< listopad, 2017 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2021 (7)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (6)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (22)
Studeni 2020 (10)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (9)
Kolovoz 2020 (7)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (12)
Travanj 2020 (16)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (11)
Siječanj 2020 (12)
Prosinac 2019 (12)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (16)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (10)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (14)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (15)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (10)
Ožujak 2018 (12)
Veljača 2018 (14)
Siječanj 2018 (9)
Prosinac 2017 (8)
Studeni 2017 (3)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
https://m.youtube.com/watch?v=mTn_v08ZJEM


"The most beautiful people we have known are those who have known defeat, known suffering,
known strle, known loss, and have found their way out of the depths. These persons have an appreciation, a sensitivity, and an understanding of life that fills them with compassion, gentleness, and a deep loving concern. Beautiful people do not just happen.”

Elisabeth Kübler-Ross

“Being with him when he died was something I will never forget. His bravery. His happiness. His acceptance. It was a colossal experience for me. Changed my life completely in a way that I had not expected. I expected to feel sad and lost. But I felt the opposite. Just, like, ‘Boy, this is it. This is all we have. Right here. So you’d better pay attention.’”

Laurie Anderson and Lou Reed


“To love. To be loved. To never forget your own insignificance. To never get used to the unspeakable violence and the vulgar disparity of life around you. To seek joy in the saddest places. To pursue beauty to its lair. To never simplify what is complicated or complicate what is simple. To respect strength, never power.
Above all, to watch. To try and understand. To never look away. And never, never, to forget… another world is not only possible, she is on her way.
On a quiet day, I can hear her breathing."

Arundhati

“I hope you will go out and let stories, that is life, happen to you, and that you will work with these stories... water them with your blood and tears and your laughter till they bloom, till you yourself burst into bloom.”

Clarissa Pinkola Estés


“May the sun bring you new energy by day, may the moon softly restore you by night, may the rain wash away your worries, may the breeze blow new strength into your being, may you walk gently through the world and know it’s beauty all the days of your life.”
Apache Blessing


“I am not the first person you loved.
You are not the first person I looked at
with a mouthful of forevers. We
have both known loss like the sharp edges
of a knife. We have both lived with lips
more scar tissue than skin. Our love came
unannounced in the middle of the night.
Our love came when we’d given up
on asking love to come. I think
that has to be part
of its miracle.
This is how we heal.
I will kiss you like forgiveness. You
will hold me like I’m hope. Our arms
will bandage and we will press promises
between us like flowers in a book.
I will write sonnets to the salt of sweat
on your skin. I will write novels to the scar
of your nose. I will write a dictionary
of all the words I have used trying
to describe the way it feels to have finally,
finally found you.

And I will not be afraid
of your scars.

I know sometimes
it’s still hard to let me see you
in all your cracked perfection,
but please know:
whether it’s the days you burn
more brilliant than the sun
or the nights you collapse into my lap
your body broken into a thousand questions,
you are the most beautiful thing I’ve ever seen.
I will love you when you are a still day.
I will love you when you are a hurricane.”

Clementine von Radics





Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
25.10.2017., srijeda
zagrljaj

sva radosti moga tijela
sva moja radosna divljino
grlim te zagrljajem
nalik naru razdragano
iz kojeg će poispadati
sve one sočne koštice
moje predane krvi

osluškujem ti srce i mirno stojim
kao đak susprežući ljuljanje
na taktove muzike ( zbilja svira )
pomno prateć
hoće li ti na leđima izrasti koje krilce

grliš me zagrljajem bez dodira
i ja razmišljam kako je to moguće
i da li je taj tvoj zagrljaj dovoljno
širok
da u njega stanu

da u njega stanu sve priče moje
ljuljačka od kukuruzovine
talog crne kave u kojem sam si
izgatala sreću ( budem li pažljiva )

hoće li stati
sve ptice koje sam otključala
pa im dirigirala u suton
a one su pjevale do jutra, ko pijane
kad sam se ja već odavno umorila
od života

od života u kojem su svi do jednog
vlakovi vozili u nepoznatom smjeru
zima pustih i proljeća zamagljenih
suzama

oblacima koji ličili su dugorepim pticama
smrznutim glavicama suncokreta
raspuknutim smokvama poljubaca

- 16:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #
20.10.2017., petak
Zlatni dani


Takvi su dani.
Sunce majstorski prosijava svoju posljednju
toplinu i bakar
kroz lišće i trepavice,
tvoj šapat u zoru
kroz svilenkaste niti buba i cvijeća.
Sunce rudari zlato,
daje da ga ispijemo do dna i nazad,
mirišući poslije na grijeh.
Zrakom mirišu putovanja,
korijenje koje će truliti,
stabla koja treba grliti.
Zrakom putuju paukove mreže,
produljene sjene,
drhtaji srca koja zebe.

