petak, 25.05.2007.
AKO NIŠTA DRUGO; KREĆIMO SE U PRAVOM SMJERU
Za početak, nešto malo o komentarma na prošli post.
Žao mi je što su neki od vas ostali kraćih kukava, odnosno uskraćeni za onakav sistem svakodnevnog pisanja kao što smo imale običaj raditi prvih devedeset dana. Žao mi je što svi oni koji baš danas kreću na dijetu ne dobivaju onakvu potporu kao što su je imali, barem vidno i u svakom trenutku, oni koji su kretali onda, prije skoro četiri mjeseca s nama, ali nemojte da vas to obeshrabri. I dalje smo s vama, i dalje smo tu kad vam treba savjet, potpora ili samo podstreh, zbog toga pišemo i dalje. Samo zbog vas.
I dalje imate dovoljno materijala za motivaciju. Pronađite svoj sistem čitanja, pitajte, komentirajte i hodajte usporedo s nama.
Danas imamo jednog muškog gosta kojeg s ponosom predstavljamo, a on će nam pokazati kako na jednostavan način i bez puno novca u džepu možemo svoj dan učiniti lijepim i korisnim, bez izgovora.
Uživajte i dalje s nama.
BRIGA
Kako dolazi ljeto (baš dolazi, jel da, već je tu), sve se više počinjem okretati sama sebi i nekim svojim poteškoćama.
Pitanje je, ono koje sama sebi često postavljam, zašto se to događa, ali uvijek, baš u proljeće?
Tada dobijem neki poticaj za rješavanje zdravstvenih zaostataka, ponekih koji se nakupljaju i godinama.
Iskreno priznajem, kada dođem kod svog liječnika opće prakse, samo što ne okreće očima. Zna on da tek krećemo i da ne odlazim od njega bez da mi da sve ono što želim. Ispada da znam što mi treba ( i to ga naravno, često ljuti), samo sam neodgovorna.
Ne bum sad pisala baš sve ovdje. Redovne kontrole su redovne kontrole, svaka odgovorna žena zna za to. Ja doduše nisam ta, ali sam dobro informirana….
Donekle potaknuta prošlotjednim člankom od studene°°°, vašim reakcijama, ali i slučajem u obitelji, zadnje sam iskamčila i uputnicu za kontrolu hormona štitnjače.
E sad, ako mi ti nalazi neće biti dobri, onda imam barem jedno malo opravdanje za svoju debelu …hm, debelu….
U skladu sa ovim – debela – i u skladu sa tim da je oficijelno završilo mojih PRVIH 90 dana, moram priznati – nije bilo 90 dana.
Tamo negdje od Uskrsa, redovito sam griješila.
I ostala na 7 izgubljenih kilograma. Kad pročitam kod Lory da je izgubila 15, neke i više, mam me gricne savjest i štrecnem se. A bi i ja da sam toliko. Fućkaš takav karakter. Morat ću tražiti Demjan da mi složi majicu sa natpisom: “Ja sam izdajica. I p….!!”
Možda nas ovdje ima još za taj krug.
Ali, moj životni moto je “što me ne ubije, to me ojača”. I kao kod svega, nema odustajanja. Malo sam posustala, ali zdravlje, prvenstveno zdravlje, traži svoje. Estetika – ma ja sam vam lijepa i ovakva debela. Jel ste uopće sumnjali?!?
I javno objavljujem, ovdje i danas, krećem na novi krug. Od ponedjeljka. Kažu da je to ipak psihološki najbolje za početak.
Tko ide sa mnom? Ima li zainteresiranih?
Onaj početak na karaterklubu mi je svojevremeno bio stvarni, pravi motivator, želja i volja, entuzijazam koji se širi blogosferom. Idemo sad opet!!
No, moram ja malo i nečega što bi vas druge, nepristalice UN dijete, kao i one koji se još uvijek traže, mijenjaju metode, pokušavaju, natjeralo da počnete razmišljati o sebi.
Zadnji put sam pisala o Atkinsovoj dijeti, vrlo popularnoj, iako, po mom mišljenju, kao i mišljenju mnogih medicinskih i nutricionističkih stručnjaka svjetskog kalibra, vrlo nezdravoj dijeti. Na bazi te dijete, izrasle su neke, sa malo liberalnijim propozicijama u vezi ugljikohidrata, ali i opet sa ograničenim unosom istih.
