Takvi su dani.
Sunce majstorski prosijava svoju posljednju
toplinu i bakar
kroz lišće i trepavice,
tvoj šapat u zoru
kroz svilenkaste niti buba i cvijeća.
Sunce rudari zlato,
daje da ga ispijemo do dna i nazad,
mirišući poslije na grijeh.
Zrakom mirišu putovanja,
korijenje koje će truliti,
stabla koja treba grliti.
Zrakom putuju paukove mreže,
produljene sjene,
drhtaji srca koja zebe.
Zlatni su dani, dušo,
a dani bez tebe.