srijeda, 21.03.2007.

Nešto "malo" o vodi, modi i voću

Osim mode, moja druga ljubav je ekologija i sve ono što je direktno povezano sa njom, a uključuje zdravi život.
Danas ostajem u istom duhu, a tema je voda.

VODA



Dok sam išla na faks usput sam radila svašta da bi zaradila koju pinku pa sam se u skladu sa ljubavlju, prema gore spomenutom, našla na seminaru za pročišćivač za vodu.
Naučila sam puno pametnih stvari koje su mi i dan danas od pomoći. Ne kažem da nije bilo bedastoća, jer bilo je i toga, ali u usporedbi sa onim pozitivnim saznanjima, ove su bile mizerne.

Počevši od ciklusa kruženja vode u prirodi, do vrsta tla, slojevitih, poroznih, pjeskovitih, dubina prirodnih bunara, kiselih kiša, slivnih voda, fekalija, industrijskih zagađivača, blizina smetlišta, ratom zagađenih područja, pesticida, herbicida, kemikalija i ostalih utjecaja, došli smo do trenutka kad sa sigurnošću možemo reći da je naša zemlja zagađena i da postoje još rijetki čisti izvori vode, i to oni koji su na jako velikim dubinama. Sve ostalo je apsolutno nepitko.

Nedotupiti mali zagađivači

Danas svi znamo da vlada opće zagađenje, ali prije tih 8 -9 godina znali su samo rijetki.
Nudila sam ljudima filter pročišćivače sa dva predfiltera sa polupropusnim opnama i aktivnim ugljenom. Moram li reći da su me ljudi većinom gledali kao osmo svjetsko čudo.
Dosadilo mi je brzo glumiti mesiju, ali sam svoje stavove i dalje zadržala. Usput sam naučila razlučivati normalne sastojke od štetnih i teških metala kojima su sve takve firme marketinškim preuveličavanjima i elektrolizom plašili ljude. Doduše, bilo je situacija kad sam znala na pojedinim područjima dobiti prestrašne rezultate elektrolize (iako je elekroliza prije vizualni trik nego pokazatelj zagađenja, iako to u prvi čas baš šokantno izgleda) u svim duginim bojama nakon čega bi ljudi u zavode za javno zdravstvo nosili uzorke svoje vode na analizu. I nalazi bi bili prestrašni, a uglavnom se radilo o vodama koje su domaćinstva crpila hidroforom iz prirodnih bunara u dvorištima svojih kuća i to na jako malim dubinama od svega nekoliko metara.

Bilo je i par primjera na koje sam naletjela i koji su se kosili sa svom zdravom logikom. Jedan od njih je voda iz perilice za robu slobodnim padom otječe iz cijevi koja viri iz kuće, ravno u zemlju, a bunar iz kojeg, ti isti koji su postavili tako cijev, piju vodu je bio svega tri četiri metra dalje i par metara dublje.
Smučilo mi se sve. Ne samo da ljudi nisu svjesni toga da piju deterđent, već ih to nije niti zabrinjavalo.
I onda sam se ja našla takvima otvarati oči. Kako?

Da je takvih samo nekoliko do globalnog zagađenja nikad ne bi došlo, ali na žalost stvarnost je potpuno drugačija.
Takvih je puno i previše.
Ne da ne brinu za druge, već ih i za sebe nije briga. Što dalje moram reći.
Borba sa vjetrenjačama.

Nije rješenje niti pomiriti se sa svime što nam donosi civilizacija, ali da bi sačuvali zdravlje moramo ići ukorak, makar to bio pročišćivač vode ili pak voda u boci.

Izvorska voda

Kakva je stvarna slika bila prije dvadeset godina ne znam, ali se sjećam da smo pili vodu iz pipe (špine, slavine).
I bila nam je fina.
Često smo znali komentirati vodu kod nekoga drugoga sa riječima da nema do naše vode sa Kosinca. Hladna usred ljeta toliko da ti zebu zubi. A finog okusa. Prava voda.

Godine su prošle i kad sam se jedne godine napila iz te iste pipe shvatila sam da to više nije ona ista voda. Ne moram vam ni reći koliko je golema bila moja tuga. Nekako sam se ponadala da će barem nešto ostati isto, ali sve se promjenilo. Čak više ni ulice ne izgledaju isto.

