Više puta sam tokom života donijela takve odluke kakve spominješ - ja to zovem "ići glavom kroz zid pa kud puklo da puklo"... i dosad je bilo uspješno... prošla sam gungulu zbog nekih odluka ali su se u konačnici pokazale kao ispravne jer sam konačno na putu na kojem sam htjela biti... odličan post... ;-))
11.10.2007. (10:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CHOCO- upravo o tome sam pisala. Moramo poštivati sebe i donositi odluke sukladno svojim željama. Inače će to drugi raditi umjesto nas, a mi ostajemo jadni i nesretni. Kakva je to život ako ne možeš ili se ne usudiš jasno i glasno reći što želiš.... grozim se pomisli koliko je nesretnih ljudi koji uvijek šute i puštaju druge da im ravnaju životom. Treba preuzeti odgovornos i zauzeti stav!!! Svaka čast na donešenim odlukama...
11.10.2007. (12:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aura
Ovakva sam ja: kad jednom donesem neku odluku,više nema preispitivanja iste ili pogleda unatrag.Što je odlučeno,to neka bude.I nikad ne žalim zbog svojih odluka,jer one su,kako veliš,u tome trenutku ui tome vremenu bile najbolje moguće riješenje koje se moglo iznaći.Nekad sam jako pazila da ne povrijedim druge i to je zapravo bila jedina stvar koja je bila,ajmo reći,nekakva "prepreka" za neki "radikalni rez,promjenu";danas-i dalje imam ljudskosti i suosjećanja za druge,ali ipak svoju vlastitu sreću stavljam na prvo mjesto (zapravo na drugo,ha ha,najvažnija je moja obitelj-moj sin i naravno,suprug...mi,kao mala cijelina)...
I još sam naučila,no to je sasvim jednostavna istina (ipak,drukčije je kad nešto osjetiš na vlastitoj koži):kad nešto odlučiš-NAPRAVI TO ODMAH,jer čim dalje razmišljaš o tome,sve se više udaljavaš i gubiš odlučnost i hrabrost za napraviti prvi korak. Najbolje su zapravo one odluke i ona riješenja koja se jave-ODMAH,nakon prvotnog promišljanja.A isto je tako JUTRO UVIJEK PAMETNIJE OD VEČERI,pa je nešto što se čini nemoguće i strašno,nakon prospavane noći ipak malo manje strašno i teško!Ponavljam po stoti put,znam da sam poput papige,ali govorim iz vlastitog iskustva.SVAKI PROBLEM,SVAKA ODLUKA,BAŠ SVE NA OVOME SVIJETU ima upravo onu "težinu",onu dimenziju nemogućeg i teškog koliko to mi sami,u svojim vlastitim glavama odlučimo da bude.Ako pomislimo da je prestrašno-bit će upravo takvo.Ako zauzmemo stav da će se ipak nekako riješiti,da će se rješenje pojaviti...na kraju i bude tako!!!
Svima pozdrav veliki i pusa od (ovih dana) "filozofski (ha ha) nastrojene" Aure!!!
11.10.2007. (13:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teablack
Odličan post, sve pohvale! I sjajan komentar aure, najgore je razmišljati "što je moglo biti da je bilo ovako ili onako..." jer NIJE. Kad imaš problem, riješi ga. Ako samo pričaš i razmišljaš o njemu, ništa se neće promijeniti.
11.10.2007. (14:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teško mi je nešto suvislo napisati na ovo. Trenutno sam u procesu donošenja nekih važnih odluka, pa važem, mjerkam, odustajem, ponovno pristajem...i nekako se dogodi da je uvijek ispravno ono što sam prvo odlučila. Tako i sada. O čem se radi - ne mogu otkriti. ne još. Možda jednog dana,,,,,
11.10.2007. (14:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ledena
Samo da nas pohvalim - eno nam je prošli post na naslovnici!!! Tek sam sad vidjela:)))))
10.10.2007. (23:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CHOCO
Više puta sam tokom života donijela takve odluke kakve spominješ - ja to zovem "ići glavom kroz zid pa kud puklo da puklo"... i dosad je bilo uspješno... prošla sam gungulu zbog nekih odluka ali su se u konačnici pokazale kao ispravne jer sam konačno na putu na kojem sam htjela biti... odličan post... ;-))
11.10.2007. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
omeksivac
CHOCO- upravo o tome sam pisala. Moramo poštivati sebe i donositi odluke sukladno svojim željama. Inače će to drugi raditi umjesto nas, a mi ostajemo jadni i nesretni. Kakva je to život ako ne možeš ili se ne usudiš jasno i glasno reći što želiš.... grozim se pomisli koliko je nesretnih ljudi koji uvijek šute i puštaju druge da im ravnaju životom. Treba preuzeti odgovornos i zauzeti stav!!! Svaka čast na donešenim odlukama...
11.10.2007. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aura
Ovakva sam ja: kad jednom donesem neku odluku,više nema preispitivanja iste ili pogleda unatrag.Što je odlučeno,to neka bude.I nikad ne žalim zbog svojih odluka,jer one su,kako veliš,u tome trenutku ui tome vremenu bile najbolje moguće riješenje koje se moglo iznaći.Nekad sam jako pazila da ne povrijedim druge i to je zapravo bila jedina stvar koja je bila,ajmo reći,nekakva "prepreka" za neki "radikalni rez,promjenu";danas-i dalje imam ljudskosti i suosjećanja za druge,ali ipak svoju vlastitu sreću stavljam na prvo mjesto (zapravo na drugo,ha ha,najvažnija je moja obitelj-moj sin i naravno,suprug...mi,kao mala cijelina)...
I još sam naučila,no to je sasvim jednostavna istina (ipak,drukčije je kad nešto osjetiš na vlastitoj koži):kad nešto odlučiš-NAPRAVI TO ODMAH,jer čim dalje razmišljaš o tome,sve se više udaljavaš i gubiš odlučnost i hrabrost za napraviti prvi korak. Najbolje su zapravo one odluke i ona riješenja koja se jave-ODMAH,nakon prvotnog promišljanja.A isto je tako JUTRO UVIJEK PAMETNIJE OD VEČERI,pa je nešto što se čini nemoguće i strašno,nakon prospavane noći ipak malo manje strašno i teško!Ponavljam po stoti put,znam da sam poput papige,ali govorim iz vlastitog iskustva.SVAKI PROBLEM,SVAKA ODLUKA,BAŠ SVE NA OVOME SVIJETU ima upravo onu "težinu",onu dimenziju nemogućeg i teškog koliko to mi sami,u svojim vlastitim glavama odlučimo da bude.Ako pomislimo da je prestrašno-bit će upravo takvo.Ako zauzmemo stav da će se ipak nekako riješiti,da će se rješenje pojaviti...na kraju i bude tako!!!
Svima pozdrav veliki i pusa od (ovih dana) "filozofski (ha ha) nastrojene" Aure!!!
11.10.2007. (13:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
teablack
Odličan post, sve pohvale! I sjajan komentar aure, najgore je razmišljati "što je moglo biti da je bilo ovako ili onako..." jer NIJE. Kad imaš problem, riješi ga. Ako samo pričaš i razmišljaš o njemu, ništa se neće promijeniti.
11.10.2007. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ledena
Teško mi je nešto suvislo napisati na ovo. Trenutno sam u procesu donošenja nekih važnih odluka, pa važem, mjerkam, odustajem, ponovno pristajem...i nekako se dogodi da je uvijek ispravno ono što sam prvo odlučila. Tako i sada.
O čem se radi - ne mogu otkriti. ne još. Možda jednog dana,,,,,
11.10.2007. (14:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...