SarahBernardht
30.05.2020., subota
Kako smo postali nevjerni
|
Sve u vezi seksualnosti duboko je psihološke prirode. Može li stalan, korektan, dobar partner, postati nedovoljan, iz razloga vlastite emotivne nezrelosti i neiživljenosti, potrebe za konstantnim i gladnim dokazivanjem vlastite vrijednosti? Iz kojih se sve to pobuda, dubokih, skrivenih, javlja potreba za prevarom? I koga zavaravamo time? Nedovoljno voljeno dijete? Ono drhturavo u nama, očajno gladno zanosa početaka, primarne impresioniranosti našim bićem? Jedno novo tijelo, novi miris kože, bljesak avanture i opasnosti? Strašno je koliko laži živi u brakovima, dugogodišnjim vezama, gdje ne mora niti komunikacija posrtati, ali iskrenost nije na cijeni. Jer sve te nesvladive potrebe za novim osvajanjem, ne priznaju se često ni samima sebi. - To se meni ne može dogoditi. Nisam taj tip. Ili.. - Ne brini, reći ću ti. O, da, kako da ne. To su stvari koje hrane naš ego. Naše male, mračne tajne. Naš odnos sa samima sobom. Naši dokazi da vrijedimo. Poneki od nas, međutim, traže duboku privrženost i odanost u odnosima. Pa se prečesto nasučemo u plićinama tuđe pragmatičnosti i sebeljublja.Otkrhnuto povjerenje propušta vodu, ko napukao tanjur. Pa više ne vjeruješ, da. Ne vjerujem ja niti sebi, kažeš. Dosta je meni i mojih laži. Jer, nikada ne znaš. Uvijek se može desiti. Al ne dešava se to, nije to nešto izvan tvoje moći. Voliš i poštuješ, pa se svladavaš. Da ne povrijediš koga voliš. Jednostavno. Stari postulat, ne činiš što ne voliš da ti se čini. Pronađeš to samodokazivanje u sportu, hobiju, glazbi. Natječeš se u slikanju. Učiš kineski. Svako novo učenje skriva zanos početaka. Da ne kažem, kako i nakon 30 godina braka, osobu koja diše pored tebe u mraku vaše spavaće, možeš još uvijek iznova otkrivati i upoznavati, ko Antarktik. Jer mijenja se, mijenjamo se. Tope nam se ledenjaci i s godinama, sve neke druge stvari nam postaju važne. Pristojan, korektan, zaposlen. Niti naznake jebivjetra. Ne okreće se za ženama. Ne koketira. Nema baš niti previše šarma. Ima ženu pametnu i lijepu, putenu. Zajedno su x godina. Podigli zajedno dijete na noge. Ona slučajno dobije poziv ljubavnice. Višegodišnje. Uz pomoć komunikacije i puno truda, situaciju raščiste. Samo seks. Ništa više. Par godina kasnije, ona slučajno otkriva da je on redoviti posjetitelj stranica za seksualno upoznavanje. Da je tih susreta bilo puno, s različitim ženama. On ne može poricati, jer ona je preinteligentna. Štitila je brak i zajednicu. Sada se lomi. To se ne može popraviti. On tvrdi da je to jače od njega. Je li to bolest? |
29.05.2020., petak
Prizemljenje
|
Možda prividnom okrutnošću Možda zauzimanjem Za sebe Svoj rad Svoje vrijeme Možda reći snovima Da su snovi Da je puno sati na brojčaniku I da nas već boli Svaka kost Od te ljubavi  Prihvati ili idi mili Visoka je trava vani Sunce je poleglo nisko Ne mogu pomoći svijetu Al mogu si biti roditelj Najbolji kojeg znam Da, volim te |
26.05.2020., utorak
Ljuljučka
|
Kao jučer Iza zavjese  Jake ne uspoređuješ Ali Tu je opet isti grad, iste ceste Šuma, zavoj Oči su ti bile sami pijesak Sanjao si me  Ista ti Na ljuljačci vremena Isti krug Početak, kraj Nježnost, grubost Šaka, poljubac Obrisano  Nije Zabijaju se te riječi Ko konopci u dlanove Katapultirajući moje snove U bespuće Ostavljajući žuljeve na dlanovima Jeziku Ako ću dovoljno plakati Sve ću isplakati Obećajem ti Srce |
