petak, 19.04.2013.

Ante Kulušić (Antin) međunarodni nogometni sudac

Svirač nogometnih nota


Trinaest godina je Ante Kulušić živio u svojim Kaočinama, u obiteljskom domu oca Ante i majke Zorke. Sportu, točnije nogometu, približio ga je dolazak u Šibenik, gdje se kao dječačić okušao među vršnjacima na travnjaku Šubićevca, ali umjesto igračke pravu je nogometnu afirmaciju ostvario – sa zviždaljkom.

- Živjeli smo u susjedstvu poznatog nogometnog suca Tomislava Copića i 1982. me on, kada sam imao 24 godine, nagovorio da upišem sudački tečaj. Svidjelo mi se, a očito se i šefovima svidjelo moje suđenje – kaže Ante, iza kojega je zaista bogata sudačka karijera.

- Danas je pak u drugomu svijetu, makar nogomet ne prestaje živjeti u njemu – direktor je Croatia osiguranja u Šibeniku, predsjednik Županijskog HDZ-a i saborski zastupnik.

- U politici sam ne zbog sebe, nego zbog Šibenika i cijele županije, zbog svih naših ljudi. I mojih Miljevčana ponajprije. Taj kraj zaslužuje potporu i svojim razvojem potvrđuje da sve uloženo zna dobro iskoristiti – tvrdi bivši nogometni arbitar.

- Iza njega je stotine i stotine odsuđenih nogometnih utakmica, od onih najmlađih i najnižega natjecateljskog razreda, do međunarodnih. Čak i svjetskoga predznaka.

- Jest, sudio sam kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo Island – Republike Irska 1997. godine. Negdje u tom rangu je i pretkolo europske Lige prvaka. Bilo je toga puno, ukupno šest godina međunarodnog staža i deset u Hrvatskoj ligi – prisjeća se Ante.

- Dvaput je sudio Hajduku protiv Dinama, oba puta u Splitu, i – reče – Hajduk je jedini klub koji nikada nije izgubio dok je on dijelio pravdu. Makar su ga neki krstili dinamovcem jer je djelatnik Croatia osiguranja...

Jabuka ne pada daleko od miljevačkog stabla pa je i Antin sin Hrvoje, budući profesor tjelesne i zdravstvene kulture, u Zagrebu položio sudački ispit, no ipak mu se više dopao trenerski posao – asistira u juniorskoj momčadi “Šibenika”.

- Antina 'dijagnoza' miljevačkoga sportskog fenomena pak glasi: Sve je u genima i činjenici kako se živjelo na Miljevcima, da se kopalo po rudnicima u Siveriću i Trbounju, odlazilo u Nizozemsku, Njemačku, Francusku... Naučili smo se boriti i izboriti. Svuda, pa i u sportu također.

- Mnogi će to isto potpisati. Od riječi do riječi.
- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Kulušić (Mirkov) mladi nogometni reprezentativac

Osigurač sa Šubićevca


- Život nije mazio Antu Kulušića, uostalom kao i njegove vršnjake iz Kaočina i cijelog miljevačkog kraja – 1991. je kao petogodišnjak prognan i osuđen dio dječaštva provesti u “Solarisu”. Sudbina ga je umalo dodijelila košarci, jer vježbao je najčešće kako se lopta ubacuje kroz obruč i to bi nastavio da ga DOŠKov trener Brailo nije doskočio:

- Mali, tebi više pristaje nogomet.

- Poslušao ga je i čekao drugu, nogometnu priliku. Što znači da je čekao povratak Miljevcima i Drnišu. Kao osnovac je 1995., odmah nakon Oluje, postao DOŠK-ovom budućnošću. Sve je išlo kao u najljepšoj priči, makar uz neke Scile i Haribde.

- Ma, bilo je super. U DOŠK-u sam sa 16 godina postao prvotimac i neki su me proglašavali najboljim igračem momčadi. Možda su malo i pretjerivali, ali godilo je...

