petak, 19.04.2013.

Ante Kulušić (Antin) međunarodni nogometni sudac

Svirač nogometnih nota


Trinaest godina je Ante Kulušić živio u svojim Kaočinama, u obiteljskom domu oca Ante i majke Zorke. Sportu, točnije nogometu, približio ga je dolazak u Šibenik, gdje se kao dječačić okušao među vršnjacima na travnjaku Šubićevca, ali umjesto igračke pravu je nogometnu afirmaciju ostvario – sa zviždaljkom.

- Živjeli smo u susjedstvu poznatog nogometnog suca Tomislava Copića i 1982. me on, kada sam imao 24 godine, nagovorio da upišem sudački tečaj. Svidjelo mi se, a očito se i šefovima svidjelo moje suđenje – kaže Ante, iza kojega je zaista bogata sudačka karijera.

- Danas je pak u drugomu svijetu, makar nogomet ne prestaje živjeti u njemu – direktor je Croatia osiguranja u Šibeniku, predsjednik Županijskog HDZ-a i saborski zastupnik.

- U politici sam ne zbog sebe, nego zbog Šibenika i cijele županije, zbog svih naših ljudi. I mojih Miljevčana ponajprije. Taj kraj zaslužuje potporu i svojim razvojem potvrđuje da sve uloženo zna dobro iskoristiti – tvrdi bivši nogometni arbitar.

- Iza njega je stotine i stotine odsuđenih nogometnih utakmica, od onih najmlađih i najnižega natjecateljskog razreda, do međunarodnih. Čak i svjetskoga predznaka.

- Jest, sudio sam kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo Island – Republike Irska 1997. godine. Negdje u tom rangu je i pretkolo europske Lige prvaka. Bilo je toga puno, ukupno šest godina međunarodnog staža i deset u Hrvatskoj ligi – prisjeća se Ante.

- Dvaput je sudio Hajduku protiv Dinama, oba puta u Splitu, i – reče – Hajduk je jedini klub koji nikada nije izgubio dok je on dijelio pravdu. Makar su ga neki krstili dinamovcem jer je djelatnik Croatia osiguranja...

Jabuka ne pada daleko od miljevačkog stabla pa je i Antin sin Hrvoje, budući profesor tjelesne i zdravstvene kulture, u Zagrebu položio sudački ispit, no ipak mu se više dopao trenerski posao – asistira u juniorskoj momčadi “Šibenika”.

- Antina 'dijagnoza' miljevačkoga sportskog fenomena pak glasi: Sve je u genima i činjenici kako se živjelo na Miljevcima, da se kopalo po rudnicima u Siveriću i Trbounju, odlazilo u Nizozemsku, Njemačku, Francusku... Naučili smo se boriti i izboriti. Svuda, pa i u sportu također.

- Mnogi će to isto potpisati. Od riječi do riječi.
- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Kulušić (Mirkov) mladi nogometni reprezentativac

Osigurač sa Šubićevca


- Život nije mazio Antu Kulušića, uostalom kao i njegove vršnjake iz Kaočina i cijelog miljevačkog kraja – 1991. je kao petogodišnjak prognan i osuđen dio dječaštva provesti u “Solarisu”. Sudbina ga je umalo dodijelila košarci, jer vježbao je najčešće kako se lopta ubacuje kroz obruč i to bi nastavio da ga DOŠKov trener Brailo nije doskočio:

- Mali, tebi više pristaje nogomet.

- Poslušao ga je i čekao drugu, nogometnu priliku. Što znači da je čekao povratak Miljevcima i Drnišu. Kao osnovac je 1995., odmah nakon Oluje, postao DOŠK-ovom budućnošću. Sve je išlo kao u najljepšoj priči, makar uz neke Scile i Haribde.

- Ma, bilo je super. U DOŠK-u sam sa 16 godina postao prvotimac i neki su me proglašavali najboljim igračem momčadi. Možda su malo i pretjerivali, ali godilo je...

- Novinar Krste Mujan je zapisao da je 'momak zreo za Prvu ligu'. Do prve lige je grizao i u DOŠK-u i u “Zagori”, a u proljeće 2007. debitirao je na prvoligaškoj sceni, u “Šibenikovu” dresu protiv Rijeke. I nikada više nije sjeo na klupu kao pričuva, uvijek igrajući od prve minute. Dabome, ukoliko ga kartoni nisu u tomu spriječili ili pak koja rijetka ozljeda.

- Ante je inače rođen 6. lipnja 1986. godine i gotovo je košarkaške građe, visok 189 cm. Kada se raskrili izgleda da može pokriti cijeli šesnaesterac.

