< rujan, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Srpanj 2021 (7)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (6)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (22)
Studeni 2020 (10)
Listopad 2020 (15)
Rujan 2020 (9)
Kolovoz 2020 (7)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (12)
Travanj 2020 (16)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (11)
Siječanj 2020 (12)
Prosinac 2019 (12)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (16)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (10)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (14)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (15)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (10)
Ožujak 2018 (12)
Veljača 2018 (14)
Siječanj 2018 (9)
Prosinac 2017 (8)
Studeni 2017 (3)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
https://m.youtube.com/watch?v=mTn_v08ZJEM


"The most beautiful people we have known are those who have known defeat, known suffering,
known strle, known loss, and have found their way out of the depths. These persons have an appreciation, a sensitivity, and an understanding of life that fills them with compassion, gentleness, and a deep loving concern. Beautiful people do not just happen.”

Elisabeth Kübler-Ross

“Being with him when he died was something I will never forget. His bravery. His happiness. His acceptance. It was a colossal experience for me. Changed my life completely in a way that I had not expected. I expected to feel sad and lost. But I felt the opposite. Just, like, ‘Boy, this is it. This is all we have. Right here. So you’d better pay attention.’”

Laurie Anderson and Lou Reed


“To love. To be loved. To never forget your own insignificance. To never get used to the unspeakable violence and the vulgar disparity of life around you. To seek joy in the saddest places. To pursue beauty to its lair. To never simplify what is complicated or complicate what is simple. To respect strength, never power.
Above all, to watch. To try and understand. To never look away. And never, never, to forget… another world is not only possible, she is on her way.
On a quiet day, I can hear her breathing."

Arundhati

“I hope you will go out and let stories, that is life, happen to you, and that you will work with these stories... water them with your blood and tears and your laughter till they bloom, till you yourself burst into bloom.”

Clarissa Pinkola Estés


“May the sun bring you new energy by day, may the moon softly restore you by night, may the rain wash away your worries, may the breeze blow new strength into your being, may you walk gently through the world and know it’s beauty all the days of your life.”
Apache Blessing


“I am not the first person you loved.
You are not the first person I looked at
with a mouthful of forevers. We
have both known loss like the sharp edges
of a knife. We have both lived with lips
more scar tissue than skin. Our love came
unannounced in the middle of the night.
Our love came when we’d given up
on asking love to come. I think
that has to be part
of its miracle.
This is how we heal.
I will kiss you like forgiveness. You
will hold me like I’m hope. Our arms
will bandage and we will press promises
between us like flowers in a book.
I will write sonnets to the salt of sweat
on your skin. I will write novels to the scar
of your nose. I will write a dictionary
of all the words I have used trying
to describe the way it feels to have finally,
finally found you.

And I will not be afraid
of your scars.

I know sometimes
it’s still hard to let me see you
in all your cracked perfection,
but please know:
whether it’s the days you burn
more brilliant than the sun
or the nights you collapse into my lap
your body broken into a thousand questions,
you are the most beautiful thing I’ve ever seen.
I will love you when you are a still day.
I will love you when you are a hurricane.”

Clementine von Radics





Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
14.09.2017., četvrtak
Nevidljiva

Dosta ti je meni čekanja.
Borbe s nevidljivim duhovima.
Biti druga, treća opcija.
Biti strpljiva. Krotka. Janje.
Bolje mi je ne računati. Na nikoga i na ništa.
Ionako mi brojevi nikada nisu bili jača strana !

A zakon je velikih brojeva, da će mi prići isključivo onaj koji nije sam.
I još će mi reći, čekaj !
Ako je pažljiviji, tutnut će mi čak u ruku i broj,
da lijepo znam koja sam po redu,
da si znam planirati svoje vrijeme.

On i ja, punih smo godina dana okolo hodali sa starim, zamagljenim lećama.
Imali smo potpuno istu dioptriju na oba oka.
Prepoznavali smo se mirisom, konturama, bojom glasa i jagodicama prstiju.
I sa milijun drugih sitnica koje je nemoguće opisati, a nije niti potrebno.
Čovjek je osjetljiviji kada ne vidi.