- Novinar Krste Mujan je zapisao da je 'momak zreo za Prvu ligu'. Do prve lige je grizao i u DOŠK-u i u “Zagori”, a u proljeće 2007. debitirao je na prvoligaškoj sceni, u “Šibenikovu” dresu protiv Rijeke. I nikada više nije sjeo na klupu kao pričuva, uvijek igrajući od prve minute. Dabome, ukoliko ga kartoni nisu u tomu spriječili ili pak koja rijetka ozljeda.

- Ante je inače rođen 6. lipnja 1986. godine i gotovo je košarkaške građe, visok 189 cm. Kada se raskrili izgleda da može pokriti cijeli šesnaesterac.

- Otac Mirko, čiji je brat Joso vješto baratao loptom igrajući za svoje Kaočine, prati svaku utakmicu koju sin igra u Šibeniku, Zadru ili Splitu. Dalje od toga mu se ne ide, ponajviše zbog obveza koje ima u Kaočinama. Ante ima mlađega brata Zvonimira i stariju sestru Zrinku koja je pred diplomom na Ekonomskom fakultetu u Splitu. I on je bio na ekonomiji, ali ga je prvoligaški nogomet poslije vezao uz studij turističkog managmenta.

- Moram diplomirati! Zbog sebe i roditelja, zbog oca Mirka i majke Mande, koji mi silno pomažu – riješen je Ante.

- Riješen je uspjeti i u nogometu. Da je na dobrom putu svjedoči i poziv u mladu hrvatsku nogometnu vrstu, ali ponajprije talent i upornost koji ga krase. Ulaznica i među “vatrene” stoga nije daleko od dohvata njegove ruke.
- 21:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tomislav Ivić nogometni trener za kojim se svijet otimao

VIZIONAR MODERNOG BALUNA


Tomislav Ivić je očevim korijenima iz Kaočina, a i sam s ponosom zna kazati da se osjeća Miljevčaninom, makar baš i nisu bile česte prilike uživanja u kraju svoga podrijetla. Najstariji je u društvu sportaša uglednoga imena koje ćemo predstaviti u ovom prilogu, rođen točno sredinom 1933. - baš 30. lipnja. Prilično kasno, kao 17-godišnjak, zaigrao je u omladinskom pogonu RNK “Split”, no imao je dovoljno vremena ostvariti dječački san i navući “Hajdukov” dres. Nosio ga je na ukupno 11 utakmica.

Suigrači mu iz pedesetih i početka šezdesetih kažu da je ‘Ivić igrao razmišljajući kao trener’. Stoga nije nimalo čudno da je odlučio zagristi upravo taj kruh, i to – nimalo slučajno – u svom “Splitu” 1967. godine. Već godinu poslije preselio se ‘pod murvu’, pored stare Plinare gdje su uz njega stasali ‘tići’ s kojima će sedamdesetih vladati našim i širim nogometnim prostorima. Debi na klupi prvotimaca doživio je 1972. godine i odmah se okitio trofejom, osvojivši kup tadašnje države. Novo stručno kaljenje 1973. je imao u Šibeniku, bliže Miljevcima, ali samo kratko – vratio se i s “Hajdukom” doživio najblistavije godine ‘Majstora s mora’.

Pogledajte samo ovaj niz: dvaput prvaci Jugoslavije, četiri puta pobjednici kupa! I to sve od 1972. do 1976. godine. Pročulo se to i diljem nogometne Europe, sve do slavnoga Ajaxa, s kojim je od 1976. do 1978. osvojio po jedno nizozemsko prvenstvo i kup. Vratio se u “Hajduk” i u toj sezoni 1978./1979. još jednom dohvatio titulu prvaka Jugoslavije. Nadalje je vježbao takve nogometne velikane kao što su belgijski “Anderlecht”, turski “Galatasaraj”, zagrebački “Dinamo”, talijanski “Avellino”, grčki “Panathinaikos”, portugalski “Porto”, francuski “Paris St. Germain” i “Olimpique Marseille”, španjolski “Atletico”, portugalska “Benfica”, pa ponovno “Porto”...

