subota, 28.10.2006.
[ironija..]
Novaca još uvijek nemam jer nitko ga nije izgubija a na lotu su izvukli krivu dobitnu kombinaciju 
No, od novca ne živim.
Živim NAŽALOST od vremena.
Koliko sam se naspavala, kako sam se probudila i kakvog sam raspoloženja (da ne nabrajam ostalo) tiče se SAMO i JEDINO vremena.
*Najveći problem : pomanjkanje vremena. Posljedice : malo i nekvalitetno spavanje, stalno kašnjenje u izvršavanju obaveza i druženju sa najdražima i razočarenje što point u svom kalendaru, umjesto da ga iskrižam jer sam ga izvršila, brišem da me ne podsjeća što nisam izvršila!
*Drugi veći problem : loše i sumorno vrijeme naše Metropole. Posljedice : buđenje sa nesnosnim glavoboljama i stravičnim jaucima sinusa.
Riješenje?!?!?
Hm..odo ja škvadro spavat a vi me probudite?!? Pa .. nemojte tako skoro
Nego..i dalje štupidiram i trudim se upotpuniti život. Trenutno ovog vikenda sudjelujem u jednoj radionici i nadam se da će ishod iste biti pozitivan za nas studente i opće mišljenje stanovnika naše Metropole. O svemu ću vam otkrit kad bude vrijeme.
A sad..malo ironije - kako to već piše u naslovu. Par dana sam slušala reklamu za ovotjedni Globus i mogu samo reći da sam iz ponosa na svoj rodni grad odlučila kupiti ga i pročitati objektivan stav o životu u Puli
Pula, kao što već znate, je mjesto kojem se sigurno vraćam. Nema te volje, potrebe ni mogućnosti da svoj život nastavim u Metropoli. Bar ne ovoj. Ne zato što mi se Zagreb ne sviđa ili mi se ljudi u njemu ne sviđaju (ruku na srce krv nije voda i ja sam po tati dijelom zagrepčanka).
Ne vidim sebe u Zagrebu i gotovo. Mnogi moju odluku mogu komentirati tipa : "Zgb nudi mnogo mogućnosti, zanimljivog sadržaja..bla bla..klap klap.." Stoji. Al stoji i činjenica da je Zgb danas dostupan svim prometnim sredstvima (izuzev brodova
) i uvijek mogu doći i osjetiti sve te mogućnosti.
Ironija je baš vezana uz te mogućnosti. Naime, Globus je proglasio Pulom najboljim gradom za život u HR! Uz činjenicu da nam je grad devastiran, da plaće jedva podmiruju mjesečne obiteljske košarice jer je hrana osjetno skuplja nego u Metropoli, da je zimi pravo čudo ako ikog sretnete uvečer na ulicama, da je ljeti totalni prometni kolaps..Pula je za bod pobijedila Samobor! Dakle, uz sve ovo loše nabrojano - njeni potencijali, mogućnosti i sadržaji biju metropolu i time potvrđuju da ću se kroz dvije godine vratiti mojoj Puli. Ipak, život na Forumu i svakodnevna interakcija s ljudima u samom centru grada znaju mi toliko osvježiti dan da ni loše vrijeme i tmurna raspoloženja ne mogu uništiti isti. Možda neću imati mogućnosti biti poznati nadriktekt i graditi tornjeve koji će poput obeliska poznatih metropola biti orijentiri u prostoru al bit ću svoja na svojem: nikome kompetencija, bez poznatog cilja za kapitalom i bez šefa koji će me prcat u mozak. To je moj cilj.
Do tad..odo ja..do jutra se od mene očekuje pomak od čistog piskaranja i bacanja ideja..treba mi produkt i opet i OPET noćas nema spavanja..kiss
subota, 21.10.2006.
[Da sam ja...]
... Sanader???? Zasigurno bi se vozila službenim avionom do Verone na kakav neslužbeni ručak.
... Tonina Sanader???? I da nađem 68000€? Uhhhh..
sad nebi razmišljala o nedaćama studentskog života i činjenici da moram još samo 10 dana preživjet sa 0kn u džepu
! Fala onomu koji je izmislija minus...
No, realno – ja sam samo Ketcha.
