Bez puno priče - prenosim što sam dobio:
Dragi prijatelju,
kao što sam ti i obećao, ali s malim zakašnjenjem (shvatiti ćeš) evo ti šaljem traženi izvještaj. Kako smo se dogovorili, u petak sam bio na onoj priredbi borilačkog sporta u Rijeci. Šaljem ti i nekoliko slika i članak iz Novog lista, koji je izašao u nedjelju.
Ali da krenem redom.
Zaputio sam se s bratom na Trsat, u Dvoranu Mladosti i putem sam mu pričao sve ono što smo ja i ti pričali i sve što si mi ti rekao. što možemo očekivati i čemu se nadati. Moj ti brat i nije neki ljubitelj ovakvih stvari, pa sam ga morao pripremiti.
Kad smo se počeli približavati Trsatu, uz cestu je bivalo sve više i više parkiranh automobila, a pred samom dvoranom prilična gužva, puno auta, puno policije, ograđen prostor kao za vip goste. Sve u svemu, ni blizo onoga što si ti očekivao. Stvarno je djelovalo gužvasto. Baš me je brat zajebavao da su nam procjene, kao i obično krive.
Kupili smo karte, 20 kuna i krenuli prema ulazu, a na ulazu 5-6 policajaca koji su pregledavali i prepipavali svakoga. Mene su prepipali, a moga brata, valjda izgleda ozbiljnije smo su pregledali s detektorom metala. Ipak su pregledali detaljno njegovu torbicu s foto aparatom.
Ušli smo u dvoranu negdje oko 15 do 8 i bogami mogu ti reći dvorana skoro prazna. I tada sam bio sam ponosan što se ovaj puta naša procjena pokazala dobrom. Sjeli smo na sredinu, sreli još neke poznate i pričali. Gledali koga sve ima. Pa smo tu svašta vidjeli - bila ti je tu cijela riječka boksačka krema - i ona amaterska i ona profesionalna, bilo je tu dosta poznatih i iz kickboxinga, ali većinom samo kao gledatelji. U parteru je sjedio direktor Nakić, pa onaj Vujić sa Nokaut foruma sjedio je s Bucom (Domagojem Ostojićem), a vidio sam
Da ne bude zabune, za 15-ak minuta slika je postala sasvim drugačija i tribina je bila skoro puna.
Malo po malo, moja predviđanja su postajala sve više kriva kako se vremenom dvorana punila. Do nekih 8 i pol nakupilo se oko 2000 ljudi, pa možda i više. U parteru se nakupilo dosta gostiju, među njima i župan Komadina, pa nekoliko saborskih zastupnika (vidio sam Permanicu) koje je kasnije, tijekom cijele večeri voditelj non stop pozdravljao. Valjda su osigurali lovu.
Negdje oko 8 i po svi malo po malo zauzimaju svoja mjesta, a oko ringa se smještaju boksačka ekipa. Voditelj izlazi na ring i lijepo priča o humanitarnom karakteru priredbe, govori o borcima i invalidima - sve u svemu dosta je pljeska dobio.
I počelo je, da ti sada ne dužim s opisima atmosfere, evo kratko. Dvorana dobro popunjena, atmosfera spremna za spektakl.
Najprije je na programu bio amaterski boksački meč u kategoriji do 65 kg (kako kaže voditelj)- Marko Šarić iz Velike Gorice i Antonio Voraček iz Viškova. Dečki su radili 4x2 runde, prilično ujednačeno. Sve u svemu dobro borba, vidi se da se dečki još uče. Na kraju je odlukom sudaca (u stvari bio je samo jedan sudac) pobijedio Antonio Voraček. Kažem ti lijepa borba, mada mi je bilo malo čudno što se na tom borilačkom spektaklu pojavljuju kadeti. Ali, i oni zaslužuju malo promocije.
Sljedeća borba je bila također amaterskom boksu u kojoj su se susreli Mihael Otčenešek iz Slovačke i Eugen Jugo iz riječkog boksačkog kluba Hrvatski sokol. Dosta akcije, nije bila loša borba i na kraju opet izjednačene borbe pobijedio je Jugo.
Treća borba u amaterskom boksu - Nicola Hoeng iz Slovačke i naš Richard Kralj iz riječkog boksačkog kluba Hrvatski sokol. Kralj je bio superiorniji, pa je slovački trener na kraju druge runde bacio ručnik.
I sada ti se spremili boksački suci, pokupili svoje krpice i povukli se, ostao je samo legendarni time keeper Mita Pavlović. Ostali nestali, kao da tsunami dolazi. A došli suci iz profi boksa - Rukavina, Kamberović i Gabrić, predvođeni Haryjem.
Sad je i voditelj počeo pričati, brljati, zbunjivati se, vidi se da čovijek nikada nije bio na borilačkoj priredbi. Ali, sve je djelovalo da bi moglo biti zabavno.
