kharisma

srijeda, 19.03.2014.

10 zanimljivih činjenica o stopalima

1. Tijekom života, ljudsko biće propješači oko 185.000 km, što je dovoljno da četiri puta obiđete Zemlju. To je u prosjeku 10.000 koraka na dan. Dakako neki će hodati više od drugih.

2. Po kvadratnom centimetru, na stopalu ima više živčanih završetaka nego na bilo kojem drugom dijelu tijela. Naši nas tabani neprestano izvještavaju o površini na kojoj hodamo, a da toga nismo ni svjesni. Govore nam jesmo li na toploj ili hladnoj površini, gruboj ili glatkoj te hodamo li po skliskom terenu i sl.

3. Iako su relativno mala, stopala sadrže 25 posto svih kostiju. U stopalima se nalaze 26 kostiju, 33 zgloba, više od 100 ligamenata i 20 mišića. Ne štitimo li ih, puno toga može krenuti u krivom smjeru.

4. Na stopalima se nalazi oko 250.000 žlijezda znojnica. One mogu proizvesti do 200 ml znoja.

5. Dok trčimo pritisak na stopala može biti četiri puta veći nego dok hodamo.

6. Nokti rastu brže za toplog vremena, kao i tijekom trudnoće i adolescencije.

7. Procjenjuje se da čak devet od 10 žena u razvijenim zemljama nose premale cipele.

8. Statistički, žene imaju četiri puta više problema sa stopalima nego muškarci - velik dio krivice snose visoke pete.

9. Proučavanjima afričkih i azijskih populacija koje ne nose cipele zaključeno je da ljudi koji ne nose cipele imaju zdravija stopala, manje deformacija te veću pokretljivost stopala od ljudi u društvima u kojima se cipele nose. Nažalost zbog modernizacije i opasnih predmeta koji vrebaju na modernim površinama, uključujući staklo i metalne oštre predmete, ljudima na zapadu hodanje bosih nogu nije praktično.

10. Dobra vježba koja djeluje i kao masaža jest hodanje bosih nogu po pješčanoj plaži - ukoliko je pijesak čist i nema opasnih predmeta na plaži. Hodanje po rahlom, suhom i toplom pijesku razgibava svaki mišić stopala.

utorak, 11.03.2014.

Znanost o povezanosti dijelova i cjeline

Kad se spomene refleksologija ili refleksoterapija, većini ljudi najprije padne na pamet refleksoterapija stopala.
Refleksologija je znanost koja proučava odnose i veze između dijelova i cjeline, povezanost nutrine i vanjštine, koristeći se tim vezama za ponovno uspostavljanje ravnoteže - iscjeljivanje.
Kad se sklad obnovi, pokreću se samoiscjeljujući procesi.
Zbog takvog pristupa refleksoterapija se može uspješno nositi sa sindromima, kroničnim i ostalim zdravstvenim problemima kad se ne može dijagnosticirati uzrok.
Na stopalima se nalaze zone koje predstavljaju sve unutarnje organe i dijelove tijela, pa se u njima nakupljaju stresovi neposredno vezani uz stopala, ali i uz cijelu osobu.

Dvije glavne grane refleksologije su makro i mikro refleksološki sustavi.
Makro refleksološki sustavi su akupunktura / akupresura, iscjeljivanje bioenergijom, pranom, iscjeljivanje čakrama. Ti sustavi tretiraju točke ili zone na tijelu, djelujući posredno preko refleksa na cijelo tijelo, čak i na "nešto više od tijela". Fizičko tijelo obavija se u tanana energetska tijela koja oblikuju auru oko tijela. A što bioenergija titra finijim frekvencijama, proteže se i u područje duhovnosti. Princip bioenergetskih metoda mogao bi se sažeti u nekoliko rečenica: "Kako unutra, tako i vani.", "Kako gore, tako i dolje.", "Kako na Nebu, tako i na Zemlji."

