ketcha`s mind

utorak, 21.11.2006.

[ Godina..ma..]

Svi smo svjesni kako godine idu – nismo se ni odmorili od novogodišnjeg slavlja a već nas čeka novo slavlje i nove nedoumice gdje proslaviti ulazak u Novu godinu!

Možda ćemo sve to osjećati i puno više kad zađemo u „neke“ godine!

Ovaj vikend sam posvetila svom tati jer ipak – zakoračio je u jubilarne godine i nije mu više „laka“! Godine i starost mu ne padaju teško do trenutka kad vidi osmrtnicu u novinama da je neki njegov poznanik njegovog godišta preminuo od toga i toga. Shvaćam ga. Do prije 7godina se nije puno obazirao na to i s pravom mogu reći da je bio najveseliji čovjek na Svijetu. No, život je tu da nas iznenadi i upozori da sve nije ružičasto. U roku od par mjeseci deda je preminuo i sve nas je šokiralo, a pogotovo tatu. Preko noći je garav po prirodi posijedio. Sve ostalo je ostalo manje više isto jer ipak djetinjastiji je od mene (ludnica).

Ovisno o godini, uvijek mu kupim neku glupost. Ove godine to nisam stigla jer sam prezaposlena. Naravno da me razumije i da ga to nije razočaralo. Važnije je to da sam unatoč „gužvi u šesnaestercu“ (vječni zaljubljenik u nogomet) stigla do PU i bila s njim da ga malo razveselim. Pogotovo ga je razveselilo kad sam subotu uvečer izlazila van s pozdravnom rečenicom : „ Vidimo se jako brzo!“. Ipak, vratila sam se kroz 20min jer me strefijo Murphyjev zakon (a ja ja ja ja).

Dogovorila sam se unaprijed 7 dana sa Velikim (Velikog dugo nisam spominjala jer je sve rijeđe va Metropola) i naravno da je taj dogovor otpao! To je bio samo početak. Uz sitna natezanja s Ljubimcem tko će di će kad će bila sam toliko luda da sam mislila autom otići do Labina da se ako ništa drugo izludiramo tamo. Tko će di će kad će i na kraju je Ljubimac doša va PU. Parkirao se, sjeo u moja crna kanta i tup!

Što vam se može desiti kad sjednete u auto nakon 2mj? Čist, uglancan, od neki dan naštiman ko urica na servisu? Ono neočekivano naravno. Ipak, noć je bila osuđena na propast pa već kad propada zašto da ne propadne do kraja. Puko mi je neki k...c u vratima, palo mi staklo, čulo se samo krc lom lom krc i gotovo. Vjerujem da je to bio Božji znak ili da kažem viša sila koja nije htjela da izađem tu noć van. Kvragu, nisam izašla van al sam zato Starom poklonila najskuplji poklon koji sam mogla i koji nažalost ne mogu ja podmiriti! U tom trenutku sam mislila skočiti sređena u onu rivusinu i utopit se nego reći svojima da sam neki k....c opet zajebala.

Al eto godine idu, i osim što postajemo sve svijesniji svoje starosti, postajemo odgovorniji i otvoreniji prema drugima. To je i dokazao i sam Stari kad sam mu rekla da sam kantu vratila bratu, što je on popratio komentarom : „ Jebeš kantu, odi se van ludirat!“

I tako vam ja već 4 dana čekam brata da mi javi kolko će popravak kante koštat i dok on misli da sam neodgovorna mala razmaženica kojoj on podmiruje sve troškove (što je u biti istina) , ja samo na papiriću pišem recke svog dugovanja. A koliko je to dugovanje- nekom boljom prilikom jer ipak i IPAK noćas opet i SAMO OPET ne spavam!

kisses

srijeda, 15.11.2006.

[stare novine..]

epo si kontradiktornost ovog naslova samo je odraz moje realnosti!



Premorena.