Jedna od tih dijeta je i dijeta instituta Max Planck (ja ju znam kao takvu, ima li baš osnove u tome, ne znam), i Scarsdale Medical Diet. Obje su bazirane na ograničenom unosu ugljikohidrata, odnosno, ugljikohidrati se unose samo doručkom. Količine povrća i proteina, bez masti, su gotovo pa neograničene.
Baza je slijedeća, i kod jedne i kod druge dijete:
Za doručak se, uglavnom, smije pojesti 1 pecivo (po mogućnosti integralno) uz bijelu kavu (bez šećera) ili čaj. Poneki dan se izbacuje mlijeko iz kave, pa se pije samo crna kava (bljak!), no to su gotovo sve varijacije vezane uz doručak.
Za ručak se preporučuje uglavnom proteinska hrana, kao npr, lešo špinat sa kuhanim jajima, grilani juneći odrezak, tuna sa povrćem (gdje se u povrće ne ubraja krumpir, grah grašak, već ono povrće koje ne sadrži u sebi škrob), grilana piletina sa zelenom salatom i slično.
Za večeru isto tako, sa varijacijama da je ponekad za večeru preporučeno i voće, uz jogurt.
U Max Planck dijeti je kao piće dozvoljena samo obična voda, ili nezaslađeni čajevi, dok je u Scarsdale Medical Diet dozvoljeno piti i Diet Colu ili tonik. Nije ni čudo, obzirom da je dijeta napravljena za američke prilike, no moje mišljenje o pijenju takvih pića znate – BOLJE NE. Uvijek je bolja zamjena nekakav lagani biljni čaj, sa dodatkom malo limuna, ili nešto slično tome. Zdravlje je zdravlje i treba ga čuvati….
Svakako me na razmišljanje naveo i citat, preuzet iz Readers Digest-a, koji je to opet preuzeo iz knjige „Vi ste svoga tijela gospodar“, autora: Michael F. Roizen, dr. med. i Mehmet C. Oz, dr. med., a koji glasi ovako:
„Predočite si vlastito tijelo kao svoj dom: vaše su kosti zidovi koji ga podupiru; vaša su pluća ventilacijski mehanizam; vaš je mozak razvodna kutija; vaša crijeva su vodovodne cijevi; vaše srce glavna je slavina u kući; vaša kosa je travnjak (neki od nas imaju više trave od drugih), a vaše je masno tkivo sve ono nepotrebno smeće koje ste gomilali na tavanu unatoč dobronamjernim savjetima vašeg bračnog druga da ga se što prije riješite. Ako vam pregori žarulja, uglavnom ne zovete električara, kao što ne zovete ni vodoinstalatera za neke manje probleme sa slavinom. No, kada nešto stvarno pođe po zlu, vrlo je lako početi paničariti. Zato je važno postati što veći stručnjak za vlastito tijelo.“
Dakle, volite se, mazite se, pazite se, dajte si priliku i šansu da budete prvenstveno zadovoljni samima sobom, zdravi i na kraju, lijepi sami sebi. Kada se pogledate u ogledalo, neka to bude nasmijano, zadovoljno lice, a ne umorno i jadno. Naučite sami o sebi što više, poštujte sami sebe i pronađite uvijek, ali uvijek, i svaki dan, malo, malo vremena samo za sebe.
Na kraju, nekoliko jednostavnih recepata.
Kako su nastupile vrućine, a
JA onda ne volim kuhati (dovoljno mi je vruće i bez toga), preferiram laganu, jednostavnu hranu, kao na primjer slijedeće:
Ljetna juha od krastavaca
Sastojci (za jednu osobu):
3dl jogurta
1 krastavac
Sol
Češnjaka po ukusu
Krastavac ogulite i naribajte, češnjak usitnite. U jogurt umješajte krastavac i češnjak. Možete dodati i malo kiselog mlijeka, te malo vode, do željene gustoće. Dodajte soli, po ukusu, a možete dodati i malo svježe mljevenog papra.
Smjesu stavite u frižider da se dobro ohladi, i takvo hladno i poslužite.