Četvrta borba večeri bila je u profi boksu u 4x3 runde između slovačkog borca - Robert Blažo i našeg Gorana Borovića. Onako iz daljine vidjelo se da je taj Blažo više dječak nego ozbiljan konkurent starom mačku Boroviću. Sve sam pomilsio - eto ti naštimaljke. Kad li mladi Blažo pruža dobar otpor. Ne samo otpor već i napada, prolaze tri runde u nekakvoj stalnoj, blagoj prednosti Roberta Blaže. I najednom, stvarno, sasvim slučajno, baš sam to vidio, sudariše se glavama, Boroviću je pukla lijeva arkada i doktor je procijenio da ne može dalje. Tada je spiker, onako s puno priče najavio da ukoliko je prekid nakon polovice meča, tada se boduje temeljem ostvarenoga i proglašava pobjednik. Bili smo sigurni da će pobijediti mali Blažo, ali jok majci - pobjeda je dodijeljena Boroviću - jednoglasnom odlukom sudaca. I naravno - publika zviždi. Pa mislim si, čemu to, zašto - mali je bio bolji, Boroviću ništa taj meč ne znači u životu, ali, to ti je sujeta, moj prijatelju. Mora pobijediti naš pulen, pa kud puklo da puklo. A publika? Ma ko ih j***, ionako će to brzo zaboraviti i eto ih već iduće godine u još većem broju. Koliko su to već puta dokazali da je u nas Hrvata kratko pamćenje. Rekao bi u nekim prilikama i prekratko.
Sljedeća borba bila je po K1 pravilima. I sada počinje prava priča, pravi show već od samoga početka meča. Voditelj najavljuje da je trebao nastupiti Adnan Buharalija iz Bosne i Hercegovine, ali da je na putu doživio prometnu nesreću pa nije došao. Ali, organizator se potrudio iz petnih žila, i samo zahvaljujući svojim odličnim vezama u cijelom svijetu (i okolici - viču dečki iz zadnjih redova), teško, ali ipak, doveo je zamjenskog borca, isto iz Bosne - Adis Šabotić Borio se protiv Slovaka Petera Varge. Sve u svemu, nakon prva dva tri milovanja, pardon udarca, publika se počela smijati i dobacivati, Naime, Varga je tako lagano udarao Šabotića, koji se je samo stiskao i zaklanjao, a Vargini udarci - ma ne možeš vjerovati. Doslovce milovanje. Ma trebao si čuti te komentare, cijela tribina se smijala komentarima nekolicine dečki koji su sjedili dva - tri reda iza mene. Sve u svemu, prođe prva runda, krene druga, publika žviždi i Varga, malo jače udari u plaksus Šabotiča i ovaj se više nije vratio sebi. Sudac odbrojao, meč prekinut. Varga pobjednik u "aero kick K1 disciplini".
Šesta borba očekivala se za zanimanjem - K1, kategorija +116 kg. Kao prvo - znali smo za Bucu da je ostavio Sinišu, da se opasno sprema za ne znam što, ali i da se je spremao i za ovaj turnir. Dakle, voditelj je najavio da će se boriti Domagoj Ostojić, član kickboxing kluba "Terminator" iz Splita protiv Elmedina Tukića iz Bosne - kad je izašao na ring, za pola glave viši od Buce, a konstitucija ko srpski tetrapak - uska ramena, a kolut oko struka. Ali, poznavatelji kažu da su takvi najopasniji, a ne oni napuhani ko češki luftmadraci - ti pak padaju od prve. Počela borba, desnim midle kickom Buco pogađa, odnosno samo pljusne Elmedina po pleksusu i ovaj je na podu. Pazi, koliko je trebalo da od gonga Buco digne nogu i pljusne Elmedina? Ne znam, ali ne više od 3,4 ajde, uvrh glave 5 sekundi. Čuči u kutu Elmedin, niječe glavom, a Rifo mu broji. Jedaaaaaaaaan, dvaaaaaaaaaa, triiiiiiiiiiiii, ... pa dođe do sedaaaaaaaaaam, a ovaj se ne diže, pa Rifo opet sedaaaaaaam, pa opet sedaaaaaaaaam, pa se raspizdi, izbroji osm,dvt,dst - gotovo, bijesno mahnu rukama, i pokazuje Buci da ide u kut, a Buco, znaš onu njegovu facu - "pjesnici su čuđenje u svijetu" - zabezeknut, razgolačio oči i objesio vilicu i kao da govori, samo što ne plače - "nisam ga, nisam ga majkemi, pojma ne'am šta je bilo, matere mi". A u Bucinom kutu Vatavuk slavi, kao da je buco u najmanju ruku knockoutirao samoga Tysona. Sve u svemu, odvedoše Elvedina u njegove odaje. Publika se smije, a voditelj baš zna pogoditi što će reći u pravom trenutku. Kaže: "Nije naštimaljka, nije naštimaljka, evo vidite kako je Buco spreman". Jebate, kako se publika razvalila smijati. Meni su suze išle, a zaboravio sam što su sve dobacivali. Nisam sve niti čuo od silnog smijeha, a niti sam ih zapamtio, samo znam da sam se smijao do suza, a naravno, nisam stigao niti jednu sliku iz borbe snimiti - pa naravno da nisam kad je borba toliko trajala. Malo po malo se obistinjuje tvoja priča.