Za razliku od makro sustava, mikro refleksološki sustavi tretiraju samo dio tijela, a djeluju na cijelo tijelo, primjerice stopalo, šake, uške, no ima ih mnogo više. Šarenica oka, jezik, zubi, nos, lice..., ukupno popisana su 22 mikro refleksološka sustava.
Oni su najčešće dio tradicionalnih medicinskih sustava i njihova je tradicija stara nekoliko tisuća godina.

Stopala nakupljaju stres

Refleksološka masaža stopala razlikuje od obične masaže stopala, jer uzima u obzir zone na njima koje su povezane s pojedinim dijelovima tijela. Uvodno opuštanje slično je kao i kod obične masaže, no tretiranje zona na stopalima na početku je neugodno i bolno. Pravo olakšanje dolazi tek nakon tretmana. Ipak, vrijedi se pomučiti jer je učinak izuzetan. Za ozbiljnije zdravstvene probleme
jedna terapija sastoji se od najmanje 10 - 15 tretmana, koji se izvode svaki drugi dan. Dan stanke između tretmana služi da se organizam očisti od oslobođenog stresa, koji se, najčešće godinama, potiskuje u refleksološke zone.

Svoju popularnost refleksoterapija stopala "zahvaljuje" nekolicini svojih odlika. Ponajprije zato jer su stopala veoma izložena stresu. Nose cijelu težinu tijela, a dodatni, bitan izvor fizičkog stresa su tvrde podloge u urbanim sredinama, obuća te poslovi koji posebno opterećuju stopala. Na psihičkoj razini, stopala su dio tijela koji nakuplja stres vezan uz materijalne probleme, strah za egzistenciju, doživljaje "kretanja naprijed" ili "bježanja" u bilo kojem vidu. U šali bismo mogli reći da su stopala "podrum" našega bića u koji "trpamo" sve ono za što ne znamo što bi s tim, tj. da se u stopala taloži sve ono što nam je u nekom trenutku višak.

Na njima se nalaze zone koje predstavljaju sve unutarnje organe i dijelove tijela. Tijelo štiti organe tako da stres pohranjuje u zone stopala ili druge refleksološke sustave kao što su šake ili uške. Na taj način se, osim stresova neposredno vezanih uz stopala, u njemu nakupljaju i oni refleksološki povezani uz cijelu osobu.

Smatra se da refleksologija stopala ima tradicuju staru 6000 godina. Prvi crteži nađeni su u egipatskim priramidama. Slične starosti su i "karte zona" iz Indije. Tretiranje stopala možemo naći i u sklopu tradicionalne kineske medicine. Ta drevna znanja najprije su prenesena u Europu, u Ujedinjeno Kraljevstvo, a postoje zapisi i iz francuskih izvora. Poslije su znanja prenesena u SAD, a onda po cijelom svijetu.
Danas postoje brojne škole refleksoterapije stopala, koje možemo svrstati u nekoliko smjerova. Engleski smjer ne koristi ulje pri tretiranju, nego se radi "na suho", i naglašeno je točkasto tretiranje zona, ili u strukovnom žargonu "štopanje". Smjer više zastupljen u SAD-u pri tretiranju koristi ulje, uz duže, klizajuće pokrete. Smjer koji svoje korijene ima u tradicionalnoj kineskoj medicini za tretiranje zona na stopalu koristi štapiće, koji su katkad drveni, a neki su kameni ili od kristala. Na tom tragu razvijena je i posebna metoda koja kombinira kristaloterapiju i tretiranje zona. Četvrti smjer se uz sve prethodne bavi i cirkulacijom limfe, čiji poremećaj može biti vrlo izražen u nogama, posebice stopalima.

Anatomija refleksoloških zona na stopalu

Ljudski neurološki sustav "topološki" je organiziran, što znači da su živčana vlakna iz jednog dijela tijela u leđnoj moždini uvijek na jednome mjestu. Na vrhu leđne moždine, a posebice u nižim dijelovima mozga, te neurološke veze oblikuju "homunkuluse" ili "čovječuljke". Taj obrazac se ponavlja i u višim dijelovima mozga, što omogućuje mozgu da zna na kojem dijelu tijela se događaju podražaji, ili koje dijelove tijela treba pokrenuti. Vrlo sličan princip je i princip refleksoloških sustava.