S “Portom” je 1988. bio portugalski prvak, pobjednik kupa, pa europskog Superkupa i Interkontinentalnog kupa! Zapravo, osvojio je sve što se osvojiti dade. Stigavši i do vrha nogometnog Mount Everesta! Tomislav Ivić je zadnjih godina Domovinskog rata bio tehnički direktor hrvatske nogometne vrste, zatim izbornik Ujedinjenih Arapskih Emirata, pa potpredsjednik “Hajduka” zadužen za struku, izbornik Irana, trener belgijskog “Standarda”, francuskog “Olimpiguea”, šef stručnog stožera ‘Al Ittihada’ iz Saudijske Arabije i na koncu savjetnik “Standarda” iz Lieggea.

Teško je, vidite i sami, nabrojiti sve klubove i reprezentacije koje je predvodio. Osvajao je sa svojim klubovima prvenstva i kupove u čak pet država: Jugoslaviji, Nizozemskoj, Belgiji, Portugalu i Španjolskoj. Najtrofejniji je trener u povijesti “Hajduka” i hrvatskoga nogometa do sada. I među 20 najtrofejnijih u cijelomu svijetu. Zaiskrile su mu oči, čuvši da će i njegovo ime ući u zbornik miljevačkog kraja i dugo je razmišljao što bi napisao kao poruku svojim Miljevčanima i kraju svoga podrijetla. Istoga dana morao je žuriti u Bruxelles na proslavu 100. Obljetnice “Anderlechta”, jednoga od brojnih uglednih klubova u kojemu su ostali duboki Ivićevi i – miljevački tragovi.
- 20:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.04.2013.

Zgrada osnovne škole u Kaočinama
- 20:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 04.08.2012.

U spomen na Hrvatskog viteza Vedrana Malenicu

MALENICA, VEDRAN Ivanov, rođen u Kaočinama 4. V. 1971., zarobljen u Razvođu 4. VIII. 1995., te ubijen u mjestu Brotnjo pokraj Srba.

Hrvatski vitez Vedran Malenica iz sela Kaočine iako nije bio vojni obveznik dragovoljno se uključio u obranu Hrvatske kao pripadnik Miljevačke satnije 142. drniške brigade HV-a.
Zarobljen je prvoga dana 'Oluje', 4. kolovoza 1995. godine u mjestu Razvođe kod Oklaja od strane pripadnika 'krajiške paravojske'.

Nakon zarobljavanja postavljen je u kolonu sa izbjeglicama, da bi kilometar pred ulazak u Srb u mjestu Brotnjo bio izveden iz kolone i pred okupljenim mnoštvom mučki ubijen sa tri hica u leđa.

Nakon rata, od hrvatske strane proglašen je nestalim i dvije godine poslije, zahvaljujući dragovoljnom iskazu jedne povratnice koja je opisala cijeli događaj, pronađeni su njegovi posmrtni ostaci, dio odore i vojne iskaznice.

Obavljena je DNA analiza koja je potvrdila identitet, te je uz vojne počasti sahranjen na groblju Sv. Imena Isusova na Miljevcima, a na mjestu stradanja njegovi suborci postavili su spomen ploču.

Neka mu je laka Hrvatska zemlja, počivao u miru Božjem!


Spomen ploča na mjestu stradanja Hrvatskog viteza Vedrana Malenice u mjestu Brotnjo

- 19:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.07.2012.

Majstor Dragan osvojio skuter kao prvi 1. kruga

Tri nagrade u natjecanju "Bravo majstore" odlaze u Kaočine

Tko je majstor među majstorima pokazao nam je Dragan Vlaić iz Kaočina prilikom preuzimanja čak tri nagrade u natjecanju "Bravo majstore". Natjecanje je podijeljeno u tri kruga, a svaki krug u četiri kola. Možete osvajati dnevne, tjedne (nagrada kola) i mjesečne nagrade (nagrada kruga). Majstora svih majstora očekuje glavna nagrada Nissan Juke.

Dragan je kao pobjednik prvog kruga natjecanja osvojio glavnu mjesečnu nagradu skuter Piaggio Typhoon, a da ta prva nagrada nije slučajnost pokazuju i ostale nagrade koje je Dragan osvojio.


U trećem kolu kao treći Dragan osvaja igraću konzolu Playstation PS3, a već sljedeće kolo Dragan zauzima drugo mjesto i osvaja prijenosno računalo Compaq Presario.