Jučer sam otišla sa svojim zadnjim kunama u džepu platiti telefonski račun.
Mjesto radnje : pošta u kvartu. Red : gotovo nikakav osim bakica koje su toliko usamljene da se nedaju odvojit od Šalterica (teta iza šaltera)
. Konačno dolazim na red. Posljednju kunu stavljam na račun i sramežljivo ga kroz šalter guram teti. Usporedno s tom kompleksnom radnjom, oči usmjeravam na stranu. Gledam u malu crnu kutiju na šalteru i gledam. Našla sam mobitel!!!! Jeeee..ne, to nije bila moja reakcija. Naime, vidjevši mobitel prvo mi je sinulo : tko zna tko ga je izgubio? Hoće li se netko vratiti po njega? Druga pomisao i usputna radnja – predajem mobitel Šalterici s nadom da će ga vratiti onome tko ga je izgubio. Treća radnja- sramežljivo skupljam ostatke kuna na pultu, pozdravljam Šaltericu i sa smiješkom odlazim kući.
Da li biste i vi vratili mobitel koji ste našli?
Radije sam poštena nego da me Bog kaštiga (= urekne) al da nađem 68000€ bi morala doooobro razmisliti i dakako nađeno bolje i brže spremiti u boršelin (=torbicu) a ne da me netko otkrije. He he
Nedavno mi je teta u kopiraoni umjesto 10 vratila 50kn al naravno to nisam prihvatila. Naime, od 40kn se nebi obogatila a pošto svaki drugi dan visim u kopiraoni bilo bi mi neugodno da teta to naknadno skuži.
Radije ću igrati loto!
Toliko o mojim zgodicima u ovom radnom tjednu. Pijanki : 0/5. Fešti: 0/5. Spavanja : 3/5. Živciranja : 5/5. Obaveza preko glave : 5/5
Kiss
ponedjeljak, 16.10.2006.
[englezi..]
Jesmo li to englezima pokazali? Jesmo! A zašto jesmo? Jer jesmo!
Mene je moja profa iz filozofije naučila da JER, TAKO i ZATO nisu odgovori. Odgovor bi trebao bit : jer smo napokon pokazali da nismo trutine i znamo kako se igra!
Nogomet inače (kao što ste već naučili) nije moja jača strana jer sam :
Pod A) žensko i ponašam se tako
Pod B) ne pratim trendove i kad svi gledaju fucu - ja je ne gledam
Pod C) više sam tip za individualne sportove.
No, ovu tekmu sam pogledala.
Da se sad ne osvrćem kako šta i zašto šta - tekme sam se sjetila jer sam upravo skužila da se birc preko puta moga stana zove Oxford.
Kao što znate – Oxford je u Engleskoj, Oxford je prestižan collage gdje ovisno što želite upisati na prijemnom će vas pitati krajnje začuđujuća pitanja (npr. želite li na veterinu dobit ćete pitanje poput : koliki je postotak Zemljinih voda u tijelu jedne krave), a Oxford street je jedna od najdužih ulica Londona poznata kao ulica shoppinga gdje (ako odete) morate nešto kupiti.
No, ovaj Oxford nema veze sa Oxfordom. Kao fol pub..pitam se po čemu ili za koga? Da li je uobičajeno u pubovima puštati narodnjake sa prizvukom bosanskih melosa i nimalo „oxfordskom“ glasnoćom? Toliko da mi i krevet u stanu poskače? Ne mogu vjerovati, mislila sam da se to čudo od birtije zove nešto ala `udri bate` a ne Oxford. Da ne pričam o njegovom unutarnjem uređenju.
Mislim da je vlasnik naveliko pogriješio i bez uvrede vas pitam : Bate, a što to ljudi vide u narodnjacima? Meni su to samo zvuci koji mi paraju uši bez imalo smisla za tekstom sa jednim te istim ritmom..i bez uvrede „braćo blogeri“ al nije bez razloga da se Ludnica zove Ludnica kad tu samo luđaci zalaze, te da se Fontana zove Fontana prema čupercima naših poznatih nogometaša..
Sva sreća da Oxford ne radi iza 22h i da sad mirno mogu otići u krevet, ne na spavanje već na šmrcanje, kašljucanje, kihanje..a kad zaspim i HRKANJE!
kiss
četvrtak, 12.10.2006.
