Za žene od soli...
Za Koraljku, srdelicu, marchelinu i sve žene od soli...
PLAVA PJESMA
Zlatnom žlicom sa dugom drškom
k’o s krepkom juhom more me hrani,
u mrežu sitnog oka uhvatilo mi tijelo
pa otići daleko i živjeti bez njeg
mornarskim čvorom vezano srce mi brani,
a i kud bi ove oči
od pogleda niz more razmažene milinom
i što bi drugdje ove ruke s tajnom
kako ovladati mu silinom,
kamo bi mogle ići u škrapi zapele noge
što nezreloj želji za odlaskom se smiju
i k’o da je urok iza leđa petaju joj roge.
U ljetnoj noći gola se kupam s lunom,
sa zvijezdama u kolu bal je na vodi,
gutam k’o glamac s neba bačenu ješku
dok poljupcima sitnim posvud me ljubi,
ostani, na uho šapće mi more mazno,
jer odeš li, kaže, napravićeš grešku
pa onda prpošne oblake sanjam
i u daljini dugu uronjenu u more,
vjetar u jedrima, galebe i mandrače,
suton i bonacu u bakrorezu, val zeleni
sa pjenom bijesa kako na mene skače.
Budnicom u javu zovu me morske vile.
Dok oči moje sunce s toplim prstima trlja,
na lažini između školjki leži mi glava.
Ne odlazim nikud,
more je mirno, ulje na platnu,
a pjesma moja, moćni forte,
u žilama teče slana i plava.
30.01.2009. u 19:59 sati | 104 Komentara | Print | Link | Na vrh
