ketcha`s mind

četvrtak, 07.12.2006.

[Božić dooolaaziiiiiiiii...]

Kao i uvijek..gluvo doba noći i ti i ja (Bajaga bi peva). Ti si moj najbolji prijatelj a ja tvoja srodna duša. Sve nam je isto. Istog smo raspoloženja za tmurna dana, trokiramo od umora, zavijeni smo u sivilo i s vremena na vrijeme pomislimo kako je vrijeme za odlazak u Vrapče.

Sve češće se (suludo) pitam : Dal ću znat kad nastupi živčani slom?

Na to mi, koliko god me volio, ne možeš odgovoriti. Ti si nažalost moj kompjuter, jedini s kojim razmijenjujem dodire u posljednjih tjedan dana.Jao.

Prije 3 i pol sata je završila srijeda. Da, SRIJEDA sredina radnog tjedna. A ja se već osjećam kao da me vlak pregazio. Grozan osjećaj.

Jedina svijetla točka u cijelom sivilu jest da su SVE prezentacije uspješno obavljene i to sa POHVALAMA!!!!!!!!!!! Zapravo, ova današnja je prošla grozno jer je bila ubitačno dosadna. No, u ponedjeljak sam odradila nevjerovatnu utakmicu! Ne, utakmicu kao što mALa obično igra već moju. Mislim da mi power reading nije pomogao da stvarno brzo čitam već da vratim svoje samopouzdanje. Unutar sat vremena zabila sam 2 gola i pobijedila! Time sam dodala još 2 rada u portfolio.Dakle, krenulo mi je. Samo da još po putu do „slave“ ne izgubim potpise iz manje bitnih kolegija i bit će dobro.

Svega 2 tjedna je do Božića i radujem mu se kao nikad. 25.og ću cijeli prespavati i to je jedini poklon koji želim ovog Božića. Biti doma, sa svojima i kunjat (čorit) ispred Tva uz jingle bell jingle bell..

Što si vi želite?

Kisses