Po "vertikali" cijelo tijelo podijeljeno je na deset zona, koje su refleksološki predstavljene na stopalu. Kako neki učitelji vole slikovito reći, zone su poslagane jedna preko druge kao kad slažete odjeću u putnu torbu! Horizontalno najvažniji orijentiri su tri linije - linija ošita, linija struka i linija kukova.
Kad se sve skupa složi, na stopalu je "čovječuljak" koji leži na leđima sa skvrčenim nogama.

Otkrivanje aktivnih zona

Osnovna dijagnostička metoda je otkrivanje aktivnih zona koje na pritisak specifično bole. Uz ovu vrstu dijagostike, često se koristi radioestezija ili manualno testiranje mišića (applied kinesiology). Važno je napomenuti da zone znaju biti aktivne (bolne) i prije nego što se u organizmu razvije patološko stanje, stoga se pomoću tretiranja stopala ne mogu sa sigurnošću dijagnosticirati bolesti! Ali, aktivna refleksološka zona znak je za uzbunu jer govori o preopterećenosti stresom pojedinog dijela tijela. Ako se trend gomilanja stresa nastavi, samo je pitanje vremena kad će se supklinički problem dovoljno pogoršati da postane bolest.

Opuštanje - ravnoteža - kritične točke - masaža

Kao što je spomenuto, indikacije za refleksološki tretman stopala su preopterećenost stresom koji djeluje na više razina i mjesta u tijelu, kronične bolesti, supklinički problemi koji stvaraju teško podnošljive tegobe te situacije kad se ne može dijagnosticirati problem koji po simptomima nedvojbeno postoji.

Problemi koji nisu jača strana refleksoterapije stopala su svi burni, akutni problemi kod kojih treba brzo djelovati. S iznimnom pažnjom treba pristupati i u situacijama kad bi zdravstveni problemi mogli izmaknuti kontroli, kao što je slučaj kod srčanih bolesnika, težih psihičkih problema i slično.
Kontraindikacije su ozlijeđena stopala, bolesti kože te neurološki problemi povezani sa stopalima.

Sam tretman može trajati od desetak do 45 minuta. Kraći tretmani češće se primjenjuju kad su dio dulje terapije, kad se ciljano djeluje na već "poznatom stopalu". Cjeloviti tretman počinje uvodnim opuštanjem, zatim uravnoteženjem probave, lokomotornog sustava (kralježnica, kosti i mišići) i komunikacijskih sustava (limfa, krvotok, živci i bioenergija). Slijedi usmjereno djelovanje na kritične točke te završna masaža stopala.

Za preventivno djelovanje tretiranje stopala prilagođava se svakoj osobi posebno. Za teže zdravstvene probleme potrebno je u jednoj terapiji sustavno raditi najmanje 10 do 15 tretmana. Slijedi stanka koja traje najmanje onoliko koliko je trajala sama terapija. Terapije se mogu ponavljati u ciklusu od dvije do tri. Za to vrijeme jasno se vidi što se može napraviti. Kako se vrlo često susrećemo sa složenom ili nejasnom situacijom, potrebno je vrijeme da se reakcije "razbistre" i dobije jasniji uvid u situaciju. Strpljenje je također potrebno kod kroničnih problema, jer je i stvaranje problema trajalo nekoliko godina. Kako se ne koriste nikakve agresivne metode ili sredstva, za postizanje pozitivnih rezultata potrebno je vrijeme.
Zadovoljavajuća brzina je mjesec dana terapije po godini stvaranja zdravstvenog problema. No, taj omjer često je znatno "brži".

Čuda se događaju, ali ih se ne može naručiti.
U cjelovitom pristupu zdravlju ne tretira se bolest nego osoba. Stoga je refleksološka masaža stopala izuzetna metoda kojom možete učiniti jako puno za svoje zdravlje. Zdravlje nije samo odsutnost bolesti. Cilj je kvaliteta življenja, a masaža stopala moćan je alat za ostvarenje toga cilja.

subota, 08.03.2014.

21.

Priroda je jedino što je stvarno u svijetu!

četvrtak, 06.03.2014.

