Marketing
Ante Kulušić (Antin) međunarodni nogometni sudac
Svirač nogometnih nota
Trinaest godina je Ante Kulušić živio u svojim Kaočinama, u obiteljskom domu oca Ante i majke Zorke. Sportu, točnije nogometu, približio ga je dolazak u Šibenik, gdje se kao dječačić okušao među vršnjacima na travnjaku Šubićevca, ali umjesto igračke pravu je nogometnu afirmaciju ostvario – sa zviždaljkom.
- Živjeli smo u susjedstvu poznatog nogometnog suca Tomislava Copića i 1982. me on, kada sam imao 24 godine, nagovorio da upišem sudački tečaj. Svidjelo mi se, a očito se i šefovima svidjelo moje suđenje – kaže Ante, iza kojega je zaista bogata sudačka karijera.
- Danas je pak u drugomu svijetu, makar nogomet ne prestaje živjeti u njemu – direktor je Croatia osiguranja u Šibeniku, predsjednik Županijskog HDZ-a i saborski zastupnik.
- U politici sam ne zbog sebe, nego zbog Šibenika i cijele županije, zbog svih naših ljudi. I mojih Miljevčana ponajprije. Taj kraj zaslužuje potporu i svojim razvojem potvrđuje da sve uloženo zna dobro iskoristiti – tvrdi bivši nogometni arbitar.
- Iza njega je stotine i stotine odsuđenih nogometnih utakmica, od onih najmlađih i najnižega natjecateljskog razreda, do međunarodnih. Čak i svjetskoga predznaka.
- Jest, sudio sam kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo Island – Republike Irska 1997. godine. Negdje u tom rangu je i pretkolo europske Lige prvaka. Bilo je toga puno, ukupno šest godina međunarodnog staža i deset u Hrvatskoj ligi – prisjeća se Ante.
- Dvaput je sudio Hajduku protiv Dinama, oba puta u Splitu, i – reče – Hajduk je jedini klub koji nikada nije izgubio dok je on dijelio pravdu. Makar su ga neki krstili dinamovcem jer je djelatnik Croatia osiguranja...
Jabuka ne pada daleko od miljevačkog stabla pa je i Antin sin Hrvoje, budući profesor tjelesne i zdravstvene kulture, u Zagrebu položio sudački ispit, no ipak mu se više dopao trenerski posao – asistira u juniorskoj momčadi “Šibenika”.
- Antina 'dijagnoza' miljevačkoga sportskog fenomena pak glasi: Sve je u genima i činjenici kako se živjelo na Miljevcima, da se kopalo po rudnicima u Siveriću i Trbounju, odlazilo u Nizozemsku, Njemačku, Francusku... Naučili smo se boriti i izboriti. Svuda, pa i u sportu također.
- Mnogi će to isto potpisati. Od riječi do riječi.
Post je objavljen 19.04.2013. u 22:20 sati.