Ljetna salata od tune
Sastojci:
3 paprike, od svake boje jednu
3 krastavca
Mladi luk, oko pola kg
1 sir kvargl
1 konzerva tune
Sol, papar, sok 1 limuna
Paprike, krastavce očistite i narežite što tanje. Osobno koristim multipraktik, koji to doista sitno, sitno nasjecka, ali može i bez toga. Također nasjeckajte i mladi luk. Pomješajte, dodajte dobro ocijeđenu tunu (ako je tuna iz ulja, ne dodavajte u salatu više ništa. Ako nije, po želji, ali je izvanredno i bez ulja), naribajte suhi sir, dodajte soli i papra po ukusu, te dodajte sok od limuna, također po ukusu. Servirajte hladno kao predjelo, ili glavno jelo nakon ukusne juhe.
Za desert....Voćna riža:
Sastojci:
Ananas
3-4 banane
125 gr riže
ľ litre mlijeka
Limunova korica
Možete koristiti svježi ananas, kao i onaj iz kompota. Pristavite mlijeko sa šećerom, rižom i naribanom limunovom koricom.
Kada je kuhano, narežite banane i pomiješajte. Ukrasite ananasom, prelijte sokom od ananasa i stavite da se ohladi.
Svakako, možete kombinirati i ostalo voće – naranče, jagode, već prema ukusu..
Sve vas puno pozdravlja Ledena
CARDIO BELLY DANCE PARTY
Prosli tjedan sam se (kud svi turci, tud i Lory) uvalila teatralno na sat cardio dance party. Najveci razlog za to je moja instruktorica Connie koja je toliko dobra i profi u svom poslu, da nema toga sto ne bih probala s njom. A osim toga, Connie je predobro gradjena, jako zgodna, sexy, sa vrhunskim, izbacenim dupetom, koji krasi gotovo svaku crnkinju koju sam ovdje susrela, a uz to i beskrajno draga i duhovita i zaista zna podici atmosferu. Inace, Connie je i majstor u aqua aerobicu, od kojeg bi davno odustala da nema nje.
Gledam se tamo u zrcalo iza nje. Jos imam malo trbuha, no vise onog viska koze koje bi trebalo odrezati, ko tijesto majke mi ;). Ali bas sam si nekako zgodna i izgledam sve bolje i bolje, mogu vam reci. I ostale su zene jako jednostavne i drage, i upravo to je ono sto me odusevljava u tom centru gdje sam svakodnevni clan jos od sijecnja. Postala zaista stalni posjetitelj, a kazu kad ides s gustom, da je to onda pravi posao za dusu i tijelo.
Nije nas bilo previse na satu, svega nas desetak, i svaki pocetni zastoj, oklijevanje i eventualna suzdrzavanja u tren su nestala kad sam shvatila da su i ostale clanice spremne na sve. Ne, ne, nije nas nasa Connie uvela u svijet Orijenta kroz mirisna esencijalna ulja, prozirne salove, feredze i zvoncice na bradavicama. Ono sto smo mi poceli vjezbati na tom satu zapravo je kombinacija belly dancinga, step aerobica i tae bo (tako se pise, I guess ;))
Osjecaj je fenomenalan. Postajete svjesni i svoje seksualnosti, osjecate se istovremeno i senzualno i vitko i gipko. Predivno je pratiti svoje ruke, struk, bokove, dupe na ogledalu i zajedno sa nasom Connie uvidjeti koliko se toga moze napraviti sa gipkim tijelom. I sto cu, opustila se ja uz moju omiljenu instruktoricu i hopla, bome bilo je shake baby, shake. I ne samo ja. Nas desetak potpuno se otkacilo u ritmu predobre muzike. I Shakira bi nas se posramila. Kaze mi Connie prekjucer, da je neki tip pitao jesmo li mi kakva plesna skupina pa uvjezbavamo koreografiju. Rekoh joj: Jesi mu rekla da smo prateca plesna skupina od Shakire? ;). Zena se odvalila od smijeha.
Ono gdje sam najvise osjetila aerobni ucinak ove vrste vjezbanja odrazilo se prvenstveno na misice guze, trbuha i bokova. Ujutro sam shvatila da jest, isplesali se jesmo, i to dobro, vrhunski cak, ali bome mi je uz to radilo i daleko vise misica nego sto sam tijekom vjezbanja i plesanja bila uopce svjesna.
Osjecaj je, vjerujte mi, nenadmasan. Ukoliko ste dovoljno sretni da vam vas dragi nakon toga priredi i kupku i masazu, kao sto je meni moj, ma nijedna turska boginja ljepote i strasti nije vam ravna ;).
