ketcha`s mind

utorak, 21.11.2006.

[ Godina..ma..]

Svi smo svjesni kako godine idu – nismo se ni odmorili od novogodišnjeg slavlja a već nas čeka novo slavlje i nove nedoumice gdje proslaviti ulazak u Novu godinu!

Možda ćemo sve to osjećati i puno više kad zađemo u „neke“ godine!

Ovaj vikend sam posvetila svom tati jer ipak – zakoračio je u jubilarne godine i nije mu više „laka“! Godine i starost mu ne padaju teško do trenutka kad vidi osmrtnicu u novinama da je neki njegov poznanik njegovog godišta preminuo od toga i toga. Shvaćam ga. Do prije 7godina se nije puno obazirao na to i s pravom mogu reći da je bio najveseliji čovjek na Svijetu. No, život je tu da nas iznenadi i upozori da sve nije ružičasto. U roku od par mjeseci deda je preminuo i sve nas je šokiralo, a pogotovo tatu. Preko noći je garav po prirodi posijedio. Sve ostalo je ostalo manje više isto jer ipak djetinjastiji je od mene (ludnica).

Ovisno o godini, uvijek mu kupim neku glupost. Ove godine to nisam stigla jer sam prezaposlena. Naravno da me razumije i da ga to nije razočaralo. Važnije je to da sam unatoč „gužvi u šesnaestercu“ (vječni zaljubljenik u nogomet) stigla do PU i bila s njim da ga malo razveselim. Pogotovo ga je razveselilo kad sam subotu uvečer izlazila van s pozdravnom rečenicom : „ Vidimo se jako brzo!“. Ipak, vratila sam se kroz 20min jer me strefijo Murphyjev zakon (a ja ja ja ja).

Dogovorila sam se unaprijed 7 dana sa Velikim (Velikog dugo nisam spominjala jer je sve rijeđe va Metropola) i naravno da je taj dogovor otpao! To je bio samo početak. Uz sitna natezanja s Ljubimcem tko će di će kad će bila sam toliko luda da sam mislila autom otići do Labina da se ako ništa drugo izludiramo tamo. Tko će di će kad će i na kraju je Ljubimac doša va PU. Parkirao se, sjeo u moja crna kanta i tup!

Što vam se može desiti kad sjednete u auto nakon 2mj? Čist, uglancan, od neki dan naštiman ko urica na servisu? Ono neočekivano naravno. Ipak, noć je bila osuđena na propast pa već kad propada zašto da ne propadne do kraja. Puko mi je neki k...c u vratima, palo mi staklo, čulo se samo krc lom lom krc i gotovo. Vjerujem da je to bio Božji znak ili da kažem viša sila koja nije htjela da izađem tu noć van. Kvragu, nisam izašla van al sam zato Starom poklonila najskuplji poklon koji sam mogla i koji nažalost ne mogu ja podmiriti! U tom trenutku sam mislila skočiti sređena u onu rivusinu i utopit se nego reći svojima da sam neki k....c opet zajebala.

Al eto godine idu, i osim što postajemo sve svijesniji svoje starosti, postajemo odgovorniji i otvoreniji prema drugima. To je i dokazao i sam Stari kad sam mu rekla da sam kantu vratila bratu, što je on popratio komentarom : „ Jebeš kantu, odi se van ludirat!“

I tako vam ja već 4 dana čekam brata da mi javi kolko će popravak kante koštat i dok on misli da sam neodgovorna mala razmaženica kojoj on podmiruje sve troškove (što je u biti istina) , ja samo na papiriću pišem recke svog dugovanja. A koliko je to dugovanje- nekom boljom prilikom jer ipak i IPAK noćas opet i SAMO OPET ne spavam!

kisses