24.05.2020., nedjelja
Blistavost
Sve u životu ima svoj blistavi trenutak. Poslije se hranimo odsjajima. Sunce se strmoglavi na zapadu, a sjene postaju gušće i hladnije.  Postaješ tek grana nasukana kraj obale. Šćućurena svojim malim lijepim tijelom Uz zid iluzija, U tebi se sjaje sva prošla ljeta.  Koga spašavaš, djevojko Kome daješ osmijehe, pile |
20.05.2020., srijeda
Ljubavna
|
Dok priča o nama Zjenice mu se šire Jer u to živo vjeruje I ništa mu nije nemoguće A kad se umori Priču nastavljam ja I već smo na moru Stijene se bijele A tirkiz obavija naša tijela Brboreći, šumoreći I sjećamo se ovog vremena Ko teške epizode u kojoj je pobjedila Ljubav naša Nada Uzgajamo sretne misli Dobre misli Sklapamo slike Vrtlareći pomno i s pažnjom Kad sunca nema Suncokreti se okreću Jedno drugome |
17.05.2020., nedjelja
Bljeskovi
|
Hodam prema tebi i treperi mi srce, ko ulovljena ptica, grlica skrivena od kiše. Miriši trava, prelijevaju se božuri i jagode u maloj foliji na dnu moje torbe. Ugledamo se..oboje kao da zaustavljamo trenutak, kao da se rušimo u nesvijest. A onda..U tebi se gubim. Ko dijete u previsokoj travi. Samo osjetim, a ne znam gdje sam. Svjetlo je meko, tisuću čestica među nama prosijava. Voliš me dlanovima, obavijaš me kožom i lijepo je, već sam ti to rekla, spavati zaklonjena s leđa tvojim toplim tijelom. Ljubiš mi čelo. Ljubim ti ruku. Gubimo se u strasti bezumnoj. Neprestanoj. Dišem. Znojni smo i umorni. Grizeš mi vrat, kao da me otkidaš od svega bolnog, kao da me pohranjuješ u sebe. Kuješ mi naušnice poljupcima. Sadiš duboka stabla u mojoj utrobi. Granaš, listaš. Tu nema razuma. Samo nam je potrebno na kratko nestati jedno u drugome. Bljeskovi povremene svijesti o ljepoti. Ja sam cvijet. Ti si moja stabljika. Kroz mene dobivaš svjetlosti, topline. Kroz tebe dobivam vodu kojom tečem, svim kaskadama naših nježnosti. Tvoje riječi prekrasno su sirove, neobrušene i bez imalo taktike. Kažeš mi, živote moj. Razgaljuješ mi um. Zbog toga bih samo mogla dati ti ruku i poći za tobom gdjegod. Al u tebi se gubim. Moje razumsko nestaje. Perzistiram ko neko vilinsko biće, čista ezoterija, lebdim. Pa pokušam sve pokvariti pitanjima, samo ne bih li se vratila u realnost. Znaš, ona odrasla pitanja. Da te razdrmam, da se probudim, da ne nestanemo takvi bestežinski, sanjivi i lijepi. Ko bogovi bolnih prepona posrćemo Zrinjevcem. I opet te vidim kako odlaziš, nebo je nisko, a ti ponavljaš moj broj telefona. |
12.05.2020., utorak
Gutačica snova
|
Ona misli njegovom glavom, samo kada ta usta šute. Zna da joj je to ružna osobina, al ona se tako brani. Ne želi ispasti budala. Jer kada netko šuti, onda prešućuje. Od neizgovorenog, u njoj se kovitlaju tmasti oblaci, iz kojih nikako da padne kiša. Umjesto kiše, u njoj tada padaju svjetla na sve one jastuke neprospavane, izgužvane, oznojene jastuke koji se okreću, bacaju na pod, u kut sobe, stavljaju pod leđa, jastuke koji ne daju mira, baš ne daju. Jastuke koji se pitaju. Koji žuljaju. Odvikla se od spavanja u dvoje. Od bivanja u dvoje. Vrućina je to, oduzimanje zraka, neka voda tada vrije u njoj ko u kuhalu. Pa prelije snove ko filter vrećice, ne bi li se bar malo okrijepila. Popije svaki san, pa i tuđi, guta ga velikim gutljajima, samo da ne čuje ta svjetla i ne osjeti jastuke koji je tuku, ni mamu koja plače od bolova I dok pije tuđe snove poput vlastitih. I dok crta po zidovima nasmješene klaunove. I dok svlači sa sebe petu spavačicu. I dok sluša ptice kako se miluju pjesmom pod njenim prozorom u 4 ujutro. Od tuđih snova, na ustima joj je neki nepoznati okus i to je umiruje. Može li tuđi san razočarati? Pa to je samo san. Bezazlena želja, zar ne? Sada postoji, u sada, a samo malo kasnije rasplinjuje se u neki drugi oblik. Voljeli su je zato. Jer im je snove pila bez pogovora. Ko sok od bazge, s malo limuna. Mrzili su je, jer je razmišljala i njihovom glavom, ako su šutjeli. Pa izgovarala neželjene istine. Za koje je možda bilo rano. Ljubav i mržnja. Jake emocije. Nema labavo s njom. No, ona ti prepoznaje lomljenje. To su ko međuigre. Istok, Zapad. Jug i Sjever. Prepoznaje, jer se lomila. Jer je prošla mnogo više emotivnih strana svijeta, nego li je on mogao zamisliti. Kako da mu to kaže? Ta on misli da je neiskusna. Da ga gađa slučajno. Morat će se otkriti. Da bi shvatio kako ga je prozrela. - Ne boj se mačkice, kad se vidimo i zagrlimo, sve će biti u redu. Kaže joj on s Istoka. A ona voli najviše sjeverozapadno. Tu nema lomova. Tu ona svakog jutra kupuje bademe za doručak. Bananu. Bademovo mlijeko. Tunu za ručak. Čudno je uopće da su se sreli- tu je netko prilično zastranio. |
10.05.2020., nedjelja
Cvjetovi i još malo ..cvjetova
 Kada sam mu ono davno rekla "..pa ti si sav tako moj i još tako gord.."  Mislila sam Boli ta prolaznost Makova ( oo..a moj Gabi ih zalijeva i pozdravlja : Dobro jutro ti makiću Dobro jutro svima !)  Prvi božur Plisiranje nježnosti Ženske nježnosti ( svaka sličnost s krhkošću, samo je sličnost ) Koja ako je nezadovoljena.. Ako je nepomilovana.. Nepriznata.. Ismijana možda.. Neprepoznata.. Zamijenjena za drugo.. Daj ne gnjavi Od buhe slona Od dreka pitu  Majčice jabučice Voćnjaka kraljice Bit će od tebe pitice Opet ćemo te brisati U majice  Kad djetelina ukrasna da Samo tako Ubav cvjetić ( pored ruža, božura, makova) Kao Ljubav Jedva primjetno Tamo negdje u nekom kutku svijeta Zamahne leptir Otope se ledenjaci ( pa ti sad reci da je išta nevažno manje važno usudi se i reci, nemaš pojma po običaju) |
07.05.2020., četvrtak
Vilinske priče
|
Ima ta jedna čudesna krhkost kestenova cvijeta. Uvijek dođe kad je najteže. Kad si najkrhkija. Pa se razlomiš u više manjih komadića Samo da bi svugdje stigla Biti jaka Vilo mala  A vile vole razgovarati. Vole pričati priče. Mirišu na sunčev sjaj. Vole ležati na trbuhu i slušati pjesmu srca. Vile padaju na priče. Čak i kad kažu, slušaj, ne padam ti ja na te priče. Tada najžešće padaju. Padaju ko kiša. Pljusak vila dogodi se nakon mnogih razočaranja u ljude. Al rađaju se nove vile. Skupa s cvijećem.  Nježnost. Možeš li me svaki dan osvajati ponovno, molim? Jesi li dovoljno jak, maštovit, zanesen, osjetljiv, jesi li? Osjećaš li krhkost kestenova cvijeta? Znaš li što znači kada ti ne dajem usne na poljubac i ne smijem se tvojim glupim muškim nezgrapnim šalama? Kad hodaš mojim snovima u cokulama, ostavljaš masne tragove. I ne, nema to veze s mojim prevelikim ocekivanjima. I nema. I točka.  Biraj riječi, frajeru, ako me ne želiš izgubiti. Nemoj misliti da ćeš dominirati grubošću. Tvoja crvenokosa odaliska bezbroj je puta odlazila, u mnogim životima. Parobrodom, biciklom, balonom. Nikada to nije bio problem. Mnogi su mi vidjeli leđa. I poslije žalili.  Nemaš li oči za moje žile i njuh za moj sluh. Ne prepoznaješ li znakove, slike koje sam nacrtala na stablima, šaputala ti poput leptira, škakljala uho travčicom dok si spavao sav tako smiješno jak i razuman, a ja sam htjela samo popiti tvoju suzu. I znati da je moja i da je prava. Nemaš li, pokupi se i idi. |