Neki dan mi je kolegica komentirala kako imam dobre starce kad trpe moje dugogodišnje studiranje. Mrzim takve komentare - ne zato što to nije istina pa me ljuti već zato što je priglupo komentirati ičije odabire. Znam ja da su moji starci predobri i bez da me netko na to podsjeti! Zahvalna sam na svemu što mi pružaju i poštujem sve njihove odluke. Dužna sam im prije svega intelektualno (jer očekuju da ću i ja nakon 4 generacije u familiji imati diplomu) a onda i materijalno (što se nadam da ću im u njihovoj starosti sve vratiti). Moj odabir je bio arhitektura koju volim od kad znam za sebe. Volim ju i gotovo i sebe ne vidim ni u kojoj drugoj sferi. No, svakodnevno zbog te iste ljubavi plačem, ne spavam, umirem od strašnih migrena i dok se žalim tim svojim istim roditeljima uvijek dobivam isti odgovor : " Sine guraj dalje, naspavaj se i gotovo." Dakle, ovdje gdje jesam sam zbog njih ma koliko god to trajalo samo da postignem svoj dječji san.

Stoga, na svom blogu Crvenoj pertli i njegovom popisu dodajem još jednu osobnu vrijednost - POŠTOVANJE! U životu je to jako velika i bitna vrijednost! Prije svega treba poštovati sebe! A to znači - u životu treba stvoriti cilj kojem ćemo težiti, u životu treba držati do sebe, u životu treba cijeniti sve što nam je on priuštio..!Poštovanje ne znači da moramo imati nešto najbolje i najveće (pr. auto) već da znamo što smo i gdje smo! Svakome od nas trebaju stavovi zbog kojih ćemo drugima pokazati da poštujemo sebe, a ne dopuštati da nas netko drugi zbog pomanjkanja istih gaze!

Mene nije strah suludih komentara da ću biti loš arhitekt jer tako dugo studiram i imam trojke, jer zašto bi? Bar sam imala vremena stvoriti stavove i kad me neki profesor gazi da ga ja pogazim još više i jače!!!!!

Naravno, u poštovanju ne treba zaboraviti i na druge!!!!!!

kisses

UPDATE

Da nebi krivo protumačili - mene je teško uvrijediti i osoba sam koju ne zanimaju tuđi stavovi o nečemu što je "moje"! Poštujem sebe i sve "svoje"! Zato i mislim je poštovanje jako bitna osobna vrijednost osim znanja, morala, ljubavi..i da ne nabrajam!

srijeda, 08.11.2006.

["hvalospjev" dial upu..]

Nemam vremena, ni volje. Nemam novaca.
Al danas sve radi protiv mene pa i ti moj dragi dial up-e.

Dok su te skoro svi već zamijenili adsl-om,
ja te vjerno čuvam i pazim.

Danas si me uvrijedio. 2h sam provela zureći u malo kolo ("sreće" koje se okreće) i nadajući se da ćeš mi poslati file.Kolo se okretalo i okretalo, trošak se u brojaču zbrajao!

Priznaj, to si namjerno učinio? Jel da? Sigurno si vidio da se file zove troškovnik i pomislio da bi bilo dobro bacit me u trošak!

I dok kolegica strpljivo doma čeka taj isti file..moj trošak se boravkom na netu zbog tebe..povećava!!!!!

Morat ću dobro razmisliti da li ću te i dalje maziti i paziti ili ću jednostavno zasukati rukave i počastit se sa adslom.

utorak, 07.11.2006.

[jel ima ča novega?]

Ovo je kratak post namijenjen onima koji svakodnevno svraćaju u moj mind.

Pišem u žurbi i s čačkalicama na kapcima jer me umor savladava. U očima mi suze jer nažalost nema nikakvih novina u mom mladom životu (ovo mlado naglašavam jer FAKAT nema ništa novog ni po broju mojih godina uzbudljivo).

Ne sjećam se kad sam se zadnji put pošteno naspavala ili svoj organizam nisam trovala Red Bullovima i junk foodom. U petak sam, iako neispavana (jer zaista nisam spavala 40h), otišla Ljubimcu na promociju jer se to FAKAT ne propušta. Brijala me čak adrenalina da bi nakon svečanog mogli negdje i zalomit al presudio mi jastuk i tik tak sam zahrkala. Cijeli vikend je tako prošao u hrk hrk fazi i vegetaciji za kompjuterom u manjim intervalima sa naglaskom : noći ne prospavane.

Noćas me slomio umor i pomanjkanje inspiracije pa sam ČAK odspavala 4h i to 1h pa rad, pa 2h pa rad pa preostalih 1h. KOMA. A kad pogledam na kalendar i sve tekuće obaveze i želje da posjetim moju voljenu Veneziju i moju još voljeniju Pulu, neću spavat do 28.22???!?!??!?!??!?!? KOMA.

