sva radosti moga tijela
sva moja radosna divljino
grlim te zagrljajem
nalik naru razdragano
iz kojeg će poispadati
sve one sočne koštice
moje predane krvi
osluškujem ti srce i mirno stojim
kao đak susprežući ljuljanje
na taktove muzike ( zbilja svira )
pomno prateć
hoće li ti na leđima izrasti koje krilce
grliš me zagrljajem bez dodira
i ja razmišljam kako je to moguće
i da li je taj tvoj zagrljaj dovoljno
širok
da u njega stanu
da u njega stanu sve priče moje
ljuljačka od kukuruzovine
talog crne kave u kojem sam si
izgatala sreću ( budem li pažljiva )
hoće li stati
sve ptice koje sam otključala
pa im dirigirala u suton
a one su pjevale do jutra, ko pijane
kad sam se ja već odavno umorila
od života
od života u kojem su svi do jednog
vlakovi vozili u nepoznatom smjeru
zima pustih i proljeća zamagljenih
suzama
oblacima koji ličili su dugorepim pticama
smrznutim glavicama suncokreta
raspuknutim smokvama poljubaca
Post je objavljen 25.10.2017. u 16:07 sati.