"Za igru sam saznao iz Glasnika Hrvatske Lutrije, kojeg redovito kupujem svakog utorka i odmah sam se uključio. Igra mi se jako dopala jer iako pogriješite i ne pogodite neki par svejedno možete dobiti, a nagrade su odlične. I još možete svaki dan osvojiti i bonuse za igranje putem interneta, pa ste uvijek na dobitku." - ispričao nam je Dragan prilikom preuzimanja nagrade na prodajnom mjestu Hrvatske Lutrije u Šibeniku, u trgovačkom centru Dalmare.

Koliko je Dragan oduševljen igrom i nagradama potvrđuje i sam: "Nemam nikakvih primjedbi na natjecanje, čak bi predložio Hrvatskoj Lutriji da nastavi sa sličnim natjecanjima i dalje, već od jeseni. A igrati možete već za 2 kune, pa je igra stvarno svakome dostupna."


Dragan je u natjecanju od samog početka pa tako ima i zanimljivih pogodaka, kao što je recimo prognoza kada će na utakmici Hrvatska - Španjolska pasti prvi gol, za što je koeficijent bio čak 11.

Trenutno je Dragan na ukupnoj rang listi majstora u natjecanju "Bravo majstore" pri samom vrhu, iako se situacija na listi mijenja iz dana u dan, pa čak i iz sata u sat.

"Ostajem u igri do kraja za prvu nagradu Nissan Juke!" - izjavio je Dragan, a mi mu želimo puno sreće u svim igrama Hrvatske Lutrije!

https://www.lutrija.hr/cms/MajstorDraganOsvojio
- 18:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 06.04.2012.

POBUNA NA MILJEVCIMA

'Nećemo solarne elektrane! Oće li nam ovce past staklo?'

Da je sve super, stavili bi elektranu sebi u dvorište, a ovako tjeraju naše ovce - kažu Miljevčani.
Usporedno sa snažnim sunčanim olujama koje se događaju na Suncu, svojevrsne sunčane nevere manjih razmjera događaju se i na planetu Zemlji, točnije u okolici Drniša. Naime, mještani sedam naselja na području Miljevaca, odnosno vijeća mjesnih odbora sedam sela odlučno su se usprotivili namjerama navodnih ulagača, varaždinskih tvrtki Soladria i Ekosolar, te Meritum inžinjering iz Splita, da u naseljima Kaočine i Radonić grade solarne elektrane ukupne površine oko 115 tisuća četvornih metara.

Elektrana uz školu

- Ljudi su protiv toga. Zamišljeno je kako bi se u Kaočinama instalirale dvije takve elektrane, i to nekoliko stotina metara od kuća. Takvo što nije napravljeno nigdje u svijetu, jer je poznato da se takvi objeketi grade na pomno odabranim lokacijama, daleko od naselja. No ljudi nisu dovoljno informirani, a uostalom, malo toga se zna i o nekim štetnim posljedicama gradnje solarnih elektrana na zdravlje ljudi i okoliš, slučajevima oštećenja solarnih panela i drugih emisija štetnih tvari – kaže Zlatko Kulušić, presjednik Koordinacije vijeća mjesnih odbora miljevačkih naselja, ujedno i donedavni HDZ-ov vijećnik u drniškom Gradskom vijeću.

I njegov kolega Ante Pleadin, također drniški vijećnik (HDZ), žestoko se protivi toj namjeri, a posebice mu smeta to što se u Radoniću takvo što planira usred sela, tik uz osnovnu školu i seoske kuće. - Naglašavam da nismo protiv solarnih elektrana. Pa zar nisu izmjenama i dopunama prostornog plana koje su u tijeku predvidjeli 150 hektara za solarne elektrane na području koje se nalazi uz granicu s Općinom Promina. Zašto smo protiv Kaočina i Radonića? Prvenstveno zbog toga što niti jedan od investitora ne želi napraviti studiju utjecaja na okoliš, a nemamo informaciju da je u Hrvatskog igdje ijedna napravljena do sada. Osim toga, nije li žalosno što na istome mjestu u Radoniću na kojemu bi se sad ustupilo zemljište za solarnu elektranu, nije bilo dopušteno ljudima kupiti zemlju za gradnju obiteljskih kuća na selu, umjesto da ih se na to stimuliralo – ističe Pleadin.

