalje,
s puno dobro osmišljenog zaborava.

I da doktori zbilja uglavnom nemaju pojma.
I da si zdrav onoliko koliko to znadeš biti
I da su čvarci s lukom nešto najzdravije na svijetu.
Kozji sir sa Dolca. Kozje mlijeko.
Tvoje badem oči, sretne u mraku i sjajne.
Pune ljubavi spram mene i svih malenih i bespomoćnih.
Tvoje neosuđivanje ičega.
Zbog tvoje sam se ležerne vožnje, upustila u tu pustolovinu,
shvaćajući da sam samo ja ta koja si brojim greške.
Koja se zbog njih kažnjavam nepoduzimanjem.

Naučila sam se poniznosti. Samokritici. Smijanju vlastitim glupostima.
I da me obitelj uglavnom samo treba, rijetko voli i prihvaća
I da je to nešto što nije vrijedno tuge, samo spoznaje
Naučila sam od tebe da ne treba tegliti vrećice pune hrane do stana.
Da će ti u svakom dućanu rado posuditi ona velika kolica.
Da se ljudi vole razgovarati. Čak i oni namršteni i neraspoloženi.
Većina je ljudi usamljena i nedostaje im riječ.
Ljudi vole kad ih se pita kako su, kad im se pokloni pažnja i osmijeh.
Zbog tebe sam počela upoznavati susjede. Od onih najmlađih do najstarijih.
Prestala sam biti umišljena i samodostatna.
Počela sam vjerovati u čuda. U šarm. U providnost. U omiljenost od Boga.

************************************************************************************

Bio si mi bol i razočaranje. Nenaviknutost na tišinu. Moja ovisnost i trpljenje. Ljubomora i mazohizam.
Osam sam mjeseci živjela u pravoj patnji. Gnjavila sam ljude. Pravila sam paniku.
Prekinula dva, tri prijateljstva.
15 dana imala neobjašnjivu temperaturu.
Jer znala sam da me još voliš kao što si me i volio.
Jer znala sam da te mrzim kao što sam te i voljela.
Istom snagom, istim bljeskovima, istom glupošću
Jer sam sagledavala svu uzaludnost našeg rastajanja.
Besmislenost odvojenosti.
Nisam ti mogla pronaći niti jedno opravdanje. Nisam ti željela dobro.
Pa kad sam započela veliko pospremanje podstanarskog stana, najavila odlazak,
skupljala kutije i najavila povratak doma,
pojavio si mi se na vratima.

Stalo je vrijeme

Razgovarala sam sa sobom kao sa odraslom osobom.
Proučavala tvoje riječi, geste, mimiku.
Platio si najam tog istog, mog stana u kojemu sam samovala.
Sada ti u njemu skupljaš svoje dijelove.
Rekla sam si, uživat ću, dolaziti povremeno, sva svježa, neopterećena i mirisna.
Rekla sam si, neću se više onakovezati.
Ponovila sam si, ja određujem koliko i kada

Sada nema više ničega što bih ti mogla zamjeriti
Trudiš se preko svih granica
Radiš, stvaraš planove, udovoljavaš svim mojim željama
Al' ja sam ti u zagrljaju poput malog kaktusa
Ja te i dalje ljubim kao da si u prolazu
Spremna da mi sutra kažeš kako odlaziš
Skidam navečer u svome krevetu sve tvoje znalački naoštrene udice
I ne dam da me taknu sve te tvoje blistave riječi
Tvoj duende ne poklapa se s mojim duende
ja u 6 najkasnije idem doma
Imam obaveze
Viđamo se poput tinejđera
Živim tajni život u svom tajnom vrtu
Volim te onako kako se najviše može voljeti čovjeka

Al nikada više onako


Moram samo paziti da mi to ne postane isuviše tužno
Ružno i bez nadahnuća
Pa da te ne poželim opet onako voljeti

Vanilija za jug

srijeda, 20.12.2023.

Evo ih.
Male ljubavice
Sutra putuju na jug.
100 komada.
Stari opet priča toplu priču o vanilicama
koje je dobio u vojsci od svoje mame.
Moj A. prošle me godine pitao
Sjedeći uz pećnicu u kojoj su se pekle
Zašto ne proizvode parfem s tim mirisom.

Uspomene.
Zgusnute
u divnom mirisu
vanili kiflica.
Utjeha.
Mama.
Nada.
Dom.

20231220-214501

Šibice

nedjelja, 17.12.2023.

" Svi se rađamo s kutijom šibica u sebi."