[Bih...]
Ne BE i HA već bih!
Želje su u mala čovjeka velike..zaboravila sam kako poslovica ide a to je nekako bit. Kad nešto nemaš odmah - htio bi.
Ja bi u ovom trenutku htjela da dan traje 56h, da stignem sve svoje želje ispuniti.
Što ste danas napravili za sebe?
Ja apsolutno ništa nisam napravila za sebe. Nisam ni popila kavu - ono crno zlato koje moje kapke držim uspravnima jer spavam jedva par sati. Nisam. Popila sam čaj al ga nisam ja napravila. Napravio ga je Ljubimac jer je u meni još preostalo samo par atoma snage. Umorna, premorena, bolesna.
Što pomislite kad se razbolite?
Meni su to dani kada najčešće čujem : "Lijepa si." Valjda zato što od bolova problijedim pa se svima sviđam takva nego ona nomalna, čokoladna Kej. Kad osjetim da ću se razboliti plačem danima. Ne volim biti bolesna osim zbog razloga što su to dani u godini kad si mogu dopustiti odmor i odspavati kako spada.
Danas mi je frendica Ler rekla da smo Ljubimac i ja slatki. Reko : po čemu?!? Reče - Ljubimac je zakon kad tebe može opisati : " Depresivna je danima al se zato za svoj život boji više nego itko." ( to se odnosi na to što stalno vičem PAZI dok vozi i bojim se sudara) Naravno da se bojim za svoj život - pa ne želim iznenada umrijeti na mjestu na kojem to nisam htjela i u vrijeme kad to nisam htjela.
No, pustimo sad tu depru od boleštine i radije se radujmo sutrašnjem danu, PETKU TRINAESTOM! Nisam praznovjerna al valja bit na oprezu, zar ne?
Veliki kiss
ponedjeljak, 09.10.2006.
[140ti post...]
[šljokica veli ajmo brzo na pozitivu!?! Može, nema frke..dapače, rado! Kakvo vrijeme, takvo raspoloženje! U zraku vlaga al jeb.. vlagu kad je sunca! Malo pirka vjetar, oblaci bude maštu; no, ipak, vani je sunce! Zar ne?
Ovo je moj 140ti post! Moj prvi post bija je dugačak jedva 2-3 reda..bila je to 2004.ta god. čini mi se prosinac i došla sam na ideju da počnem pisati post. Bez ikakve posebne inspiracije narafno..napisala sam ta 2-3 reda!
Danas kad krenem pisat nemre me niš zaustaviti! Može jedino fuckin vrijeme koje me sputava da se raspišem i da mi jedino trunčicu vremena da sve moje voljene pročitam, komentiram i još k tome napišem post!
U mom Svijetu danas ništa novog ili naročito zanimljivog ni zabavnog da vas nasmijem. Budna sam od zore..umorna sam ko pas..a dan je za neke tek počeo! Jedino veselje mi predstavljaju nove knjige koje sam kupila i kojima moram dodijeliti svoj cijenjeni potpis kako netko slušajno pri posudbi nebi pomislio da su njegove. Ono još veselije u ovom danu - trebalo bi biti moje farbanje! Znate kako žene kad nešto žele promijeniti(a kaže se muškarca) onda se ofarbaju i promijene frizuru?!? Promijena mi treba al muškarac ostaje isti!
Sad ću vas sve prepustiti da uživate u danu do neke moje malo bolje inspiracije!
Kiss
petak, 06.10.2006.
[što je vrijeme?..]
Ili da kažem gdje je vrijeme? Ili tko je vrijeme? Vrijeme kraj mene kao da leti! Jer ipak, prošlo je sedam dana da nisam zavirila na svoj blog, da nisam pogledala mail, da nisam zavirila u vaše svijetove!
Uz velike ambicije - NE - nisam našla posao!
I dalje sam švorc al sam sretna.
Ljubimac je postao ponosan vlasnik kola što se upravo sjaje u mom dvorištu! Uživa u komfortu i drago mi je zbog njega. To što ja nemam isto i što mi to isto ne fali ne znači da sam zavidna na isto. Ipak, kola su trošak i briga i to nije samo hrpa lima koja leži u dvorištu. Ili je?