Posjetili smo Kaočine ne bismo li od mještana doznali što misle o eksploataciji obnovljivih izvora energije u njihovu susjedstvu. Ljudi malo, svi na poslu ili u polju. U dvorištu je jedna žena zalijevala cvijeće.

- I mi smo protiv toga - kazala nam je gospođa Malenica upitana o elektranama blizu kuća.
- Koje elektrane? Nikad čuo. A kome to smeta? – zbunili smo mlađeg prolaznika u maskirnim vojnim hlačama s pitanjem o solarnoj energiji. No zato je pričljiviji bio Paško Kulušić, mnogima poznatiji kao Pajo, dugogodišnji profesor matematike, hrvatski politički zatvorenik, potom osnivač drniškog HDZ-a iz kojeg je izišao nekoliko godina kasnije “kad je vidio gdje to ide”, te ujedno i dogradonačelnik Drniša u prošlom mandatu.

- Koliko sam ja samo raznih takozvanih ulagača s raznih strana primao... A najčešće bi se radilo o ljudima koji bi htjeli našu zemlju za jednu kunu, kako bi se onda uknjižili na tu zemlju i onda podigli kredit u Njemačkoj ili negdje drugdje.

Trgovci zemljištem

A onda, što se događa? Oni tada tu istu zemlju mogu prodati drugome, pa drugi trećemu i tako dalje. Pa tko bi onda pogledao ljudima u oči? Rekli bi, prodao si našu zemlju. A i u ovom slučaju će ljudi pitati: pa koju mi korist imamo od toga? – kaže umirovljeni profesor.

- Nikakvu! Odavde neće biti zaposlen nitko, nego će neko kompjuterom iz Zagreba vrtiti te solarne ćelije. Oni će zarađivat, a nama struja skuplja. A kad montiraju te puste ploče, šta će pasti ovo nešto ovaca što je ostalo: staklo? Da je to tako super, stavili bi elektranu sebi u dvorište - spremno je na to pitanje odgovorio mladić ispred trgovine u Radoniću.

GORAN ŠIMAC
Suglasnost nužna

Drniško Gradsko vijeće jednoglasno je donijelo podulji zaključak u kojem se ističe kako ‘nije moguće da investitori samovoljno bez prethodne suglasnosti Grada Drniša određuju lokacije za gradnju sunčanih elektrana Kaočine 1 i Kaočine 2, te sunčane elektrane Radonić.’ Moglo bi se reći kako je time zabrinutim mještanima zasad zasjalo sunce, dok se istodobno navedenim ‘solarnim’ investitorima - naoblačilo.
http://www.slobodnadalmacija.hr/Šibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/
articleId/170209/Default.aspx
- 18:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 04.04.2012.

HUMANITARNI BOŽIĆNI TURNIR

Kaočinama opet titula!
- 09:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.02.2012.

IZBJEGNUTA TRAGEDIJA

Sin našao majku u snijegu, jedva joj spasili život


U mjestu Kaočine na području Miljevaca u subotu se oko podneva odigrala prava drama: sin je došao posjetiti majku, no umjesto u kući našao ju je u snijegu pokraj kuće. Žena je bila bez svijesti, s nemjerljivim tlakom i tjelesnom temperaturom od samo 27 stupnjeva!

Starica od 85 godina imala je tjelesnu temperaturu od samo 27 stupnjeva i nemjerljivi tlak kada ju je hitna medicinska pomoć iz Drniša dovezla u Šibenik. No, starica je preživjela i štoviše uspješno se oporavlja!

Ovu nevjerojatnu priču potvrdili su u šibenskoj bolnici dodajući da je starica, koja je inače i dijabetičarka, osim što je bila bez svijesti, pothlađena i gotovo bez tlaka kada je dovezena u jedinicu intenzivnog liječenja, imala i izrazito usporen rad srca.

