Vec i vrapci znaju da se u Kijevu sve (apsolutno sve! - od igle do lokomotive) kupuje na trznicama. Treba samo znati gdje se nalazi trznica s iglama, a gdje s lokomotivama.
Ako nemate zeludac koji podnosi prizore prodaje svjezeg mesa na praznim pivskim sanducima dok oko njega lete muhe i jure automobili, preskocit cete to nezaboravno iskustvo i posjetiti nekoliko uskospecijaliziranih prodavaonica. U prvoj cete kupiti sampon i vrece za smece, u drugoj - kruh i mlijeko, trecoj - voce i povrce, cetvrtoj - meso, petoj - pivo i sok za goste... Na srecu, u posljednje se vrijeme pojavilo nekoliko prodavaonica u kojima se mogu kupiti sve potrebne namirnice. Kao posljedica toga, pretpostavljam, nastale su i trznice koje nisu usko specijalizirane, nego nude sirok spektar proizvoda. I nemojte misliti da je kupovanje na trznici nesto cega se treba sramiti. Zelite li kupiti najskuplji kaput u Kijevu, nude vam se dvije mogucnosti: Grand Gallery na Hrescatiku* ili trznica Petrivka! Trgovci na trznici zanimljiv su soj. S njima se ponajprije treba cjenkati. Ali, cim cuju da ste stranac (a to cuju i prije nego sto prva zracna struja prodje preko vasih glasnica), vasi izgledi za snizavanje cijene rapidno se smanjuju. Ne samo to, cijena odjednom postaje visestruko veca od one koja vrijedi za domace stanovnistvo. Tako sam obicno dekodiranje mobitela (koje se Ukrajincima naplacuje cetrdeset grivnji), nakon sto sam obisao cijeli Radio rynok** i sve "dekodere" na njemu, uspio platiti "tek" 65. Prvotno navedena cijena svakoga od njih iznosila je 100 grivnji! Ipak, cijenu jednog sala uspio sam spustiti sa 60 na 45 grivnji, i to smatram velikim uspjehom. Nakon toliko iskustva shvatio sam kakva se taktika trazi. Trznicom treba hodati mrko i oholo, otvoreno pokazujuci sumnju u kvalitetu ponudjene robe. Naravno, bez previse govora jer je upravo govor izdajica neukrajinskog podrijetla. Frktanje nosom i ispuhivanje je pozeljno, a zanima li vas cijena nekog proizvoda, samo s dosadnim nezadovoljstvom pokazite na nj i pitajte: "Skol'ko?" Pritom se nadajte da nitko nije primijetio naglasak, melodiju, miris ili bilo kakvu natruhu "zarubezija"*** u ispustenu glasu. Steta sto mi sve to nije bilo poznato jucer. N.R.: Koliko? P1: 2200. N.R.: To je skupo. P1: Da, ali mi imamo najbolju robu na cijeloj trznici. Nitko nema nista takvo. Nadjete li ovakav kaput kod jos koga, poklonit cu vam ga. N.R.: Ha, ha. Imate li nesto krace, ali takve boje? P1: Ne! Mozda postoje neke jakne, ali to nije tako kvalitetno. Ako zelite takvu odjecu, kupujte je u Harkovu! Kod nas je samo najbolja roba, izravo iz Njemacke! N.R.: No, blago vama. N.R.: Imate li nesto slicno, ali druge boje? P2: Imamo. Imamo krasne sive kapute. N.R.: Imate li neki kaput da nije siv ili crn... P2: Imamo lijepe tamnoplave jakne. N.R.: A imate li nesto smedje? P2: Odakle ste vi? N.R.: Iz Hrvatske. P2: Znate, ja robu nabavljam u Italiji i uzimam samo crne i sive kapute jer samo takve mogu ovdje prodati. N.R.: Hvala. N.R.: Mogu li probati onaj kaput? P3: Hm! N.R. Mogu li probati onaj kaput? P3: Vi se dobro cjenkate - kao da kupujete auto. N.R.: ??? P3: Takav kaput danas ste vec probali. (Jos se pitam odakle mu ta informacija!) N.R.: U redu. Ne trebam ga probati. Recite mi cijenu. P3: Nisu li vam rekli koliko kosta? N.R.: Rekli su mi nekoliko razlicitih cijena. Zanima me vasa. P3: Rekli su vam da taj kaput kosta 1500 grivnji. N.R.: Rekli su mi i puno vise, ali ga jos nisam kupio. P3: Za vas taj kaput kosta 1500 grivnji. Dobili ste popust od 400 grivnji (i to je nekako znao!). Sto jos hocete? N.R.: Apsolutno nista. Hvala i zbogom. * Hrescatik - glavna ulica u Kijevu ** Radio rynok - trznica s tehnickom opremom *** zarubezie, rus. inozemstvo |