- Otac Mirko, čiji je brat Joso vješto baratao loptom igrajući za svoje Kaočine, prati svaku utakmicu koju sin igra u Šibeniku, Zadru ili Splitu. Dalje od toga mu se ne ide, ponajviše zbog obveza koje ima u Kaočinama. Ante ima mlađega brata Zvonimira i stariju sestru Zrinku koja je pred diplomom na Ekonomskom fakultetu u Splitu. I on je bio na ekonomiji, ali ga je prvoligaški nogomet poslije vezao uz studij turističkog managmenta.

- Moram diplomirati! Zbog sebe i roditelja, zbog oca Mirka i majke Mande, koji mi silno pomažu – riješen je Ante.

- Riješen je uspjeti i u nogometu. Da je na dobrom putu svjedoči i poziv u mladu hrvatsku nogometnu vrstu, ali ponajprije talent i upornost koji ga krase. Ulaznica i među “vatrene” stoga nije daleko od dohvata njegove ruke.
- 21:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tomislav Ivić nogometni trener za kojim se svijet otimao

VIZIONAR MODERNOG BALUNA


Tomislav Ivić je očevim korijenima iz Kaočina, a i sam s ponosom zna kazati da se osjeća Miljevčaninom, makar baš i nisu bile česte prilike uživanja u kraju svoga podrijetla. Najstariji je u društvu sportaša uglednoga imena koje ćemo predstaviti u ovom prilogu, rođen točno sredinom 1933. - baš 30. lipnja. Prilično kasno, kao 17-godišnjak, zaigrao je u omladinskom pogonu RNK “Split”, no imao je dovoljno vremena ostvariti dječački san i navući “Hajdukov” dres. Nosio ga je na ukupno 11 utakmica.

Suigrači mu iz pedesetih i početka šezdesetih kažu da je ‘Ivić igrao razmišljajući kao trener’. Stoga nije nimalo čudno da je odlučio zagristi upravo taj kruh, i to – nimalo slučajno – u svom “Splitu” 1967. godine. Već godinu poslije preselio se ‘pod murvu’, pored stare Plinare gdje su uz njega stasali ‘tići’ s kojima će sedamdesetih vladati našim i širim nogometnim prostorima. Debi na klupi prvotimaca doživio je 1972. godine i odmah se okitio trofejom, osvojivši kup tadašnje države. Novo stručno kaljenje 1973. je imao u Šibeniku, bliže Miljevcima, ali samo kratko – vratio se i s “Hajdukom” doživio najblistavije godine ‘Majstora s mora’.

Pogledajte samo ovaj niz: dvaput prvaci Jugoslavije, četiri puta pobjednici kupa! I to sve od 1972. do 1976. godine. Pročulo se to i diljem nogometne Europe, sve do slavnoga Ajaxa, s kojim je od 1976. do 1978. osvojio po jedno nizozemsko prvenstvo i kup. Vratio se u “Hajduk” i u toj sezoni 1978./1979. još jednom dohvatio titulu prvaka Jugoslavije. Nadalje je vježbao takve nogometne velikane kao što su belgijski “Anderlecht”, turski “Galatasaraj”, zagrebački “Dinamo”, talijanski “Avellino”, grčki “Panathinaikos”, portugalski “Porto”, francuski “Paris St. Germain” i “Olimpique Marseille”, španjolski “Atletico”, portugalska “Benfica”, pa ponovno “Porto”...

S “Portom” je 1988. bio portugalski prvak, pobjednik kupa, pa europskog Superkupa i Interkontinentalnog kupa! Zapravo, osvojio je sve što se osvojiti dade. Stigavši i do vrha nogometnog Mount Everesta! Tomislav Ivić je zadnjih godina Domovinskog rata bio tehnički direktor hrvatske nogometne vrste, zatim izbornik Ujedinjenih Arapskih Emirata, pa potpredsjednik “Hajduka” zadužen za struku, izbornik Irana, trener belgijskog “Standarda”, francuskog “Olimpiguea”, šef stručnog stožera ‘Al Ittihada’ iz Saudijske Arabije i na koncu savjetnik “Standarda” iz Lieggea.

Teško je, vidite i sami, nabrojiti sve klubove i reprezentacije koje je predvodio. Osvajao je sa svojim klubovima prvenstva i kupove u čak pet država: Jugoslaviji, Nizozemskoj, Belgiji, Portugalu i Španjolskoj. Najtrofejniji je trener u povijesti “Hajduka” i hrvatskoga nogometa do sada. I među 20 najtrofejnijih u cijelomu svijetu. Zaiskrile su mu oči, čuvši da će i njegovo ime ući u zbornik miljevačkog kraja i dugo je razmišljao što bi napisao kao poruku svojim Miljevčanima i kraju svoga podrijetla. Istoga dana morao je žuriti u Bruxelles na proslavu 100. Obljetnice “Anderlechta”, jednoga od brojnih uglednih klubova u kojemu su ostali duboki Ivićevi i – miljevački tragovi.
- 20:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.04.2013.

Zgrada osnovne škole u Kaočinama
- 20:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.