Neki ljudi su shvatili na vrijeme što će se dogoditi i zakupili izvore na duže i sada imamo pravu izvorsku vodu samo u plastičnim bocama.
Što ti je lokalpatriotizam, ja se i dan danas kunem da je najbolja voda u boci ona sa Velikog vrila - Cetina.

Kemijski sastav izvorske vode (laički)


Ovo je slika meni jednog od najdražeg izvora na kojem sam bila u čijoj se blizini nizvodno nalaze nekoliko starih mlinova. Izvor rijeke Grab, kraj Trilja.

Svaka od tih kupovnih boca na sebi ima etiketu na kojoj je jasno istaknut popis kemijskih elemenata. O tome stručno sigurno će više znati Ledena.

Sastav tih elemenata je diretno zaslužan za reakciju koju ćemo imati nakon što je okusimo. Biti će nam fina ili bljutava, odnosno biti će to tvrđa ili mekša voda. Količina tih tvari ovisi o tlu kroz koje voda protjeće. Kad voda dubi put kroz kamenito područje ona će na svom putu kupiti i sa sobom nositi veću količinu soli i minerala zbog čega će imati izražajniji okus od drugih voda.
Kod na spostoji nekoliko punionica vode koje se razlikuju jedna od druge mjestom i tlima i dubinama iz kojih se crpe pa se zbog toga razlikuju okusom. Jesam li do sada spomenula da mi je najfinija "Cetina"?

Kemijski sastav vode iz pipe (laički)



Jako puno ljudi već kupuju vodu jer im je ova iz slavina "odvratna" iako se iz ljudi i z Vodoprivrede kunu u kvalitetu njihove vode, što u konačnici može i biti istina, ali, uvijek postoji taj ali. Razumljivo je da se na neki način mora kontrolirati razmnožavanje raznih bakterija i drugih mikroorganizama što se uglavnom radi kloriranjem. Da nisam jedno vrijeme proučavala učinke klora na ljudski organizam, posla radi, samo bi odmahnula glavom, ali s obzirom na količinu vode koju čovjek mora popiti tijekom života, bez obzira što je količina klora u vodi iz pipe minimalna, ukupnim zbrojem klora koji će proći kroz moj organizam došla sam do jako velike brojke, a najviše me prepala činjenica da klor direktno ubija moždane stanice. E pa, ja volim biti pametna ili barem biti uvjerena u to da jesam.

Da nije sve tako jednostavno kao što je samo klor u vodi iz pipe mogle bi dokazati i cijevi koje se protežu kilometrima od glavnog gradskog crpilišta do naših kuhinja.
Neke od tih cijevi mogu biti stare do stotinu godina. Prije stotinu godina nije se ništa znalo o štetnostima aluminija i drugim materijalima od kojih su napravljene te cijevi. Koliko je samo poroznih cijevi, koliko je samo loše postavljenih cijevi, rđe, onešićenog tla kroz koje prolaze te porozne cijevi, stoljetnih naslaga mikroorganizama na stijenkama, mulja koji se nakupio godinama. Tko to zna? I sve je to uvjetom kakva će voda na koncu iscuriti iz slavine.

Neki ljudi pribjegavaju prokuhavanju vode, ali ako ne znaju postupak kako to napraviti ništa im neće značiti to što su poubijali mikroorganizme kojih ima u ograničenim količinama naprema teškim metalima i drugim spojevima koji se mogu naći zbog dotrajalosti vodovoda.

Kako odstraniti štetne sastojke iz vode

Na žalost, moram vam reći da ne postoji sistem ili alat koji može na jednu stranu odvojiti ono što je dobro u vodi od onoga što je loše, jer toliko pametnu napravu još nitko nije smislio,ali postoji uređaj, ionizator koji ionizacijom razdvaja vodu na klor i teške metale s jedne strane i druge elemente na drugu stranu pa se time dobije alkalna i kisela voda (o tome kao i o radu drugih naprava koje se koriste u domaćinstvu za pročišćavanje bi mogla pisati drugi put). Uglavnom sve se bazira na tome da se djelomično uklone nečistoće i kvalitetni elementi kao i da se voda apsolutno osiromaši bilo kojim sadržajem. Svi se hvale da su oni upravo ti koji mogu riješiti problem onečišćene vode, a tko je tome najbliži možete nakon polugodišnjeg proučavanja ustanoviti samo vi.
Da bi se malo pozabavili vodom koju pijete možete napraviti jedan pokus da vidite ukupnu količinu otopljenih tvari u vodi.

