Adieu...
ADIEU MON PARIS
Nikada nisam bila u Parizu,
tek više puta na de Gaulle-u
čekajući u tranzitu po nekoliko dugih sati,
ali uistinu uvijek prekratko
čak i za kurtoaznu posjetu Mona Lisi.
Svaki put ono poetsko u meni
poželjelo je ostati, vidjeti je
i usporediti zagonetnost naših osmjeha,
provesti jutro u šetnji Elizejskom poljanom
u lovu na snene poglede muškaraca,
ručati gurmanski polako uz stare šansone,
a ljubav voditi popodne
iza prozora s razgrnutim zavjesama
odjevena vrlo prozračno
u Chanel 5 i ništa više
pa onda dočekati pariško plavu večer
u kavani uz Senu ispijajući konjak
s bedrom uz bedro novopečenog ljubavnika.
Bilo bi za očekivati od mene
da u takvoj prigodi poteku i stihovi,
ali od pjesme ništa
jer ja zapravo nikad nisam ni bila u Parizu,
tek više puta na de Gaulle-u
čekajući u tranzitu po nekoliko dugih sati.
Adieu mon Paris, adieu…
14.01.2009. u 03:01 sati | 65 Komentara | Print | Link | Na vrh