Nakon ove borbe u K1 slijedi borba u profi boksu -83 kg između Slavo Merla i našeg Vedrana Akrapa. Ovi dečki iz oublike mi dobacuju da odmah slikam, jer očito ni ova borba neće trajati, pa neću imati uspomenu. I namjestili se borci u početni gard, Vedranov udarac prvi, zatim dva tri udarca u seriji, a Slavo se brani ko kad se ženske tuku - stiso obadvije šake i tako otklanja Vedranove udarce sa spojene dvije ruke. Naravno, nakon čak 15-estak sekundi, mrvu jači desni kroše i sudac Rukavina broji do deset i gotovo. Vedran Akrap je pobijedio.
Naravno da publika zviždi, oni došli gledati borbe, a do sada samo klinci (barem su borbe bile solidne) i ove naštimaljke. Da te Bog sačuva, jednostavno ne možeš vjerovati. Ipak, komentari iz publike, a pogotovo od njih nekoliko koji su sjedili iza mene, su bili nenadjebivi. Mi smo se valjali od smijeha.
A sada najava - borac, prvoborac, prvi policajac u Afganistanu ... ma što sve ne - Ivan Filipović File iz Rijeke i Michal Roman iz Slovačke. Nakon uvodnog izlaganja, pledoajea suca Gabrića (više je to ličilo na instrukcijski seminar), započela borba - najprije nekoliko dodira međusobno rukavicama, naravno sve to light verzija, i bum (to nisam vidio) i Roman je u KD-u. Sudac Gabrić broji, čini se da ne kalkulira i kada je rekao 8, oz sSlovačkog kuta doleti ručnik u ring. I što misliš da je bilo - opet publika zviždi, a meni dobacuju, jesil sliko, jesilsliko. Pa kad sam im rekao da jesam, počeli su mi čestitavati na brzini - kaže jedan; "pravi spidi gonzales".
Deveta, pretposljednja borba u ultimate fightu - Sanjin Kadunc iz Rijeke i Laszlo Ceno iz Mađarske (jedan od onih "čeških luft madraca". Gong zazvoni, Kadunc se zaletio, ovaj Ceno nešto blokirao i pao na pod (na leđa) i čeka Kadunca u "ljubavni zagrljaj". Naravno da Sanjin ništa ne kalklura, skočio na Mađara, ovaj se pokušao okrenuti na trbuh ili se možda i dignuti, a Kadunc tuče sve jače i jače, po zatiljku Mađara, sudac nerazumljivo čeka, a udarci pljušte (ma sve u svemu desetak brzih) i sudac prekida meč. Skoćio Mađar na noge, žali se zbog prekida, govori da je samo blokirao udarce i čekao priliku za okret i napad. Ali ništa - zna se da naši moraju pobijediti. Naravno da i ovaj puta publika zviždi i komentira, a mi ostali se valjamo od smijeha.
Evo ti i zadnje borbe - prošlo 11 sati, brzo će i ponoć - ali nikome nije žao, ljudi komentiraju i od srca se smiju - i komentarima, a Boga mi i borbama. Voditelj, već pomalo iritantan najavljuje; Slovak Stefan Stanko koji ima skor - pazi vamo: 4:48 - ne nije greška - četiri pobjede i četrdesetiosam izgubljenih. I takav se treba suprostaviti Stjepanu Božiću ? Ma koga vi zajebavate? Brzo aparat u ruke i slikaj, kažem sam sebi. Čim je počela borba, počeli i pravi komentari iz publike - nenadjebivi: kaže za Slovaka, da on inače puno radi, ali u sebi, dođe ti da se pitaš tko je ovdje invalid, specijalci vratite se, "jel to Slovak prošo skraćeni dopisni kurs boksa?". Uglavnom, odmah početkom 2. runde, brojanje Stanku, a trener baca ručnik i predaje. Naravno, pobjeda Božiću. I samo jedno pitanje - Božiću da li si stvarno pao na tako niske grane? Ovu sramotu ne može isprati nikakva humanost niti humanitarnost.
Eto, to bi ti bio opis borbi - moje viđenje, a čini mi se da se mnogi slažu s mojim konstatacijama. Znaš što mi je brat rekao - to je taj tvoj kickboxing? A što da mu kažem, osim da je to samo jedna crna ovca, da su naše prave priredbe rijetke ... bla, bla, bla - a u ustima gorak okus.
I opet ću na kraju reći - sramota, blamaža i takve priredbe treba zabraniti. Ovo je stvarno sramota borilačkog sporta.
Šaljem ti nekoliko slika i scan članka iz Novoga lista, pa ti vidi što ti je današnje objktivno novinarstvo.
Pozdrav ...
Eto ružno zar ne?