I ne pitajte me jesam li i ovog tjedna opet odlutala u svijet cari kojima su se dicile haremske ljepotice. Jasno da jesam! :)
Nasla sam jedan dobar web site koji ce vam bolje opisati o cemu se radi. Nadam se da svi razumijete engleski, a ako pak ne, samo vicite pa cu vam prevest za drugi put. Danas sam malo kratka s postom, razumjet cete me, mozak mi je skroz orijentiran na privatnu situation in my real life. No i to je iznenadjenje s kojim cu se, nadam se, moci pohvaliti uskoro. Pa eto slijedi web site i neizostavni recepti.
website
You can do cardio dance!
Recepti:
MORSKI PLODOVI S CHILIJEM
Potrebno:
- 1 zlicica maslinovog ulja
- 1/2 glavice crvenog luka
- 4 cesnja cesnjaka
- 1/2 korjena celera
- 500g repova skampi
- 500g ociscenog oslica
- 500g tune (moze iz konzerve)
- 1 konzerva pelata
- 1 konzerva graha
- 1 zlicica chilija u prahu
- 1/2 zlicice korijandra
- 1 zlicica papra
- 1 zlicica secera
- 1 zlicica soli
Priprema: U loncu zagrijte maslinovo ulje, pa dodajte nasjeckani luk, cesnjak, celer i morske plodove. Pirjajte dok riba ne omeksa pa dodajte pelate. Smanjte plamen pa dodajte grah i zacine. Dobro promjesajte i pojacajte plamen da sve zajedno prokuha. kad prokuha opet smanjite plamen i kuhajte na lagano jos 30 minuta. Ovako pripremljeni morski plodovi dobro pasu ljeti uz neizostavnu pogacu koju malo premazete cesnjakom i posipate persinom.
Od mene danas samo ovaj recept, no vi koji ste gotovi s dijetom, kako sam i obecala, sredila sam onaj nas blog
DRUGIH 90 DANA UN DIJETE. Tamo imate mnostvo recepata, pa uz pregrst zgodnih slicica nadam se da ce vas privuc neki od recepata.
Toliko od mene za ovaj tjedan, pusa i pozdrav od busy
Lorraine
MOTIVACIJA
Sigurna sam da su mnogi, ako ne i svi, u životu okusili vrhunac kako i dno želje za životom. Nisam psiholog ni ništa slično i zato ne važite mi svaku riječ, ali samo govoreći iz svojeg iskustva, znam, da niti u jednoj krajnosti nisam bila apsolutno vladar svojih emocija, ali sam sigurno imala utjecaj.
Da bi pojasnila, nisam samo ja ta koja je odlučila biti sretna kao niti što želim pasti u depresiju, ali da mogu utjecati na smjer kojim se moje emocije kreću, to mogu.
Nekada sam znala danima biti u depresiji, zapravo, zna mi se to i sada desiti, ali znam i ono bitno, znam za drugu krajnost i ona mi se puno više sviđa. Živim za tu drugu krajnost.
U zadnje vrijeme jako puno radim, što se može vidjeti iz komentiranja po postovima, ovdje na ovim stranicama. Na mjestu gdje radim nemam kompjuter, a onda i internet gubi smisao, a radim satima i satima prije nego dođem doma i onda mi je draže srušiti se u krevet nego stati pred ekran. Nemojte mi zamjeriti, ali zapravo, nisam htjela o tome pisati.
Htjela sam reći da radim posao gdje se svakodnevno susrećem s ljudima i komuniciram na veliko, što mi je nekada teško padalo, a danas imam osjećaj kao da sam dobila neku novu snagu i kao da opet otkrivam sebe i vidim da izlazim iz svoje čahure u kojoj sam se godinama skrivala.
Oduvijek sam znala što želim i iako je moj put bio trnovit (i još uvijek je) i iako je zavijao serpentinama puno više nego što je trebao, imala sam i ludu sreću što sam uspjela sačuvati jasno svoj cilj, što znači da još uvijek slijedim svoju zvijezdu i ono što je najvažnije; put zaista ide onamo gdje ga ja usmjeravam.
Biram. To je moje osnovno pravilo.
Izabrala sam rad s ljudima i kad sam već toliko slobodna izabrati, biram dalje: rad s uspješnim ljudima. S naglaskom na uspješnim. Ne govorim sada o uspjehu kao pojavljivanju u bilo kojem časopisu, jer uspjeh pojedinca nalazim u razgovoru s njim. Uspijeh se vidi u svakoj riječi, tonu, načinu izražavanja. Uspješan čovjek je onaj je zadovoljan sobom. Takvom čovjeku ne predstavlja problem pomaknuti planinu i takve ljude volim i takvi ljudi me motiviraju.