Toliko od mene i da vam više ne cvilim..javim se kad se dovedem u red i kad definitivno odlučim da ovako FAKAT ne može! Nisam "brojala zvijezde" od tko zna kada (č:napila se) a kamoli mrdnula dupetom u zagušene odaje klubova!

Veliki kiss

srijeda, 01.11.2006.

[što danas možemo napraviti za bolje sutra?]

I dok slušam System of a Down i nabrijavam atmosferu za noćašnji rad, eto me na blogu da ostavim koju riječ. "Koju"!

Radionica je gotova, i mi - studenti smo dali SVE od sebe da pokažemo što nam danas u našem Sc-u fali i kako to možemo promijeniti! Koliko smo bili uspješni, pokazat će vrijeme i realizacije. Nadamo se da će se bar jedna od naših ideja realizirati!Do tad..izložba traje..

Trebali smo na izložbu pozvati Bandića i upitati što grad misli o svemu i dali će dopustiti da se naš (sada) bijedni Sc pretvori u visokoprofitabilni centar i da li ćemo mi studenti stvarno završiti na rubu grada u Dubravi kao dokaz da su studenti margina društva bez prava glasa?!?

Dok se možemo voziti obnovljenom Ljubljanskom Avenijom koja ni prije obnove nije bila grbava kao što su grbave ceste u Gorskom Kotru, SC propada!!!! žalosno ali istinito, mi svi dopuštamo da propada ono najbolje što imamo.

VEĆ danas u trgovine ne idemo u grad, već fascinirani reklamama koje nas bombardiraju jurimo u City Centar. Zaboravili smo dobre stare navike i jedino je (moožda)u gradu ostala subotnja špica na Cvjetnom Trgu sa svim onim napirlitanim "frajerima" i babama. Pitanje je samo vremena kad će se ta ista špica prebaciti u City Centar.

"Budućnost" nam psiholozi, sociolozi, antropolozi i arhitekti predviđaju da će izgledati kao scenarij : kartica i samo kartica! Život će nam biti jedna kartica. Novac će nam biti na jednoj kartici. Ista kartica će otvarati auto, kuću, stan, trgovinu.. Istom karticom ćemo ulaziti na ulice svoga kvarta. Kvartovi će postati kao mala geta okružena zidovima i kapijama i naša će ih kartica otvoriti. Pitanje je samo koliko će se modernih kasta stvoriti kad danas imamo ljude koji imaju i one koji nemaju. Srednja klasa je izumrla jer grca u kreditima i možemo je svrstate u one koji nemaju.

"Budućnost" će nas otuđiti od samih sebe i od ljudi. Primjerice - kad budemo trebali nešto iz dućana - naručit ćemo putem interneta ili telefona. Vjerovatno će postojati mogućnost "modernih dućana" koje će opet otvoriti ona ista kartica kojom otvaramo stan. Provući ćemo na ulazu karticu i čekati ono poznato pip pip pip (kao što je to danas u prostorima bankomata) i vrata će se otvoriti. Uzet ćemo što nam treba, provući karticu da bi platili i ponovo na vratima provući karticu kako bi mogli izaći. U "Budućnosti" se nećemo morati svađati da li je potrebno da nam dućani rade nedjeljom jer ćemo se riješiti te cijele skupine trgovaca koji su danas potlačeni. Danas oni jedva preživljavaju, a sutra će ih zamijeniti računala i neće imati kako preživjeti.

Uskoro bi se moglo dogoditi da živimo u Ne humanom mjerilu Mamićevih, Todorićevih ili Horvatinčićevih tornjeva i to samo zato što to svi mi dopuštamo!a možda to i želimo?!? Gledati iz stana na ulicu s 20-tog kata?



Jeste li kad vidjeli ovu građevinu? Jeste kad bili u njoj?

Nažalost propada..al kažu da će se obnoviti..

To vam je Francuski paviljon unutar Sc-a.

Možda ga niste prije vidjeli jer kao i ja niste išli dalje od menze, knjižnice, učionice, student servisa, cyber caffea.. Tek sam prije 3 dana skužila da Sc ima i slastičarnu i to "otkriće" sam nagradila komadom torte!

Do nekih novih inspiracija..sačuvajmo sve što imamo za bolje sutra..veliki kiss!