Na ovakav način ja već duže vrijeme radim čaj.

Koji opciju vodenog zdravlja ćete izabrati je na vama.

Koliko vode piti, kada i gdje?

Općepoznato je da tijekom dana moramo popiti otprilike nekih dvije litre tekućine, ali to ne znači da moramo uzeti mjericu i prema tome se nalijevati. Velika većina namirnica (voće i povrće) sadrže u sebi jako veliki postotak vode. Tako da uzmete u obzir konzumiranu hranu, iako nije na odmet popiti, bez obzira na hranu, dodatnih dvije litre.
Ali ne treba pretjerivati.
Osobno, ja sam od onih koji nikad nemaju potrebu piti, a čula sam negdje da je potreba za pijenjem početni stupanj dehidracije. Što znači, pijte i kad niste žedni. Posebno je dobro piti prije jela, pogotovo u ovakvim situacijama u kojima smo se mi našli, zbog toga što manje jedemo, ali je to ujedno i dvosjekli mač jer time ne radimo na smanjenju želuca koji bi nam trebao biti primarni cilj.

Nadalje, nije dobro piti velike količine vode za vrijeme tjelesne aktivnost, odnosno, vježbe. Iako znam da one situacije u kojima hoće glava pregoriti od napora same traže čašu hladne vode. Treba biti strpljiv i otpijati gutljaj po gutljaj u određenim razmacima. Pun želudac tekućine otežava vježbu, a sva energija iz tijela se preusmjerava u želudac na grijanje hladne vode, a kao produkt dobijemo kondenzaciju, tj. pretjerano znojenje za vrijeme vježbe, iako to nije loše, ali bolje je to ostaviti za kraj vježbanja jer time izbacujemo nakupljene toksine iz tijela.

Ljeti bi nam trebala biti navika hodati okolo sa bočicom vode, ali isto tako kao i kod vježbe, piti polagano i najbolje temperiranu vodu, nikako prehladnu.
A bilo bi dobro općenito iz života izbaciti sve sokove koji sadrže šećere i druge nepotrebne dodatke i posvetiti se vodi, a u nekim posebnim prilikama dobro je gucnuti i čašu pravog, kvalitetnog vina.

Zbog čega konzumiramo vodu?

Voda je osnovni pokretač metaboličkih procesa u tijelu. Pomoću vode se događju izmjene tvari u organizmu.
Slikovito, kao što sa vodom možemo donijeti razne korisne sastojke u naš organizam pa ih dostaviti do određenih organa (previše gledanja La vie) tako uz pomoć vode iz našeg organizma izlaze načistoće. Kako da šmrkom peremo ulicu pa znamo da ćemo je bolje isprati ako imamo više vode na raspolaganju. Zbog toga se govori o količini od cca 2 litre.

Što nam još drugo preostaje nakon ovog teksta nego nagnuti bocu.


MODA

Oblici tijela


Kako sam već u svom prošlom postu pisala, ima nas svih oblika. Nismo mi krivi, već, kako bi jedna moja prijateljica rekla, kriva je mama koja je izabrala onakvog (misli se na nezgodnog) čovjeka za mog tatu.

Ja sam imala sreće pa su mi oba roditelja "zgodni", proporcionalnih dimenzija, pa kad sam u pravoj kilaži, moje tijelo izgleda besprijekorno, ali zato sam se udala za čovjeka koji je mršav kao suharak, bez obzira koliko jede, ali zato ima kratke noge pa je jedno moje dijete ostalo uskraćeno za koji centimetar na obje noge.
Na žalost ili na radost, kad gledam ljude uvijek gledam njihove proporcije. Profesionalna deformacija. Točno vidim one koji bi bili prezgodni da imaju i do desetke kilograma manje.
Žao mi ih je što se skivaju iza tolike količine naslaga.