Jutros je jedna žena vodila svog muškarca ispod ruke.
Nježno i zaštitnički.
On je imao naočale i štap u desnoj ruci.
Na nadlaktici svoje lijeve ruke, imao je ženu koja ga voli.
Ljudi se vole i kada ne vide.
Ljudi ne vide koliko se vole.


Svih ovih dana potpuno sam izvan sebe i bolje mi je tamo.
Ne vidim se, ne piljim u ono što boli.
Gledam u oblake koji se gusto skupljaju nad Gundulićevom,
nad pozlaćenim anđelom na vrhu krova.
Vidim violončelo oslonjeno na zid malog suterenskog stana.
Ne mogu se nikako sjetiti jesmo li se onda okupali u Vodicama.

Kada sam bila mlađa, umišljala sam da me onaj koga volim, stalno nadzire i gleda,
nešto poput Boga, koliko to god možda bogohulno zazvučalo.
Tako i sada nekada, u neki sumrak,
a sumraci mi nisu jača strana kao ni brojevi, jer su jednako bolno konačni,
osjetim ga kako hoda iza mene i gleda mi u stražnjicu smješeći se.
Miluje me zrakom koji zastruji među nama.
Ne vidim ga, a znam da je tu,
pa se promeškoljim u hodu,
uspijem se čak i nespretno nasmiješiti tom neobičnom i pomaknutom osjećaju
njegove blizine.
Baš poput slijepca, osjećam koliko ga ima na mojoj lijevoj nadlaktici.
Ljudi su osjetljiviji kada ne vide.
Ljudi se vole i kada ne vide.
Ljudi ne vide koliko se vole.


Zapravo....
ti koji mi važno daju broj da čekam,
ne kuže da su oni ti koji su na čekanju...
I to bez ikakva broja, jer meni brojevi nisu jača strana.

Čekaju da on prestane hodati iza mene,
da ode u nekom drugom smjeru,
sav prepun ljubavi koju još na mene baca
poput jesenska lišća....

Dragi...uskoro je godina dana .
A ja sam i dalje samoj sebi nevidljiva.
Ne vidim se, mada znam da sam tu.
Čovjek je osjetljiviji kada ne vidi.






- 17:32 - Komentari (11) - Isprintaj - #
08.09.2017., petak
tek toliko

"Sve što volimo, stvorili smo sami..."

Stvorila sam te od samoće,
one kocke ledene,
pa do tri pera anđeoskih krila,
jedan pustinjski cvijet,
iz dosade, razonode,
iz potrebe da se svidim
nekom, negdje, nekako
stvorila sam te svojim
groteskno uspravnim držanjem,
nakaradno lijepim hodom
dok cijeli se svijet rušio pod mojim nogama
u tajicama, dugoj vesti,
osmijehom kupljenim na rasprodaji u Bipi
nusproduktu mojih kompulzivnih stanja.

Stvorila sam te bacivši ti izazov ko rukavicu,
jedna rečenica neobuzdana,
jedan siloviti cjelov,
iz znatiželje tko si, što si, otkud si,
jesi li ti zbilja ono čime se prikazuješ svijetu
hoću li te zapaliti
i hoćeš li onaj ćošak na kojem sam padala, ustajala,
zavodila razmazanom maskarom,
bila ostavljana,
tamo gdje mi je trubio djed Božićnjak onoga dana,
ajme smiješno,
zapamtiti kao mjesto gdje bi stajao autom svaki put
gledajuć me kako odlazim
groteskno uspravnog držanja
nakaradno lijepog hoda.

Jesam li te doista stvorila i stvarala
ili si stvoren otprije došao u moj svijet
postavio se ko puzzlea na mjesto moje praznine
pa onda ovako svjetski nestao bez odgovora.

Uglavnom, jesen će.

I trenutno ti nisam sposobna stvoriti išta.
Gledam ljude i nitko mi nije dovoljno ništa
da bih se zaljubila
da bi nova ljubav zaliječila staru
kako je djed Vinko govorio
osjećam ti se kao slastan grozd kojeg će pojesti čvorci
ko kiselo vino koje nitko neće ispiti do dna






- 17:40 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.