20.

Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu.

19.

Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i kako nas to mijenja. Gubiti na određeni način znači – dobivati.

18.

Koliko god bile velike suprotnosti među ljudima, one su u biti ipak nešto sporedno. Ono što nas dijeli, u usporedbi s onim što nas združuje, bezgranično je sitno.

Probudite se!

Vrlo često čujemo kako smo se udaljili od prirode no nismo svjesni koliko i olako shvaćamo tu činjenicu. Živimo u gradovima i sve manje boravimo „u prirodi“ no čini se da je to najmanji problem. Naša percepcija nas, života, svijeta pa onda i naši proizvodi i naše vrijednosti odvode nas u sasvim „kontra“ smjeru. Što se onda događa sa životom, prirodnom esencijom u nama?

Elektromagnetski štit Zemlje – elektromagnetsko polje Zemlje i negativan naboj Zemljine površine štit su bioloških organizama. Zaštićeni smo kada smo u direktnom dodiru s tlom i ta se pojava naziva uzemljenje. Elektromagnetsko polje Zemlje rezonira s našim organizmom i iscjeljuje ga, najučinkovitije dok spavamo. Ono je i štit od kozmičkog zračenja.
Isključivo u direktnom kontaktu naše kože sa Suncem stvara se D vitamin koji nas štiti od raznih bolesti, npr. autoimunih. Sunčevo zračenje, mjesečevo zračenje i energija prirodnih elemenata općenito izvori su poruka, komunikacije. Mi na to odgovaramo izolirajućom obućom, ležaljkama na tlu, sintetičkom odjećom, sintetičkim materijalima, sintetičkim zaštitnim kremama, kavezima u kojima živimo i elektromagnetskim onečišćenjem. Što se događa kada smo izolirani, prirodno nezaštićeni i izgubljeni u komunikaciji?
I usred zime, ako zatopli i bude nekoliko sunčanih dana drveće dobiva pupoljke, pojavljuju se prve visibabe i jaglaci, u parkovima polja tratinčica, a u zoru možemo čuti pjev ptica. Svi biološki organizmi, osim (odraslih) ljudi, neupitno odgovaraju na signale iz prirode. Ono što nas razlikuje od svih drugih bioloških organizama jest svijest koju smo postavili kao prepreku toj slobodnoj komunikaciji. Postavili smo i ljudsku satnicu koja nije odgovor niti na osnovni dnevni ciklus, ciklus dana i noći. Čak i u vlastitim životima i u međusobnoj komunikaciji nismo iskreni i dosljedni te se otuđujemo.

Svijet, a onda i biološke organizme i prirodne forme još uvijek gledamo kroz metaforu materije, sile i energije. Forme još uvijek pokušavamo dokučiti euklidovom geometrijom. Te nas percepcije udaljuju od biti prirode i prirodnih multifunkcionalnih formi te ih ne možemo shvatiti u cjelini. Stoga dobivamo ograničene zaključke te ograničene proizvode.
Primjer su ljekovi kao fizičke molekule koje zatim izazivaju neželjene nuspojave, zatim pravocrtne stvari, objekti, staništa. Primjer je hijerarhijsko društvo, jednosmjeran život u kojem nismo svjesni posljedica našeg djelovanja. Mi smo jedini biološki organizam koji se postavlja hijerarhijski nadmoćno, koji ne vraća Zemlji, ne surađuje. Biološkim procesima odgovara metafora informacije, komunikacija je mrežna, brza, nehijerarhijska i dvosmjerna, prirodne forme su fraktalne i multifunkcionalne. Naša kriva percepcija spriječava nas u shvaćanju i ispravnom djelovanju. Kao i fizički ljekovi u organizmu, takav način života izaziva neželjene nuspojave. Od življenja percipiramo preživljavanje te ne uviđamo bit – kooperativnost, sadašnji trenutak, savršeno zdravlje...