Kako smo različiti tako se i debljamo na različite načine.
Ima onih kojima se naslage talože na gornjem dijelu tijela.
To je karakterističnije za muški spol iako ima i jako veliki broj žena (plećatih žena) sa povišenom količinom muških hormona zbog čega se također debljaju u gornjem dijelu tijela.

Tipično žensko debljanje se odvija na donjem dijelu tijela (jahače hlače). Naravno da postoje i muškarci kojima se deblja guza i ja vam moram priznati da mi to izgleda poprilično tetkasto, ali nisu oni krivi, krivi su roditelji :)))

Najidealniji način debljanja (iako je upitno da li se mogu u istoj rečenici naći riječi idealno i debljanje) je uravnoteženo debljanje, podjednako na gornjem i donjem dijelu tijela. Takve osobe čak mogu i nabaciti nekoliko kilograma bez da se vidi drastična promjena, a to se odnosi i na reverzibilni proces pa se čini da nikako da se pokrene mršavljenje jer se topi odsvugdje po malo i tek na duge staze daje prave rezultate.


Ovdje je jedan zanimljiva sličica koju sam pronašla na netu. Na njoj se lijepo vidi put od normalnog do pretilog i nazad u sva tri slučaja.


Makar, moram vam priznati da osobno volim žene sa prčastom guzom. Bolje da je ima nego da je uopće nema. Što se mene tiče žena je žena i jedan od glavnih ženskih atributa je upravo guza. Najbolji primjer takve guze je kod Vivice A. Fox. Žena mi je apsolutno neodoljiva. Iako na slici do izražaja ne dolazi baš pozadina.


Kod muškaraca nije problem ako malo zaplećate, ali kad se pojavi bušica kod jednih i drugih, to je već loše.
Lako je sada meni tu mlatiti dok sam tastaturom pokrila svoju bušicu koja je prešišala sve svoje dosadašnje stadije razmahanosti. Bušica ide zadnja jer na njoj treba posebno raditi, a o tome sigurno više zna Angie.

Trebala bih vam dati i pokoji savjet po skupinama pa krenimo redom.
Do večeras ćete sigurno pročitati ovaj post.

Par kobnih pogrešaka kod plaćatih osoba su prevelike košulje, majice i takve stvari. Idealne su košulje po mjeri. Ono što će malo odvući pažnju od tih ramena je pojas ili rez koji se pojavljuje kao povišeni struk, dakle, odmah ispod grudi. To će prepoloviti vizualno gornji dio tijela i razbiti ga na dvije manje plohe, a pojas bi trebao biti u prvom planu pogotovo ako je u nekoj drugoj boji, drugačije teksture ili je zavezan na neobičan način.

Kod onih kojima su prenaglašeni bokovi, najgora pogreška su plitke traperice ili hlače. Guza stoji kao netom ubačena u crijevo od kobasice u horizontali. Užas. A još ako i naprijed ima komad kolača, onda je katastrofa potpuna.
Rješanje je povišeniji struk, ugodan, ali malo teži materijal (ne kruti, nikako) koji će teško pasti prema dolje. Šire nogavice, a gorni dio od bedara do struka mora pratiti liniju tijela.

Za one ujednačeno popunjene vrijede oba pravila.

Sve ovo se odnosi na one krajnje slučajeve.
Ipak, lagano popunjeni ljudi mogu puno više toga obući, prekriti, zamotati, obmotati, okrenuti, potegnuti da to izgleda dobro i da se pokriju nedostaci, ali sve što je previše jednostavno je teško sakriti a da ne teži prenaglašenosti. Zato vrijede najjednostavniji savjeti. Ništa previše tijesno i ništa previše široko.


HRANA

Napokon dođem pisanjem do odlomka za hranu, a onda me dočeka voćni dan.

Ni sama nisam načisto što bi se još moglo napisati o voću, a da to niste probali. Mozganjem sam došla do nečega što sam cijelu prošlu zimu radila kao luda pa evo:



Vaša

Demjan