Zlatni su dani, dušo,
a dani bez tebe.








- 14:44 - Komentari (11) - Isprintaj - #
17.10.2017., utorak
kontrapunkt

Bez ikakve nade
živiš i stariš
i ima ona jedna bora pored usana
tanka još
u kojoj gušiš se od jebenog plača
nad točno određenim pjesmama
dok maštaš kako si ih preboljela
puštaš ih puštaš
jer gle,
ili ćeš se ugušiti ili nećeš

dok nad nečijom fotografijom lijepe zrele dunje
Facebook te pita
da li je to prikladan sadržaj

ti ni ne slutiš da si možda
nečija dunja





- 12:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #
13.10.2017., petak
SUNČEVA EKLIPSA

planete odgurujem jednopotezno,
bez milosti i na mah
sanjivo i odsutno
kao da me ničeg nije strah
gledajući u daljinu zamućenih leća
i pričajući, pričajući
ajme, koja je to bila sreća!

o, kako sam samo sretna bila
kako me volio, čovječe, kako me obožavao
da si samo vidio.....!
..bila sam ti njeg'va vila...ahaa!
- pa gdje ti je onda sada ?
( osjetim žalac ljubomore )
pa razumno, i ja se pitam, a negdje gore,
( pokažem nebo )
valjda sam mu dosadila.

I svaki put odlučim važna
da neću reći sve
prešutjeti treba i ljubav i njega
( šutnja je nekada spona snažna )
žena bez tajni - ko cvijet bez mirisa
ko sunce bez pjega, ugasli sjaj

no pa kada već pita,
bijesan od neviđene konkurencije,
ja mu umah dadem sve preferencije:
i uvod i zaplet i kraj.

Planet je u šoku.
Planet podrhtava.
Kuha se s povrćem u mom woku.
Upravo mu oduzeh pravo na život,
postaje jedna groteskna lava...
vidi na što liči...
Uskratih mu vodu, kisik i toplinu.
Gađah ga asteroidom TC4...

I ne, neće reći: Sunce, kako si ti jaka žena!
Sa svoje će putanje sići.
Vidim svakom svojom pjegicom
kako se boji da će biti idući koji će otići

Tada povratim samo sebi svojstvenu žarku maglicu
gravitacija nam se opasno zaklima
da liči na osmijeh namjestim pjegicu
i nestanem u pramenju dima.







- 12:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #
11.10.2017., srijeda
Sunčeva galaksija

samo i jedino zato jer se nešto ne događa
Ovdje
ne znači da se ne događa
Nikako
Govorio si
i nije sve onako kako se čini
Rekao si
da ti mirišim na
Sunčev sjaj
pa to sa sjajem onda nađem
u knjizi nekoj o tinejđerima
par godina kasnije
kad te više nije bilo
Tu

ovaj ovdje glumac kaže mi
Sunce
pitam ga: molim?
mislim
možda mi se učinilo
pa me poljubi slučajno tamo
U moje obzorje
gdje se vrat nježno
pretvara u rame
i ništa drugo
i ništa drugo

ako je Ahilu peta ranjivo mjesto
meni je to oduvijek bilo
prepoznavanje

dođe mi da skočim na njega
ovakva tužna i izgubljena
ovakva željna i izlomljena
da ga ljubim i diram dugo
dok ne izgubi dah
da me prestane tako zvati i tako slučajno ljubiti
baš di boli

( a boli svugdje i nemoguće je pogriješiti )

pa odskočim par metara dalje
od njega
u svemir beskonačni
( sunce je bolno i sunce se kvari )
tamo nastavljam odgurivati
druge pohlepne planete









- 12:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #
05.10.2017., četvrtak
kada postane neizdržljivo

primim si obraze s oba dlana
onako kako si mi
ti
i dođe mi krivo što si tada
ne mogu poljubiti i
čelo

šutim, ne pišem, plitko dišem
jer
udahnem li
progutat ću svu pustoš koju si ostavio za sobom
izdahnem li
izaći će ljubičasti leptiri
i žalostiti ljude

Stog šutim, ne pišem, plitko dišem
a postane li neizdržljivo
poljubim si koljeno
i primaknem ga bliže

čelu







- 12:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.