utorak, 26.12.2006.
[Božić je došao, prošao..]
Svima vama koji me čitate ili ste slučajno zašli u odaje mog minda želim
ČESTIT BOŽIĆ
I puno lijepih trenutaka provedenih sa najbližima!
Svima želim da otkriju ključ za otključavanje sreće i ako se osjećaju potišteno i samo – da to zatome i prepuste se sreći!
Veliki kisss...
Ketcha
p.s. oprostite na malom zakašnjenju jer ipak..slavilo se!
četvrtak, 07.12.2006.
[Božić dooolaaziiiiiiiii...]
Kao i uvijek..gluvo doba noći i ti i ja (Bajaga bi peva). Ti si moj najbolji prijatelj a ja tvoja srodna duša. Sve nam je isto. Istog smo raspoloženja za tmurna dana, trokiramo od umora, zavijeni smo u sivilo i s vremena na vrijeme pomislimo kako je vrijeme za odlazak u Vrapče.
Sve češće se (suludo) pitam : Dal ću znat kad nastupi živčani slom?
Na to mi, koliko god me volio, ne možeš odgovoriti. Ti si nažalost moj kompjuter, jedini s kojim razmijenjujem dodire u posljednjih tjedan dana.Jao.
Prije 3 i pol sata je završila srijeda. Da, SRIJEDA sredina radnog tjedna. A ja se već osjećam kao da me vlak pregazio. Grozan osjećaj.
Jedina svijetla točka u cijelom sivilu jest da su SVE prezentacije uspješno obavljene i to sa POHVALAMA!!!!!!!!!!! Zapravo, ova današnja je prošla grozno jer je bila ubitačno dosadna. No, u ponedjeljak sam odradila nevjerovatnu utakmicu! Ne, utakmicu kao što mALa obično igra već moju. Mislim da mi power reading nije pomogao da stvarno brzo čitam već da vratim svoje samopouzdanje. Unutar sat vremena zabila sam 2 gola i pobijedila! Time sam dodala još 2 rada u portfolio.Dakle, krenulo mi je. Samo da još po putu do „slave“ ne izgubim potpise iz manje bitnih kolegija i bit će dobro.
Svega 2 tjedna je do Božića i radujem mu se kao nikad. 25.og ću cijeli prespavati i to je jedini poklon koji želim ovog Božića. Biti doma, sa svojima i kunjat (čorit) ispred Tva uz jingle bell jingle bell..
Što si vi želite?
Kisses
nedjelja, 03.12.2006.
[..nakon dugo vremena..]
Napisala sam si offline post sa naslovom : KAD KOMPAS POLUDI. No, kompas je toliko poludio da ga nisam imala vremena objaviti!
Kako bi [mALa: rekla..kod mene je uvijek veselo! I to su komentari koji mi razvedruju dan, komentari ljudi koji me zaista poznaju jer sve češće čujem komentare tipa: "Sve je stvar u organizaciji vremena"..je vrajt!
Nisam rotvajler 
(pod time mislim "rokfeler") i veliki broj stvari si ne mogu priuštiti. No, kad nešto osvojim na nagradnoj igri onda jednostavno ne propuštam priliku to iskoristiti! Tako sam osvojila tečaj brzog čitanja i prekjučer sam dobila uvjerenje da sad znam brzo čitati! Sretna sam zbog toga jer sam nakon jako dugo vremena napravila nešto za sebe. No, s tim se javljaju i problemi. 
Ljubimac nema razumijevanja.
U ponedjeljak sam trebala imati 2 prezentacije. Unaprijed sam znala da je to fizički nemoguće budući da sam obećala doći na subotnju feštu, tečaj je vikendom trajao 8h i za obje prezentacije je bilo potrebno bar 8h rada. U ponedjeljak sam klonula i odustala od jedne prezentacije i jedva završila drugu. Napisavši vam to - sigurno ste dobili dojam kako sam jako neodgovorna. No, opisat ću vam samo dva dana proteklog tjedna pa se možda taj dojam popravi.
U nedjelju ujutro sam, nakon samo 4h spavanja, krenula na tečaj. 
Na tečaju sam provela 8h, pročitala 4 knjige po 200str. Oko 19h sam ušla u stan, obavila par prijeko potrebnih razgovora, utrpala pizzu u sebe i otišla do kolege S. da u 3 obećana sata sredimo prezentaciju br1.
No, tri su se sata produžila u pet i tek oko ponoći sam stigla kući
. Dopustila sam si 2h odmora
(pod time mislim - net, tv, malo legla..) i krenula dalje sa prezentacijom. Do jutra sam već shvatila da od jedne prezentacije moram odustat i javila sam kolegicama. A s drugom prezentacijom sam se gnjavila do 14h kad me kolega S. panično nazvao da sam već trebala biti na faxu. " Ma znam ja to sve. Evo, sad krećem!". Brzi tuš, nimalo šminke, ko hebe frizuru, odjeća što mi padne pod ruku i trčanje. Ušla sam u kabinet asistentice, crvena ko rak, znojna kao da me neko polio vodom, al i AL - prezentacija je bila gotova. Oduševljeno sam primila informaciju da smo nas dvoje jedini koji smo napravili sve
. Izlaskom iz kabineta, zovem partnericu L. i trčim k njoj da bi radile na projektu. Rad, rad, rad i trčanje nazad u kvart moj voljeni kako bi se presvukla i krenula na tečaj. Toga dana mi je čitanje išlo najbolje. Da, da.
Isti tempo rada se nastavio i tijekom preostalih dana prošlog tjedna. 
Obuzme me tuga kad osjetim da me nitko ne razumije. K vragu i sve - fax mi nikad nije bio na prvom mjestu al 3 puta godišnje se desi da skoči na prvo mjesto zbog suludih prijetnji gubitka potpisa i to bi ljudi oko mene trebali razumijeti.
Starci i brat znaju da sam u frci, da malo spavam i cijene sve što radim. Čak toliko da su Stari i Stara na praksi umjesto mene (he he..Stari slika, Stara piše dnevnik
) jer kako bi ja stigla biti na praksi u PU i cijelu ovu strku i frku prolaziti u ZGB-u(uostalom zidam od kad sam se rodila). Brat dnevno radi preko 9-10h i telepatski smo povezani. Kad nam je najgore znamo da pada poduži razgovor na temu : što nam je ovo trebalo.
Ljubimac ne razumije. Žao mi je zbog toga. Al pošto i on ovaj moj fuckin blog čita..dajem mu vremena da razmisli o svemu.
Prijatelji?!? Trenutno su mi najbolji prijatelji - moj komp, čokolada i narafno kava u potocima.
Toliko od mene za sad..ne obećajem da ću slijedeći put biti brža u pisanju!
kisses