Kao i svi, ne volim one emocionalne vampire koji ujutro mrze sebe, a popodne cijeli svijet i sve što znaju je žaliti se. Žale se na sustav, vladu, komunalce, susjede i što je najžalosnije ridaju sami nad sobom. Takvi ljudi izgubili su nadu. Nadu da postoji bolje sutra.
Ne kažem da je čovjeku dovoljna nada, nikako, za ostvariti nadu treba dobro zasukati rukave, osim ako niste nećak Billa Gatesa. Ne kažem da su niti novci jedina pokretačka snaga, jer može vas učiniti sretnim i izlet u prirodu, ali netko treba odraditi te udobne tenisice na nogama, zar ne?
U svakom slučaju, trebalo bi biti; red, rad i disciplina.
Tko je apsolutno spreman stati na kraj svojim mukama pokazuje i članstvo u ovome klubu. Svi imamo svoje osobne motive, a u konačnici, želja svih nas je da budemo zadovoljni sami sobom.
Jedino to nam još preostaje je raditi. Raditi na sebi.
To znači, trebamo se svaki dan ujutro, čim se probudimo, stati pred ogledalo i reći samo sebi : dobro jutro, ja volim samoga sebe. Voljeti samoga sebe je prva i osnovna stvar koje moramo biti svijesni, odnosno, to moramo rasčistiti sami sa sobom.
Tobože, svi volimo sebe, a da li je to zaista tao pokazuje slika svijeta.
Ni ja se ne volim uvijek, Ima trenutaka kad se mrzim, barem si tako kažem, a onda znam napraviti i glupost. Na neki način znam se i kazniti zbog toga što nisam bila zadovoljna sobom u pojedinim situacijama. Kažnjavam se hranom, cigaretama, kašnjenjem i još svom silom sitnica. Većina ljudi to radi nesvjesno, a ja svjesno, jer čim počnem raditi gluposti, onaj mali pametnjaković što sjedi na lijevom ramenu kaže: evo je opet, opet glupara.
Da ne duljim previše, htjela sam vam reći: dobro si izanalizirajte svoje postupke i postati ćete svjesni gdje griješite. Izaberiti onaj put koji je u vašu korist, ali ne na štetu drugima. Izbjegavajte ljude koji sa sobom ne nose ništa drugo već emocionalni bezdan. Radite na sebi svaki dan. Postavite ciljeve, napravite planove ili skice na koji način ćete ih ostvariti.
Za početak je dovoljno da znate da imate cilj - biti sretni, bez obzira što za vas predstavljalo sreću, a onda je jedno sigurno, kad jednom shvatiti da može upravljati svojim životom, barem u pravom smjeru, bez obzira na prepreke, to će vam dati dovoljno snage da nastavite put dalje i znati ćete kako se uživa u životu.
JUHA OD CIKLE
Za 4 osobe potrebno je:
1/2 kg cikle
2 krumpira
1 luk
sol
papar
1 žlica škrobnog ili glatkog brašna
5 dkg maslaca
slatko vrhnje
sol
vlasac
Oguljeno i narezano povrće stavit kuhati zajedno. Posoliti i popapriti.
Skuhano povrće propasirati ili izblendati.
Napravit zapržak od maslaca i brašna i dodati u juhu i staviti da zakipi.
Servirati u tanjure sa dodatkom slatkog vrhnja u koje smo umiksali sol i vlasac.
Dobar tek!
Toliko od vaše sretne i motivirane
Demjan
PUT POD NOGE
Na samom početku moram vam odmah jasno i glasno reći - Od svega ovoga "mudroga" što ćete danas čuti od mene, nećete niti malo smršaviti! Ma niti grama!
Uostalom, zar niste znali - nije u kalorijama sve! Danas vam neću otkrivati najrazličitije recepte i metode kako (s)mršaviti, jer tako nešto puno bolje od mene znaju kolegice, urednice ovog nesvakidašnjeg bloga. Ali mogu vam dati neke ideje i prijedloge od kojih ćete se zasigurno osjećati bolje.
U kakvom se položaju nalazite upravo ovog trenutka? Sjedite, naravno....
