Za žene od soli...
Za Koraljku, srdelicu, marchelinu i sve žene od soli...
PLAVA PJESMA
Zlatnom žlicom sa dugom drškom
k’o s krepkom juhom more me hrani,
u mrežu sitnog oka uhvatilo mi tijelo
pa otići daleko i živjeti bez njeg
mornarskim čvorom vezano srce mi brani,
a i kud bi ove oči
od pogleda niz more razmažene milinom
i što bi drugdje ove ruke s tajnom
kako ovladati mu silinom,
kamo bi mogle ići u škrapi zapele noge
što nezreloj želji za odlaskom se smiju
i k’o da je urok iza leđa petaju joj roge.
U ljetnoj noći gola se kupam s lunom,
sa zvijezdama u kolu bal je na vodi,
gutam k’o glamac s neba bačenu ješku
dok poljupcima sitnim posvud me ljubi,
ostani, na uho šapće mi more mazno,
jer odeš li, kaže, napravićeš grešku
pa onda prpošne oblake sanjam
i u daljini dugu uronjenu u more,
vjetar u jedrima, galebe i mandrače,
suton i bonacu u bakrorezu, val zeleni
sa pjenom bijesa kako na mene skače.
Budnicom u javu zovu me morske vile.
Dok oči moje sunce s toplim prstima trlja,
na lažini između školjki leži mi glava.
Ne odlazim nikud,
more je mirno, ulje na platnu,
a pjesma moja, moćni forte,
u žilama teče slana i plava.
30.01.2009. u 19:59 sati | 104 Komentara | Print | Link | Na vrh
Kidnapirane pjesme
Pjesme su kao djeca i kad su ukradene onda su kidnapirane.
(u znak solidarnosti s blogericama čije su pjesme ukradene)
AUTOPORTRET
Znam kako krhak je život,
nestaje pod prstima
razmrvljen
iako zamišljam da je beskonačan, beskrajan.
Dok misli zaražene tvojim bićem
tonu u ljepljivu krajnost
oblikujući ženu što prkosi valovima
sanjarim,
namještam kormilo i okrećem pramac
prema neznanim obalama,
pletem niti u visokom zamahu
šireći jedra.
U svili mog oka zapleteno vrijeme,
šuti.
U slutnji,
u čežnji
obrisi daljine,
nesagledivost velika kao pukotina
iako bliski smo željama.
U zrcalima vlažnih pločnika
ja nisam nestala;
putujem ka jugu.
Dream_Maker
MEKO JE MOJE KRILO...
Ti budi orač
a ja ću biti njiva.
Ležat ću pod tobom mirna i pokorna
i napajati te mirisom svojih rascvjetanih bokova.
Od trepavica ću isplesti hladovinu
da mirno počineš
u zaklonu mog pogleda.
Budi glas,
a ja ću jekom biti
i prenositi te grotlima
šutljivih mojih gora.
Budi potok,
pa vijugaj oko mojih usana
da te njima dotaknem,
obale da ti cjelivam.
A kad otečeš dalje
i uliješ se u neku drugu rijeku,
žubori joj kako je meko bilo moje krilo.
poezija duše
30.01.2009. u 03:05 sati | 4 Komentara | Print | Link | Na vrh
Inače...
INAČE…
Noć s tobom
uvijek postaje življi dio dana
s naraslim vodostajima snova
što se u jutrima preko utvrđenih nasipa
razlivaju u iluziju mora,
u ponovljenu želju
i osmijeh na kiši nepromočiv.
Tebi pripadaju sva moja cvjetna polja,
svi zapisi u vrtložnom vjetru
i postojani tragovi stopa
u vlažnom pijesku žutog vremena,
ali molim te,
vrata ostave u mojoj kući za lutke
neka ostanu zatvorena
i sklopljene korice spomenara
na posrtanja u žurbi smušene mladosti
i ova zavjetrina u planinskim vrletima
gdje čista izvire pjesma
u društvu orlova i ljekovitih trava
neka ostane samo moja
kad od mene veče u dolinu
ogrnuto tugom k tebi bude silazilo.
Inače,
bit ću posložena Rubikova kocka
i ti ćeš me radostan posjedovati
i premetati me bezvoljnu kasnije
u sve zasićenijim rukama
i govorit ćeš mojim glasom
sve dok se jeka ne umori
i jednom odluči ne vratiti se više…
25.01.2009. u 03:19 sati | 61 Komentara | Print | Link | Na vrh
Zimska priča
Sinoć je opet snježilo... Ulica je izgledala bajkovito.
foto by morska zvijezda
Zima je na moje prozore objesila sezonske zavjese, svoj ručni rad ...
foto by morska zvijezda
Ona se zna i smijati zlobno pokazujući blistave zube...
foto by morska zvijezda
Ovu je ptičicu stegla u svoj ledeni zagrljaj.
Pronašla sam je promrzlu jutros na prilazu pred kućom.
foto by morska zvijezda
Kad sam je uzela u ruke činilo mi se da je u njoj zatreperio slabašan dašak života...
Unijela sam je u kuću i utoplila.
foto by morska zvijezda
Ima li nade za nju?
Update: Pticici na zalost nije pomogla ni moja dobra volja ni vase dobre zelje.
20.01.2009. u 03:40 sati | 73 Komentara | Print | Link | Na vrh
Adieu...
ADIEU MON PARIS
Nikada nisam bila u Parizu,
tek više puta na de Gaulle-u
čekajući u tranzitu po nekoliko dugih sati,
ali uistinu uvijek prekratko
čak i za kurtoaznu posjetu Mona Lisi.
Svaki put ono poetsko u meni
poželjelo je ostati, vidjeti je
i usporediti zagonetnost naših osmjeha,
provesti jutro u šetnji Elizejskom poljanom
u lovu na snene poglede muškaraca,
ručati gurmanski polako uz stare šansone,
a ljubav voditi popodne
iza prozora s razgrnutim zavjesama
odjevena vrlo prozračno
u Chanel 5 i ništa više
pa onda dočekati pariško plavu večer
u kavani uz Senu ispijajući konjak
s bedrom uz bedro novopečenog ljubavnika.
Bilo bi za očekivati od mene
da u takvoj prigodi poteku i stihovi,
ali od pjesme ništa
jer ja zapravo nikad nisam ni bila u Parizu,
tek više puta na de Gaulle-u
čekajući u tranzitu po nekoliko dugih sati.
Adieu mon Paris, adieu…
14.01.2009. u 03:01 sati | 65 Komentara | Print | Link | Na vrh
Najdraža pjesma
BAJKA IZ MORSKE PJENE
U lovu na dašak vjetra
od šarenih krila velikih leptira
jedra smo razvili sva.
Klizimo,
lagano nošeni strujom
u topla, prozirna mora,
mi i čudesni oblaci usporedo,
za nama razigrani dupini,
a pod bokovima broda
srebrni vrtlozi riba.
Na stijenama
prebiruć’ školjke pjevaju sirene
i ogrlice od bisera nižu
u sunčane niti upletene.
Za tebe
okitit ću se i ja
krupnim ružama juga
i mirisom daljine,
brončano vreteno tijela
oviti pređom mjesečine
i morske konjice udjenuti u uha
pa na pramčanoj palubi ritmom sporim
pod zvijezdama u cvatu zaplesati bosa.
Mnogo kasnije
s rasutom kosom na jastuku od pjene
zateći će me modar san
dok držim u ruci poruku iz boce
pripadam moru i tebi, a u potpisu stoji
zauvijek tvoj kapetan.
05.01.2009. u 01:22 sati | 109 Komentara | Print | Link | Na vrh
