srijeda, 10.10.2007.

Biti ili ne biti....?!

Donosite li odluke o svome privatnom životu ili se prepuštate sudbini?
Sada će mnogi glasno povikati: „Da naravno, svaki dan!“, ali ne pričamo o svakodnevnim stvarima tipa što ćemo ručati i što ću danas obući ( premda znam mnoge kojima su i takve stvari problem). Pričamo o aktivnom stavu prema vlastitom životu i našim željama. O hrabrosti da se suočimo sami sa sobom!

Jedna od takvih odluka je svakako i odluka o mršavljenju, ali nju ćemo sada ostaviti po strani.
Imati ispunjen i sretan i sretan život moguće je jedino ako taj naš život nije produkt tuđih želja. To znači da ne treba dopustiti sebi polovična rješenja tipa „ostajem u vezi koja ne zadovoljava moje potrebe, jer eto već smo dugo zajedno, a nije on ni toliko loš.“ Možda on i nije loš, ali očito nije ni dobar za vas. Poput jedne moje prijateljice, treba biti iskren sam prema sebi i donijeti odluku. Ona je skupila snage i prekinula višegodišnju vezu u kojoj nije bila nesretna, ali eto nije bila ni naročito sretna! Odselila je iz zajedničkog stana i uselila u podstanarski, odlučila isplatiti partnerov dio u stanu i sada očekuje ponovno useljenje u taj isti stan, ali ovaj put bez njega. Radikalno zar ne? Ali ona je donijela odluku u kojem pravcu želi da ide njezin svijet. Iako bi se prije godinu dana, iz navike, i udala za njega (da ju je ikada pitao što želi), ovih je dana preuzela kontrolu nad svojim životom. Odlučila je ne voditi uzaludne bitke i prestati nadati se da će biti bolje. Prekinula je vezu i sada joj je objektivno bolje. Priča mi da se osjeća kao da je počela ponovo disati i vidjeti boje.

Koliko takvih osoba i situacija i sami znate ili ste ih proživjeli? Možda se radi o poslu, o preseljenju u veći grad (jer vas ovaj guši), možda vas prijatelji i djeca iskorištavaju …

Jeste li se i sami uspjeli othrvati ugodnoj svakodnevnici u kojoj niste nesretni, ali eto niste baš ni naročito sretni.




Ja osobno ne poznajem mnogo „hrabrih“ ljudi, a ni sama se ne mogu pohvaliti da često radim oštre rezove, donosim odluke samostalno i idem dalje. Zašto? Možda zato jer sam žena ( odgojena da tuđe potrebe stavlja na prvo mjesto), možda zato što je raskorak između stvarnosti i mojih želja ponekad prevelik, ali najiskreniji odgovor je zato što sam „deep under“ kukavica.

Želja za promjenom stavlja ispred nas izbor kojim putem krenuti. Svaki put koji izaberemo uglavnom je put u nepoznato sa željom da će nam se dogoditi stvari koje priželjkujemo, ali i sa realnim strahom da će promjena uzrokovati negativne posljedice u našim malim životima.. Strah da ćemo biti nesretniji sa novim izborom nego što smo bili sretni sa starim. Strah da ćemo izgubiti kontrolu i nad ono malo stvari koje su u ovom trenutku pod našim nadzorom. I onda zaključimo da je promjena prevelik rizik i vraćamo se starom životu u kojem nema uzbuđenja, ali ni neugodnosti. Tu smo sigurni. I ništa nam se ne može dogoditi.
Iako je mala i mišja, to je naša mala mišja rupa iz koje tek povremeno provirimo.




Nije baš neki život zar ne? Zato skupite hrabrosti i donosite odluke jer bez obzira na posljedice, one su vaše odluke donesene sukladno vašim željama. I nikada ne mogu biti pogrešne jer ste ih donijeli kako ste najbolje znali u trenutku kada ste ih donosili.




Ljubim Vas

Omeksivac