Sjedite li ispravno? Ma da, nemojte bit smiješni! Koliko vremena svakog dana provodite u takvom ili sličnim položajima? Deset, dvanaest sati, petnaest možda?
Ne trebate puno razmišljati, u svakom slučaju – previše.
Suvremeni tempo života nas polako, ali sigurno pretvara u mumificirane robote koji će usvojiti nekoliko osnovnih kretnji i tako ih beskonačno ponavljati iz dana u dan. Razvoj svih tehnologija ide u smjeru da zahtjeva od nas sve manje kretanja. Još samo čekamo dan kad će naša računala početi prepoznavati naše govorne naredbe, pa nećemo više niti pokretati prste za tipkanje. Na kraju radnog dana, osjećamo se potpuno umornima i iscrpljenima. I što sada? Da se malo odmorimo. Kako? Opet na pasivan način. Uvalit ćemo se u udobnu fotelju, trosjed, gledati televiziju...
Imamo li rješenja?
Naravno da imamo. I to nadohvat ruke. Ili noge, svejedno...
Treba mrdnuti guzom, doslovno i figurativno. Idemo u akciju!
Kretanjem do zdravlja. Kretanjem do zadovoljstva.
Nemate gdje? Nemate vremena? Nemate love?
Da, samo vi smišljajte i dalje takva opravdanja...
Neću vam predlagati zagušljive teretane ili bjesomučno trčanje trim stazama.
Postoje i drugi načini
Staro dobro hodanje, na primjer.
U vašem gradu sigurno postoji neki park, šetnica, staza, uglavnom nekakav prostor u kojem se osjećate ugodno. Nemaju svi gradovi Marjan ili Jarun, ali uvijek se može naći neka stazica uz obalu mora, rijeke ili jezera, pogodna za hodanje. Mogu to biti i neke zaboravljene staze iz vašeg djetinstva kojima već dugo niste kročili, ali i neke nove, zašto ne? Draž je u otkrivanju nečeg novog.
Prohodati kilometar-dva, pa ponekad i više, možemo svakog dana. Ili onako "penzionerski" s noge na noge, ili u bržem tempu, kako nam odgovara. Cijena ovakvog vida rekreacije – Nula kuna. Dobitak? Ne može se to izmjeriti u novcu, ali svakako puno više od nule....
Naravno nije to sve. Danas manje-više svi imamo automobile. I to vrlo dobre automobile, htjeli mi to priznati ili ne. Čemu nam služe? Da se hvalimo, možda? Da nam susjedi zavide!? Čisto sumnjam, iako ima i toga. Pojednostavljeno rečeno, automobili nam služe da nas prevezu iz točke A u točku B.
Točka A se nalazi ispred naše kuće, stana, portuna, zgrade...
A točka B?
Koliko ima točaka B?
Beskonačno, ljudi moji!
Beskonačno.
I sad ćemo lijepo opet mrdnuti svoje cijenjeno dupe, uskočiti u naš dragi autić i krenuti na mali izlet. Izlet u nepoznato. Tražimo točku B.
Ne biste vjerovali, ali samo na jedan sat vožnje autom od vašeg grada, imate priliku naići na more zanimljivih mjesta, vidikovaca, starih utvrda, jezera, slapova, slikovitih "malih mista"...
Možda ste prošli pored takvih mjesta i nekoliko desetaka puta, i sigurno ste svaki put promislili na to kako bi se bilo dobro tu ponekad i zaustaviti, ali naravno – niste imali vremena, je li tako?
E, pa sad ćete naći to malo vremena i za sebe i za vaše drage i posebne osobe. Jer, u pravom društvu, sve je mnogo ljepše. Ali zašto ne ponekad krenuti i sam!? Može se uspješno razgovarati i samim sobom, ka s pametnim čovikom, he, he...
Otkrit ću vam danas nekoliko mojih omiljenih odredišta, ponekad slučajnih, a ponekad i namjernih. Neću vam predlagati neka općepoznata "razvikana" izletišta, jer mi se čini da je tamo sve previše komercijalizirano. Izlet u kojem ćemo se samo prebaciti iz auta za stol u nekoj gostionici i nije neki izlet.
Za početak, krenimo iz Splita prema Šibeniku, starom Jadranskom magistralom...
