BAJKA IZ MORSKE PJENE
U lovu na dašak vjetra
od šarenih krila velikih leptira
jedra smo razvili sva.
Klizimo,
lagano nošeni strujom
u topla, prozirna mora,
mi i čudesni oblaci usporedo,
za nama razigrani dupini,
a pod bokovima broda
srebrni vrtlozi riba.
Na stijenama
prebiruć’ školjke pjevaju sirene
i ogrlice od bisera nižu
u sunčane niti upletene.
Za tebe
okitit ću se i ja
krupnim ružama juga
i mirisom daljine,
brončano vreteno tijela
oviti pređom mjesečine
i morske konjice udjenuti u uha
pa na pramčanoj palubi ritmom sporim
pod zvijezdama u cvatu zaplesati bosa.
Mnogo kasnije
s rasutom kosom na jastuku od pjene
zateći će me modar san
dok držim u ruci poruku iz boce
pripadam moru i tebi, a u potpisu stoji
zauvijek tvoj kapetan.
Post je objavljen 05.01.2009. u 01:22 sati.