Priroda komunicira i sustav informacija postoji neovisno o nama. Razlika između ovog članka i vas ne ovisi o vremenu i prostoru i/ili o vašoj percepciji. Životna energija je u svemu živom, u hrani i vodi. Živo sjeme će proklijati, živa biljka će pustiti korijenje. Život je informacija. I smrt je informacija. Mi smo izmislili vatru i lonac, toksine, molekularne izmjene, zračenje i GMO. Može li čovjek uopće pojmiti i unositi kontrolirane promjene u taj visokokompleksni visokosofisticirani sustav? Koje informacije naši i drugi biološki organizmi dobivaju?
Poneka životna informacija još uvijek prodre do našeg organizma. No naš receptorski sustav organizma, od crijeva i mozga do staničnih receptora onečišćen je, oštećen i desensibiliziran ili sasvim blokiran. Intuiciju često svjesno ne slušamo ili negiramo, prednost dajemo vanjskim vrijednostima i tu gubimo posljednji kontakt s prirodom, onom koja potječe iz nas samih. Niti ne pokušavamo doseći vlastiti potencijal.
I sad, je li zaista neobično da obolijevamo, da se otuđujemo i da smo npr. sve manje sposobni za reprodukciju?
Kako se vratiti prirodi ili barem to pokušati? Prvi je korak omogućavanje komunikacije. To nam omogućava životna energija i čistoća našeg tijelouma, i našeg okruženja koliko je to moguće, od sintetičkih (s)tvari. Detoksikacijska prehrana koja daje životnu energiju koja može pokrenuti i održati životne procese je svjesna sirova organska prehrana bogata prirodnim masnoćama. U proces uključite i drugu prirodnu zaštitu – uzemljite se, primajte sunčevu energiju, stvorite si zalihe D vitamina,duboko udahnite, oživite dijete u sebi, prepustite se prirodi...barem počnite težiti za tim. Takav stav, s vremenom će postati stvarnost! Sretno!

Sreća – što je to uopće i kako je postići?

Većina ljudi će na pitanje što najviše želi, odgovoriti – prvo zdravlje i sreću, a od ostalih stvari... novac, dobar posao... Ovo je s jedne strane razumljivo, jer svi želimo biti sretni, a zdravlje se nekako podrazumijeva kao preduvjet za sreću, dok drugi dio odgovora zapravo pokazuje kako sreću odvajamo od novca, posla i sl. Čini se kako je sreća kao pojam apstraktna i u stvari znamo da smo sretni samo kada to osjetimo, ali najčešće ne znamo racionalno definirati što nam je za nju potrebno.

Sreća je kao boje – ne možeš ih objasniti slijepcu, jer je to nešto što se mora osjetiti. No, u našoj se kulturi pobrkalo dosta lončića, pa s jedne strane stoji poremećeni sustav vrijednosti, iz kojeg proizlazi da je sreća tamo gdje je novac, a s druge strane na snazi je i kršćansko kajanje – materijalne vrijednosti ne čine sreću i pogrešno je željeti novac ili sreću tražiti u novcu.

Ovo su dvije krajnosti od kojih niti jedna nije dobra, jer sreća je sigurno u mnogo situacija povezana s novcem, ali novac nije ni jedini ni nužni uvjet za sreću. Svi znamo da je teže biti sretan ako nemate za hranu i ako se ujutro budite s pitanjem hoće li vam isključiti struju usred zime zbog neplaćenih računa. S druge strane, čak i ako ležite na lovi, a nemate ni osnovnu ideju što biste učinili sa svojim životom, u trošenju novca koje je samome sebi svrha nema dugotrajne sreće.

Hrvatska je i po pojmu sreće specifična, jer su istraživanja zadnjih godina pokazala kako ljudi u Hrvatskoj u osnovi vjeruju da sreća leži u malim stvarima i malobrojnim bliskim ljudima, te u prosjeku žele upravo takav život: novca za pripadnost nekakvoj srednjoj klasi i dovoljno vremena za boravak s dragim ljudima. Međutim, kako je kod nas sve više na snazi raslojavanje između ekstremno bogate manjine i siromašne većine, istraživanja pokazuju da stanovnici Hrvatske nisu sretni, ne zato što to ne znaju biti, nego zato što većinu u tome sprečavaju brige oko preživljavanja. Istovremeno druga istraživanja pokazuju nešto vrlo loše – da se većina s tim stanjem (uvjetno rečeno) pomirila jer ne vjeruju da će im biti bolje niti da sami mogu puno učiniti da se stanje promijeni.