"Sada je pri svijesti i normalno jede i pije. Prebacili smo je na odjel interne i sve je bolje i bolje"- kazali su u šibenskoj bolnici, dodajući da je zbog smrzavanja u šibenskoj bolnici zaprimljen i jedan beskućnik koji se sada oporavlja.

http://danas.net.hr/crna-kronika/sin-nasao-majku-u-snijegu-jedva-joj-spasili-zivot
- 21:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.06.2011.

A nu muga rođe, brkovi mu ki metlica!

Ante Kulušić (Godina)
- 12:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 15.06.2011.

POZDRAV IZ KAOČINA!
- 16:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.06.2011.

OD GOSPE DO GOSPE Miljevačke sportske igre

Ključ ključa, Karalići plaču: Što nam čine Kaočine!
- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 11.06.2011.

Raštrkani zaseoci na krškoj zaravni

Kaočine

(Kaočine i njegovi brojni zaseoci na indikacijskoj skici sa stanjem iz 1878. godine)

Selo Kaočine, iako brojem kuća jedno od manjih sela, zbog izrazite raspršenosti njegovih zaselaka površinom predstavlja najveće miljevačko selo. Godine 1878. imalo je 47 kuća. U selu je 1880. godine zabilježeno 263 stanovnika. Kaočine su smještene u istočnom dijelu miljevačke zaravni. Selo čini niz široko raštrkanih zaselaka u čijem se prostornom rasporedu zapaža određena pravilnost koja je uvjetovana geomorfologijom terena ovog dijela zaravni karakterizirane izrazito ljuskavom strukturom. Takva ljuskava struktura zaravni rezultirala je pravilnom izmjenom zona udolina koje se uglavnom koriste kao pašnjaci i ocjeditijih pristranaka duž kojih su položeni zaseoci. Zaseoke odlikuje izrazita patronimička okupljenost, pa su zaseoci Kulušića, Malenica, Bašića, Vlajića, Ivića i Čolaka još uvijek izrazito okupljeni oko središnjeg dvorišta primarnog posjeda, što ukazuje na mogućnost da je ovo naselje nešto mlađeg postanka u odnosu na neka druga miljevačka sela gdje je proces diobe zemljišnog posjeda izraženiji.

Kao kućevlasnici u Kaočinama 1878. godine bili su upisani: Kulušić Paško (pok. Pavla), Kulušić Nikola (pok. Ante), Kulušić Ante (pok. Mate), Kulušić Jure (pok. Joke), Kulušić Jandrija (pok. Paške), Kulušić Mio (pok. Paške), Malenica Ante (pok. Franje), Malenica Mate (pok. Marka), Malenica Jure (pok. Ivana), Malenica Mate (pok. Roka), Ivić Mate (pok. Cvitka), Ivić Pavel (pok. Nikole), Nakušić Paško (pok. Nikole), Nakušić Anna (udova pok. Joke), Kulušić Paško (pok. Pavla), Čolak Stipan (pok. Franje), Lovrić Jure, Skelin Paško (pok. Marka), Vlajić Miško (pok. Jakova), Vlajić Grgo (pok. Jakova), Vlajić Jakov (pok. Martina), Vlajić Joko (pok. Filipa), Vlajić Martin, Vlajić Mate (pok. Franje), Sulje Petar (pok. Franje), Šarić Filip (pok. Ivana), Malenica Jakov (pok. Paške), Malenica Nikola (pok. Ivana), Malenica Nikola (pok. Jakova), Kulušić Josip, Ivić Blaže (pok. Jakova), Bašić Mio (pok. Marka), Bašić Mate (pok. Filipa), Bašić Joko (pok. Simone), Bašić Paško (pok. Jure), Bašić Josip (pok. Ivana), Bašić Ivan (pok. Ante), Bašić Paško (pok. Jure), Kulušić Mioo (pok. Cvitka), Kulušić Mate (pok. Cvitka), Malenica Joko (pok. Paške), Malenica Mate (pok. Paške), Vlajić Ante (pok. Mate), Vlajić Paško (pok. Ante), Vlajić Grgo (pok. Jakova), Vlajić Miško (pok. Jakova), Ivić Jakovica (pok. Ivana).
- 22:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.