P.P.: Znas, oni su jako izravni. N.R.: Kako to mislis? P.P.: Kazu tocno ono sto misle. N.R.: Zar to nije dobro? P.P.: Jest, ali ja na to nisam navikla. T.H.: Makni ga od mene! N.R.: Zasto? T.H.: Ne mogu ga vise podnijeti! Stalno mi govori da imam lijepe oci. N.R.: Mislio sam da djevojke vole primati komplimente... T.H.: Da, ali cetiri kroz vecer, a ne cetiristo cetrdeset cetiri u minuti. S.U.: Oni su cudni. N.R.: Zasto? S.U.: Ono sto zele, to i ucine. N.R.: Sto je tu cudno? S.U.: U redu, nije cudno, ali ja tako ne mogu. Put oko svijeta i moja je mastarija, ali zasad, nazalost, nedostizna. Oni su jedini koje znam da to zele i uistinu cine. N.H.: Njih pet ima energije kao da ih je petnaest. Joj, da imam para, sad bih bila s njima u tom vlaku! N.R.: Znam tocno sto mislis. Kada zivis 1200 kilometara od kuce, dolazak svakoga Hrvata velik je dan. Nema veze sto ga nikada prije nisi vidio. Sama cinjenica da ces s nekim razgovarati na materinjem jeziku i dobiti svjeze vijesti iz Domovine probudi u tebi slatko iscekivanje. (Dobro rece N.: "Sada znam zasto su iseljenici desnicari!") Kada, dakle, jednog dana cujes da nekoliko Hrvata putuje svijetom, a - gle cuda! - Kijev je jedna od njihovih stanica, nudis smjestaj bez imalo razmisljanja. Cim se nadjete na kolodvoru, zasja sunce, a to sto je njih pet (umjesto - tko zna zasto - ocekivane dvojice) najmanji je problem. Snaci cete se za spavanje, to je tako jasno! I odjednom pocinje. Plima energije dodje odnekud i vise se ne spusta. A to nije tek uobrazilja tvoga hrvatskog srca i nostalgicnog uma, nego isto osjecaju Kijevljani, a ako vec oni ne - Kijevljanke sigurno. Jer svaka od njih upravo doznaje kako su joj lijepe oci i kako je vjecna ljubav tu, nadohvat ruke, samo je treba imati hrabrosti zgrabiti. Tko bi znao je li to zbog energije, konstelacije zvijezda ili karme, ali portirka na ulazu odjednom uopce ne zeli primiti novac kao nagradu za svoju sutnju; prihvaca tek bocu vina gurnutu u ruku. I suti. Internacionalno drustvo na tulumu napokon se opusta (zbog kolicine pozitivnog zracenja ili cuge?) i razgovara bez zadrske, pjeva i glasno se smije. Tada nema zanimljivijih tema za razgovor od putovanja, fotografije, studentskog zivota, cudne i nelogicne birokracije, folklornih drustava, brzog citanja, hrvatskog pravopisa, gradnje na obali,... A kad se nakon dva mjeseca samo slusanja iz tvog grla napokon zaori klapska pjesma,... treba li sto reci? Sljedeci ti dan uopce ne smetaju voznja marsrutkom, metroom, hodanje po gradu, trazenje veleposlanstava: suha usta ovlazis sokom, glad utazis sendvicem, hladan vjetar otjeras kapom i salom. A kada sve to prodje (cak i pozurivanje da stignemo na vlak i briga hocemo li naci pravi peron) i vlak uz zvuke pozdravne koracnice krene prema Moskvi, okrenes se na peti i polako vratis u svakodnevnicu. Tvoj te stan doceka prazan i mozes tek pustiti glazbu s cd-a da otjeras tu grozomornu tisinu. Odjednom ti se ucini da boca dvadesetogodisnjeg moldavskog vina nije jedino sto je prazno u Lomonosovoj 81. Sutradan pri ciscenju stana pronadjes tri rucnika, dezodorans, britvicu za brijanje, potkosulju, punjac za mobitel. I pomislis: "Ivane, Ivica, Milane, Mladene, Zorane, sretno! Stvari vam vracam u Venecueli!" |
Ne mislim često o tome jer bih poludio, ali sasvim sam siguran da bi moj život izgledao potpuno drukčije da još za osnovnog školovanja nisam zauvijek izgubio jednog roditelja.
U tom sam prijelomnom trenutku čuo brojne, tada čak djelotvorne riječi utjehe, ali tek sam mnogo kasnije shvatio da ipak postoje osobe koje bismo mogli nazvati nezamjenjivima. I iako ne želim živjeti u prošlosti i trošiti vrijeme na razmišljanja o tome "što bi bilo kad bi bilo", ne mogu spriječiti povremenu pojavu neobjašnjive sjete i tupe praznine u skrivenom dijelu sebe, kada moram stati, zažmiriti i duboko udahnuti kako bih nastavio normalno funkcionirati. I tada sam sebe prisilim na osmjeh, svjesno dozivajući u sjećanje i one trenutke u kojima sam sa samozadovoljnim ponosom, smiješeći se, gledao u nebo i osvješćivao majčine riječi: "Tata se sada smije." A opet, ne mogu se ne upitati koliko je puta plakao. * Danasnji je dan tuzna obljetnica i stoga jos jednom objavljujem zapis prvotno objavljen na hmldns.blog.hr |
< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv