Čežnja za sobom u maju

ponedjeljak, 04.05.2020.

Ej, ne volim ti ja to odljubljivanje.
Crta na monitoru živoga čovjeka,
uvijek je seizmološki zapis teškog potresa.
Mi smo potresi u hodu.
Poriluci u cvatu.
Pšenica koja ne posustaje.
I hvata me tuga, teška, slavenska,
kad u drugome više ne nalazim
svu onu luckastu hrabrost
koja meni nedostaje.

Ali..

Ti si i rijeka ponornica.
Čak i kada miruješ,
duboka voda hrani tvoje obale,
oluje zapljuskuju,
munja ne grli tvoja stabla da bi ih satrla,
nego da bi ojačala.
Što skrivaš u dubini zemlje, ti lijepa roso?

Tvoji tajni vrtovi čuvaju mirisne ruže.
A ruže se ipak njeguju
u izabranoj osami
i sretnoj,
uzdrhtaloj i propupaloj tišini.

Sa samom sobom.







<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.