( Laura Esquivel: " Kao voda za čokoladu")



20231217-223810

20231217-233631

Stara priča

utorak, 12.12.2023.

Ko pečena paprika slasna i crvena
Zapeo mi je za zubima davno još
tvoj poljubac

Pa sad u našem tajnom ljubavnom gnijezdu
Potrbuške razvrstavamo rubine, ametiste i tirkize
Swarovski od običnog pleha

Uvjeravamo se Šeherezadasto
Pričamo si zdravorazumski
Svojim pazusima toplim od sna
Obljubljenim stopalima
Obgrljenim koljenima

Dolazim ti prije nego li zarudi
Rumena ko djevojčica
Sva mirisna, od šala do čarapa
Uvlačim ti se ispod pokrivača
Penjem se i tonem
Mjehurić u čaši

Priča je to o plamenu svijeće
Vrućem vosku što se topi rubovima vremena
prozeblim guzičicama
Malih nakostriješenih ptičica
Stara kao svijet
Kao ugib tvoga vrata i donja usnica
Ko moje velike oči u tvome mraku

Druga

ponedjeljak, 11.12.2023.

" ja vidim u toj igri, vidim vatru ispod leda..."

( Arsen)

20231211-195624

Prva

nedjelja, 03.12.2023.

Zapalite svoj život. Potražite one koji vole vaš plamen. ( Rumi)



738a86041f012bbc580e42887e24c61d.jpeg


20231203-233344

ljepota

petak, 01.12.2023.

Jutros sam na jednoj radio stanici čula divnu misao, vozeći prije svitanja, još u potpunom mraku:

"Ljepota je sjećanje na izgubljeni ovozemaljski raj "

Zbilja.
Može biti raj i na Zemlji.
Bar u sjećanju na one neke dane
kada si bila mlađa, razigrana, bezazlena i bezbrižna.
U sjećanju na sebe kad još nisi ništa znala
O ljudima ovakvim i onakvim
O životu, nekada okrutnom majstoru burleske
Kad ti je srce još cvrkutalo i hodalo ispred tebe
Kad je mama fučkala u kuhinji i pekla palačinke
Kad još nitko poznat nije umro
Kad ti je najveći problem bila krasta na nozi
Kad ti se događalo sve o čemu bi sanjarila u kadi
jer je kupaonica u tom stanu bila čarobna...
al' sa tim lijepim sjećanjima
dok se prisjećaš
nešto konstruktivno treba i napraviti......
jer nekonstruktivna sjećanja imaju morbidnu sklonost
pretvarati se u smrdljivu plijesan...živi pijesak...
...........
... to sjećanje onda lijepo možeš
malo o po na ša ti
sjetiti se pravog boda
i tankog šava
tajne šifre
koraka plesnih
rezbarije leda na prozoru
prešanog cvijeta među stranicama knjige

i eto ti
lje po te

pogodi te ko pravi ton
suglasje višeglasja

********
Ima jedna druga radio stanica na kojoj baš volim izbor glazbe
Sudjelujem aktivno u mozgalicama
Volim i voditelja jer uvijek kaže " naša S...."
zezam se da se zaljubio u mene
da je pustio tu i tu pjesmu
zbog mene, jer pati

**********
na povratku s posla užasna gužva na Vukovarskoj
nevjerojatno bahati vozači oduzimaju ti prednost bez žmigavaca
ne možeš svrnuti pogled niti da promijeniš stanicu
ljudi voze kao da im je sve svejedno
ljudi zbilja voze kao da im nije dobro
i........
u jednom trenu osjetim lagani udarac u zadnji dio mog automobila
upalim sva četiri i idem vidjeti kakva je šteta
nasred trake iza mene stoji mladac
pristojno je izašao iz auta
gleda moju štetu, gleda svoju štetu
pruža ruku, ja sam K.
daje mi svoj broj telefona
i ja vidim da nije dobro
Dogovorimo se oko iznosa za popravak
mada ja vidim kod sebe
tek tanke dvije ogrebotine i maleno uleknuće
Čujem sebe kako mu govorim
Kako ste vi dobri i pošteni
Smijem se i smješkam se
To je samo auto
Glave su na ramenima

************

U porukama se dogovaramo za sutrašnji susret
On me hvali da sam bila tako divno smirena
i da hvala mi na tome
i da će mi ispričati što mu se prije toga dogodilo
I da mu se to nikada prije nije dogodilo....

*************

Ljepota je sjećanje na izgubljeni ovozemaljski raj

Ništa nije izgubljeno
Dok imamo sjećanja
Koja možemo oponašati


Screenshot-20231201-214459-Messages

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.