Ne želimo podcijeniti važnost financijske situacije i opću situaciju u zemlji, no veliki dio vrijednosti psihologije i vještina koje ona poučava i jest u tome da svatko do nas svojim ponašanjem može mijenjati situaciju, odnosno sa postoji puno toga što možemo sami učiniti, i to svakoga dana i u svakoj situaciji. Još je važnije osvijestiti što točno želimo, definirati probleme i zaista naučiti vjerovati da su promjene moguće i početi ih ostvarivati (odnosno da sve to ne ostane još jedna new age parola).

Kada razmišljamo o boljoj budućnosti, obično kažemo – želim biti sretan. Ali što je za nas sreća? Materijalno blagostanje, uspješna karijera, dobar brak, romantična ljubav, zdravlje…??? Možemo biti još precizniji. Što je materijalno blagostanje? Imati svoju sobu, stan ili vilu? Još smo neprecizniji kada razmišljamo o ljubavi. Iza sintagme sreća u ljubavi krije se svašta: od ushita zaljubljenosti, seksualne strasti do razumijevanja i podrške u braku, a nerijetko imamo na umu spoj koji objedinjuje sve te komponente, što je, priznajmo, gotovo nemoguće. (Ma, ako smo u stabilnoj vezi teško da nam klecaju koljena kao pri prvom susretu ili da stalno žudimo kada ćemo zajedno u krevet.)

Znate li koji su faktori povezani s osjećajem sreće? Stručnjaci koji se bave pitanjem sreće kažu da su to: visoko samopoštovanje, optimizam i otvorenost, društveni kontakti, posao u kojem pronalazimo sebe, blisko prijateljstvo ili dobar brak, redovito vježbanje, dobro spavanje, hobi u kojem se pronalazimo, vjera u kojoj nalazimo smisao. Činitelji koji nisu povezani s osjećajem sreće su: dob (mladi nisu sretniji od starih), spol (iako se misli da su žene sklonije depresiji), obrazovanje (visokoobrazovani nisu sretniji od neobrazovanih), fizički izgled (lijepi nisu sretniji), roditeljstvo (roditelji nisu sretniji od onih koji nemaju djece).

Čini se da u temeljima želja i ciljeva, koje si zadajemo, leži sustav vrijednosti.
Suština jest u tome da sami otkrijemo što je to što nas ispunjava. Jasno je da ne možemo imati sve, ali za uspjeh je nužno da procijenimo što nam je doista važno. Kada to znamo, možda ćemo jednostavnije raditi odabire i usmjeri energiju na bitno, a ne rasplinjavati se oko onoga što nam je nebitno.

Colin Turner, autor često citirane knjige "Rođeni za uspjeh", savjetuje da odvojite sat vremena i zapišete sve što bi vas činilo sretnima: novac, obitelj, putovanja, sportske aktivnosti… Pišite sve što vam padne na pamet. Kada lista bude dugačka, pokušajte je skratiti barem na pola, zatim još malo, sve dok vam ne ostane samo pet točaka. Tih posljednjih pet točaka su vaši prioriteti i uvijek to imajte na umu. Sve drugo je manje važno, odnosno, da biste biti sretni trebate se prvo posvetiti njima. Tako vas neće zavesti neke manje važne, a na prvi pogled možda vrlo atraktivne želje.

Mnogi će se iznenaditi jer će otkriti da ono što rade možda uopće nema veze s onim što žele. Drugi će utvrditi da uopće nisu nesretni, jer svakodnevni život vode prema svojim temeljnim načelima. Treći će zaključiti da su na pravom putu. Dakle, da bismo uopće mogli krenuti u ostvarenje sreće, moramo prvo naći odgovor na (jednostavno?) pitanje – što je za nas sreća?

<	ožujak, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (6)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (8)
Veljača 2014 (13)
Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Prosinac 2011 (1)
Travanj 2010 (2)