Ima nekih mjesta koja su mi posebna, koja zrače neobičnim mirom i magnetski me privlače. Ne znam zašto, ništa mi se tu nije posebno dogodilo, barem ne u ovom životu, ali tamo imam osjećaj da je sve nekako savršeno skladno, idealan odnos mora, neba, kopna i ko zna čega još sve ne. Tu se dolazi samo u odabranom društvu, daleko od buke i svakodnevne strke, tu se dolazi da se zajednički priča ili zajednički šuti...
Jedno od takvih mojih omiljenih mjesta je Rt ploča ili popularnije Punta Planka, prirodna, zemljopisna i klimatska razdjelnica sjevernog i južnog Jadrana.
Nalazi se samo koju milju jugoistočno od Rogoznice. Još od antičkih vremena, magična isturena punta privlačila je sirenskim zovom brodove i mornare, zarobljavala ih u svoju klopku, tako da su mnogi od njih završili svoju plovidbu pod njezinim hridima. Postala je jedno od mitskih, zavjetnih mjesta pomoraca. Ajde sad ću malo pretjerat, ali ona mi se nekako doima kao jadranski Rt Horn.
Na samoj punti je mala kapelica sv. Ivana, nebeskog zaštitnika Trogira, sagrađena 1324. godine na mjestu gdje je prema legendi dva stoljeća ranije, svetac zakoračio u more da bi smirio strašnu oluju i spasio mornare...
Kopnom možete doći ako na staroj magistrali između Marine i Rogoznice, u selu Podorljaku skrenete prema Ražnju. Možete se vozit autom sve do uvale Stivančice, pa zatim pješice još dvadesetak minuta i eto vas na čuvenoj Punti.
Iako na prvi pogled možda i ne izgledaju previše atraktivno, stare gradine, utvrde i drugi arheološki lokaliteti kriju mnoge zanimljive detalje. Prije svega, obično se nalaze na mjestima sa kojih imate priliku uživati u prekrasnim pogledima.
Jedno od takvih, široj javnosti gotovo nepoznatih mjesta je i Bribirska glavica, brežuljak koji se nalazi iznad sela Bribira, na cesti između Skradina i Benkovca. Tu se nalazi jedno od najbogatijih arheoloških nalazišta ilirske, starorimske i hrvatske prošlosti. Prošetajte između bedema i utvrda, pogledajte ostatke mozaika iz vremena starog Rima. Vidjet ćete kako su u slojevima kamena naslagana stoljeća života.
Naravno, nije mi namjera da vam danas dajem bezbrojne prijedloge zanimljivih naših malih i velih mista. To prepuštam vašem izboru, u tome je uostalom i ono najbolje.
Planinarenje je jedan od najljepših oblika rekreacije. Sve donedavno, prosječna predodžba planinara je obično uključivala neki čudnovati lik kako se oznojen, opterećen naprtnjačom, penje na neke već davno osvojene vrhove samo zbog toga da nakon nekoliko minuta siđe s njih. Naravno, nije lako naći jedinstven odgovor koja je to magična sila koja ljude vuče u planine. Svatko ima svoje motive, želje i ciljeve. Ali, planinarenje je ponajmanje od svega osvajanje vrhova. Biti u planinama, u prirodi općenito, omogućuje nam ponovno otkrivanje nekih zaboravljenih znanja i instikata koji su godinama zarobljeni negdje duboko u nama, nismo ih više niti svjesni, jer suvremeni način života i sve pogodnosti koje nas okružuju potiskuju te naše iskonske instinkte i osjećaje.
Ako volite prirodu, učlanite se u neko planinarsko društvo, tamo ćete zasigurno upoznati vrlo zanimljive ljude koji će vas rado uputiti u neke tajne planinarenja. Od toga kako se pripremiti, obući, što ponijeti sa sobom od hrane i piće, kako se ponašati u planinama prema drugim ljudima, biljkama i životinjama.
Planine koje su relativno blizu velikim gradova, kao Mosor, Medvednica, Učka, Biokovo i mnoge druge, imaju dobro markirane staze, planinarske kuće i domove. Posjetite neke od njih, u njima vlada posebna atmosfera. Cijene smještaja i hrane u takvim objektima su jako pristupačne, a ako ste učlanjeni u neko planinarsko društvo, imate pravo i na značajne popuste.
Sve su naše planina lijepe svaka na svoj način. Ipak ima jedna posebna.
Planina nad planinama.