05.05.2020., utorak
Na kameri u mraku moje sobe
|
On priča kako će kupiti konje. Dvaput, dvaput mi viče ime svog sela. I evo, sad ga ne znam više. Ja mu gledam obraze. I gledam svoje sjajne oči. I usta mu gledam. Jebala te ta usta baš su lijepa I vidim se kako žvačem kiselicu Na snažnom vrancu u nekom kolovozu A on mi pokazuje kretnje Obavezno držanje tijela Da me ne zaboli trtica Moja je kosa zlatna. Njegova crna. Ja bih mu najradije Tepala. Ko djetetu. Tako neženstveno Grlila bih tamnoplavo nebo Pa ga protresla Dok se sve zvijezde ne pretvore u prah Kojim ćemo oblijepiti nedostajanja I naša još mlada lica U mraku moje sobe Na kameri Sve mi je jasnije Živimo u filmu Neki put samo Radnje nam se spoje A onda je sve Sanjarenje i Schuman I prah neki zvjezdani u nekom satu Okrećem ga, okrećem, okrećem ga stalno Jer mi je stalo Do vremena Ali ono nije stalo Premda ne postoji I možda taj komet zbilja razori Zemlju A ja Ja neću znati Kako se zove to njegovo selo Fuck Neću ni žvakati kiselicu Na snažnom vrancu u nekom kolovozu I sve će pojesti taj usrani mobitel I reći će Ljudi su te 2020-te Prije no što su izumrli Samo sanjarili Što ćemo sad s tim njihovim snovima  |
04.05.2020., ponedjeljak
Čežnja za sobom u maju
|
Ej, ne volim ti ja to odljubljivanje. Crta na monitoru živoga čovjeka, uvijek je seizmološki zapis teškog potresa. Mi smo potresi u hodu. Poriluci u cvatu. Pšenica koja ne posustaje. I hvata me tuga, teška, slavenska, kad u drugome više ne nalazim svu onu luckastu hrabrost koja meni nedostaje. Ali.. Ti si i rijeka ponornica. Čak i kada miruješ, duboka voda hrani tvoje obale, oluje zapljuskuju, munja ne grli tvoja stabla da bi ih satrla, nego da bi ojačala. Što skrivaš u dubini zemlje, ti lijepa roso? Tvoji tajni vrtovi čuvaju mirisne ruže. A ruže se ipak njeguju u izabranoj osami i sretnoj, uzdrhtaloj i propupaloj tišini. Sa samom sobom.   |
02.05.2020., subota
Proljetni kolaž
|
Jeste li pili pšeničnu travu? Jako fino. Podsjeća na ono djetinjstvo kad smo igrajući se, žvakali usput i koju travčicu. Posijala sam si je. Ko za Božić. I sad je pomalo šišam i s blenderom radim sok. Silim i ukućane, naravno. Posebno mamu.   Pojela sam jutros guščje jaje prvi put. Mada Lady Gugu imam dugo već i često nese. Fino je jaje, ogromno i manje masno. Iz blizine sam joj, hraneći je, zahvalila na jajčeku. Približila mi se sa svojim plavim okicama i kimnula. Bio je to baš lijep trenutak ljubavni. Došo je krajnji čaZ, za pikirati paradajZ. Ima ga..ajme. Nedovoljno gredica. Morali bumo kopati. Al' me jako vesele.   Bila s mamom preksinoć na hitnoj. Dobila je plućnu drenažu, koju redovito pumpam. I zovem torokalce kad mi nešto nije jasno. Mama lakše diše. Ko njena pratnja sam morala čekati van bolnice pet sati. Padao je pljusak i bilo je hladno. Pozvali su me unutra tek u pol 2 ujutro, da mi objasne taj pleurikam, plućnu drenažu. Ajme, ti doktori i sestre..djeca. Nakon nekog vremena došao mi je frend s dvije pive i autom. Pa sam zadnjih dva sata ipak čekala u autu. Aleluja. |
