Inače...
INAČE…
Noć s tobom
uvijek postaje življi dio dana
s naraslim vodostajima snova
što se u jutrima preko utvrđenih nasipa
razlivaju u iluziju mora,
u ponovljenu želju
i osmijeh na kiši nepromočiv.
Tebi pripadaju sva moja cvjetna polja,
svi zapisi u vrtložnom vjetru
i postojani tragovi stopa
u vlažnom pijesku žutog vremena,
ali molim te,
vrata ostave u mojoj kući za lutke
neka ostanu zatvorena
i sklopljene korice spomenara
na posrtanja u žurbi smušene mladosti
i ova zavjetrina u planinskim vrletima
gdje čista izvire pjesma
u društvu orlova i ljekovitih trava
neka ostane samo moja
kad od mene veče u dolinu
ogrnuto tugom k tebi bude silazilo.
Inače,
bit ću posložena Rubikova kocka
i ti ćeš me radostan posjedovati
i premetati me bezvoljnu kasnije
u sve zasićenijim rukama
i govorit ćeš mojim glasom
sve dok se jeka ne umori
i jednom odluči ne vratiti se više…
25.01.2009. u 03:19 sati | 61 Komentara | Print | Link | Na vrh