Naravno, već znate, ona se zove Velebit
Ta 140 kilometara duga, svojevrsna kralježnica Hrvatske krije u sebi toliko ljepote, kako ljutog krša tako i zelenih livada i šuma, da imate osjećaj kako možete provesti čitav život na ovoj planini a da još ni izbliza nećete spoznati sve tajne Velebita. Izgradnjom auto-ceste, njegovi nacionalni parkovi Sjeverni Velebit i Paklenica, kao i park prirode koji zahvaća gotovo čitavu planinu, dostupni su nam za svega nekoliko sati vožnje. Ipak, budite oprezni, nemojte nikada, apsolutno nikada u planine odlaziti sami. Jer, čak i obično uganuće nekog zgloba, spletom nesretnih okolnosti koje se znaju nanizati jedna za drugom, mogu rezultirati jako neugodnim posljedicama.
Na kraju, bilo bi dobro, dapače čak i obaveza da se držite onog pravila kako u prirodi smijete ostaviti samo tragove svojih stopa. Sve, baš sve, čak i ono biološki razgradivo, nemojte nikada ostavljati u prirodi, ponesite sa sobom i odložite na mjesta primjerena za to.
Zašto sam vam na početku današnjeg posta rekao da nećete smršaviti od mojih savjeta? Boravak u prirodi, na čistom zraku, zasigurno će otvoriti apetit. I pri tom se uopće ne morate suzdržavati. Sve šta pojedete bit će vam sto puta slađe i ukusnije nego inače. Sjest ćete sa svojim prijateljima, popiti još po koje piće, kavicu, pa i pivo zašto ne? I neće vam uopće biti bitno koliko ste toga pojeli a "niste smjeli".
Jer zadovoljstvo koje ćete pri tom osjećati bit će nemjerljivo, bit ćete zadovoljni sami sa sobom, naučit ćete kako prepoznati ljepotu i u naoko običnim, svakodnevnim stvarima.
A kad se ponovno vratite "civilizaciji", pluća će vam biti ispunjena čistim zrakom, srce veliko i puno zadovoljstva, noge umorne, ali "zdravo umorne". Napisat ćete, onako za svoj gušt, nekoliko rečenica o tome kako ste doživjeli i proživjeli taj dan, posložit ćete nekoliko fotografija sa izleta i kad budete nakon nekog vremena to čitali, bit će te jako, jako zadovoljni, siguran sam u to.
I najduže putovanje počinje prvim korakom. Pa učinite taj korak, ne sutra, ne u ponedjeljak, nego danas, sada, ovog trena...
Brod u boci
Ne zaboravite i ovo: još stignete naručiti majice naše
Demjan, koje možete dobiti pouzećem. Majice mogu naručiti apsolutno svi, kako članovi Kluba, tako i oni drugi. Podsjetimo se još jednom tri osnovna modela, uz koje vam sada naznačujemo i cijene, koje uključuju i poštarinu. Prve naručene kreću na svoje adrese ovih dana. A obećajemo i ekskluzivne fotografije nekih poznatih dama u majicama..... samo još malo pričekajte
Model br:1 120 kn (uključena poštarina)
Model br:2-4 100 kn (uključena poštarina)
A onda…
1. Prije svega pažljivo proučite veličine prema ovoj tablici:
Da bi odredili koja vam veličina najviše odgovara pomnožite širinu majice koja vas interesira sa dva i dodajte 2 do 4 cm (ovisno koliko želite da bude ugodnija za nošenje) i usporedite sa svojim opsegom grudi ili pasice (nalazi se nešto malo niže od struka za model br:1).
Majica 2 je na raspolaganju i u XL veličini!
Narudžbe za majice primamo stalno, ali ih isporučujemo svakih 15 dana, što znači da će prva narudžba krenuti za 15 dana počevši od današnjeg dana.
2. Pošaljite mail na našu e-mail adresu
karakterclub@gmail.com
uz obavezne podatke, a to su:
IME I PREZIME:
VELIČINA I MODEL:
TOČNA ADRESA:
TELEFON:
MOBITEL:
I to je to. Eto, kupite majice i reklamirajte nas malo! Prihod od prodanih majica ide u našu Udrugu, gdje vas očekujemo u velikom broju!
Ugodan vikend i lijep pozdrav, do slijedeĆeg petka, želi vam
Uredništvo Karakter Kluba
- 08:00 -
Dodaj komentar
(31) -
Print
-
#
i jebeno su ponosni na sebe zbog toga!