Bio si moja nada. Moja utjeha i moja hrabrost.
Zaljubljenost u život i nove početke.
Moja besmrtnost si bio.
Mene, ukočenu ženu koja voli sve po špagi,
zazire od avanture, poticao si na one najveće
Shvatila sam uz tebe, da ovaj život jedan jedini koji nam je Bog dao,
treba živjeti drugačije, slobodnije, širokogrudnije, sklonije riziku.
Ne očajavati, jer uvijek se za sve na svijetu pronađe neko rješenje.
Da ponekad doista treba zavrnuti retrovizore i krenuti dalje,
s puno dobro osmišljenog zaborava.
I da doktori zbilja uglavnom nemaju pojma.
I da si zdrav onoliko koliko to znadeš biti
I da su čvarci s lukom nešto najzdravije na svijetu.
Kozji sir sa Dolca. Kozje mlijeko.
Tvoje badem oči, sretne u mraku i sjajne.
Pune ljubavi spram mene i svih malenih i bespomoćnih.
Tvoje neosuđivanje ičega.
Zbog tvoje sam se ležerne vožnje, upustila u tu pustolovinu,
shvaćajući da sam samo ja ta koja si brojim greške.
Koja se zbog njih kažnjavam nepoduzimanjem.
Naučila sam se poniznosti. Samokritici. Smijanju vlastitim glupostima.
I da me obitelj uglavnom samo treba, rijetko voli i prihvaća
I da je to nešto što nije vrijedno tuge, samo spoznaje
Naučila sam od tebe da ne treba tegliti vrećice pune hrane do stana.
Da će ti u svakom dućanu rado posuditi ona velika kolica.
Da se ljudi vole razgovarati. Čak i oni namršteni i neraspoloženi.
Većina je ljudi usamljena i nedostaje im riječ.
Ljudi vole kad ih se pita kako su, kad im se pokloni pažnja i osmijeh.
Zbog tebe sam počela upoznavati susjede. Od onih najmlađih do najstarijih.
Prestala sam biti umišljena i samodostatna.
Počela sam vjerovati u čuda. U šarm. U providnost. U omiljenost od Boga.
************************************************************************************
Bio si mi bol i razočaranje. Nenaviknutost na tišinu. Moja ovisnost i trpljenje. Ljubomora i mazohizam.
Osam sam mjeseci živjela u pravoj patnji. Gnjavila sam ljude. Pravila sam paniku.
Prekinula dva, tri prijateljstva.
15 dana imala neobjašnjivu temperaturu.
Jer znala sam da me još voliš kao što si me i volio.
Jer znala sam da te mrzim kao što sam te i voljela.
Istom snagom, istim bljeskovima, istom glupošću
Jer sam sagledavala svu uzaludnost našeg rastajanja.
Besmislenost odvojenosti.
Nisam ti mogla pronaći niti jedno opravdanje. Nisam ti željela dobro.
Pa kad sam započela veliko pospremanje podstanarskog stana, najavila odlazak,
skupljala kutije i najavila povratak doma,
pojavio si mi se na vratima.
Stalo je vrijeme
Razgovarala sam sa sobom kao sa odraslom osobom.
Proučavala tvoje riječi, geste, mimiku.
Platio si najam tog istog, mog stana u kojemu sam samovala.
Sada ti u njemu skupljaš svoje dijelove.
Rekla sam si, uživat ću, dolaziti povremeno, sva svježa, neopterećena i mirisna.
Rekla sam si, neću se više onakovezati.
Ponovila sam si, ja određujem koliko i kada
Sada nema više ničega što bih ti mogla zamjeriti
Trudiš se preko svih granica
Radiš, stvaraš planove, udovoljavaš svim mojim željama
Al' ja sam ti u zagrljaju poput malog kaktusa
Ja te i dalje ljubim kao da si u prolazu
Spremna da mi sutra kažeš kako odlaziš
Skidam navečer u svome krevetu sve tvoje znalački naoštrene udice
I ne dam da me taknu sve te tvoje blistave riječi
Tvoj duende ne poklapa se s mojim duende
ja u 6 najkasnije idem doma
Imam obaveze
Viđamo se poput tinejđera
Živim tajni život u svom tajnom vrtu
Volim te onako kako se najviše može voljeti čovjeka
Al nikada više onako
Moram samo paziti da mi to ne postane isuviše tužno
Ružno i bez nadahnuća
Pa da te ne poželim opet onako voljeti
Post je objavljen 21.12.2023. u 22:15 sati.