Moja kola su kao što već znate moja Zvijerka(bicikla)
, moje punašne nogice koje održavaju ravnotežu da se ne kotrljam po cesti i dobra volja da gackam po kiši, suncu i snijegu. U zadnje vrijeme sve više i sve češće uprežem svoje punašne nogice i to je moj problem pomanjkanja vremena. Dok stignem amo
pa tamo pa amo pa tamo ode mi cijeli dan al nije mi žao. Treba iskoristiti još ovo malo toplijeg vremena prije one sirove, hladne i otužne zime za koju VEĆ sad kupujem kaput
. Ako niste primjetili - u dućanima je još prije 2 tjedna osvanula ponuda zimske odjeće?!? Tada je, ako izračunate(putem malo više matematike), bilo još uvijek ljeto?!?! Pitate se što se čudim (a i zabrinjavam)?!? U ljeti moram kupovati zimsku robu, u zimi ljetnu?!? Tako nekako ispada ako želim biti vlasnik nekog kvalitetnog komada odjeće. Trenutno sam u kupovini kaputa i već se osjeća pomanjkanje brojeva. Zato i hodam..da izgubim koji cm i da kupim neš normalno.
Upisala sam 4tu godinu al uz sve vaše zabrinutosti - NE - nije me pojeo fax.
Jedva da sam boravila više od 2h na njemu prvog tjedna. Više sam boravila na kavama zbog glupih profesora koji obavijesti pišu na guz papiru najsitnijim mogućim slovima ili zaborave na satnicu pa ne dođu održati predavanje.
Nisam upisala njemački jer mi je Stara zabranila to. Ne zato što mi on neće koristiti već smatra da ga mogu upisat kad god i da se sad posvetim - komu čemu - faxu. Hmmm...dakle, fax je u rasulu a njemački samo na TV-u.
Nisam se upisala na tai chi jer me odjednom prestao privlačiti? Ma ne. Štedim ko budala pa radije besplatno hodam.
I uz sve ove napisane retke - nije se ništa promijenilo u životu ove ljenčine! Sve je po starom. Il mi se samo čini?
Ono što nije po starom su mediji. Još uvijek sam aktivan pratitelj svih aktualnih stvari. Koliko god to odbijali i nijekali.. u mom bloku niti ne moram paliti TV jer se BB gleda u svakom stanu i sve čujem ali i vidim pogledom u susjedov dnevni. Pratim te budale jednim okom na TV-u a drugim na kompu.
Jučer su se zaljuljale barke u mojoj maloj Istri. Tako smo mala regija a stalno u problemima. Pa to je za poludit. Ništa u nas ne može proći bez skandala. U jednom danu je otpušteno 7 novinara. Odnosno suspendirano 7 novinara. 7! NE jedan nego SEDAM! Iskreno, smrdi na uplitanje politike jer danas je sve politika i političari sve mogu al opet valjani razlozi zaista(vjerovatno zaista) postoje. Da upitate mog Starog što misli o svemu rekao bi vam da nešto zaista smrdi i da mu je žao što će ti ljudi izgubiti posao al to će reći jer je čovjek - razuman čovjek. No, unazad godinu dana bar jednom tjedno je jedan od tih SEDAM pisao o mom ocu. Slažem se da Svijetu treba pokazati ono realno, uputiti ga u ono što je, slažem se da treba biti neovisan i slobodan u Svijetu medija. No, iskreno treba biti i čovjek. Moj stari nikad nije zamjerio tom istom što je pisao sve što mu se prohtjelo jer kako kaže njegovo je pravo i njegov posao. No, mene je boljelo. Moj Stari nije političar, ni direktor kakve uspješne firme, nije ništa - čak ni mala riba kako se kaže. Jednostavno radi svoj posao, prima mizernu plaću i to je sve. No, u očima javnosti - a znamo kako mi građani (pogotovo u manjim sredinama) upijamo novine djeluje kad se vaše ime nađe na naslovnici dnevnih novina pored imena kriminalca koji je u pljački ubio nekoga. Nije lijepo zar ne?
To je sve za sad od mene.kiss
