Kult reprezentacije...
Domaće tekme sa Islandom i Maltom su iza nas. Šest važnih bodova je inkasirano i lijepo je gledati na ostatak skupine sa prvoga mjesta. Još da smo ono drugo poluvrijeme sa Bugarima odigrali kao u prvih 45 minuta, situacija bi bila idealna, ali što je tu je. Ekspanzija navijača na repkine tekme se očito pokazala kao loša stvar, jer izgleda da većina novo pridošlih "sezonskih navijača" u glavi ima konfuziju. Dali igra reprezentacija ili Dinamo, pitanje je sad... Do sada su praktički najveći problem "inter-konektanja" navijača koji bodre Hrvatsku, bila obilježja klubova, ali nakon općeg potopa Dinama ove sezone (ispadanje iz EU, gubljenje Kranjčara, ispadanje iz kupa, ispadanje iz utrke za prvaka) jal dijela zagrebačkih navijača se prenosi na reprezentaciju. Sramota je to da u ovako važnim utakmicama (svaka tekma u kvalifikacijama je važna), navijanje obilježavaju međusobna prepucavanja kao da se igra na klupskoj razini. Separacija i međusobno skandiranje+zviždanje ne čine ništa dobro, jer se navijanje razvodni i finalni rezultat ispada mlak, ako ne i jadan. Nekima će sigurno puknuti film pa će se putovati samo na gostovanja, a domaće tekme gledati na TVu sa zagašenim tonom. Reprezentacija je svetinja, kada će specijalci to shvatiti? |
Domaće tekme sa Islandom i Maltom su iza nas. Šest važnih bodova je inkasirano i lijepo je gledati na ostatak skupine sa prvoga mjesta. Još da smo ono drugo poluvrijeme sa Bugarima odigrali kao u prvih 45 minuta, situacija bi bila idealna, ali što je tu je. Ekspanzija navijača na repkine tekme se očito pokazala kao loša stvar, jer izgleda da većina novo pridošlih "sezonskih navijača" u glavi ima konfuziju. Dali igra reprezentacija ili Dinamo, pitanje je sad...
Rijeka je u Kranjčevićevoj dobro započela (vrlo česta situacija u gostujućim tekmama) sa ranim Ercegovim golom, a nažalost završila tekmu bez bodova. Izgubljeni su važni bodovi protiv direktnog suparnika za osvajanje ovogodišnjeg prvenstva, ali situacija je bila takva da je Scoria došao u ZG sa desetkovanom klupom. Jedini plus kod ovoga poraza (ako uopće možemo pričati o plusevima nakon izgubljene utakmice) je to da je ovaj poraz "pomogao" Dinamu da siđe stepenicu dolje - u Ligu za ostanak.
Još jednim u nizu gostujućih remija, Rijeka je osigurala polufinale kupa. Kako sam sjedio u uredu lišen radia, nisam mogao pratiti razvoj događaja, ali
Eto desilo se i to, nakon dosta godina Riječani su dominirali jadranskim derbijem i uknjižili extremno važnih (za nas navijače još duplo važnijih) tri boda. Jučer se direktno sudarilo par situacija, zbog kojih sam bio potpuno (ajde ne baš potpuno, ali 95%) uvjeren da ćemo dobiti Hajduk: Rijeka nije dobila Hajduka pet sezona (sa svakom daljnom tekmom diže se vjerojatost pobjede) , Rijeka ove sezone nije izgubila doma (kako je Rijeka loša na gostovanjima, Kantrida je tvrđava gdje su se i skupili ti bodovi zbog kojih smo na drugom mjestu), Rijeka je u prve dve tekme ovog dijela prvenstva dobila samo dva boda, Hajduk je više razvikaniji na medijskom nego na planu kvalitete igre... 








Za danas jedna lakše probabavljivija tema od "politizacije". Još oko tekme sa Pulom se planirao službeno otvoriti Rijekin fan shop (sa bar par godina zakašnjenja). Taj petak su otkazali otvaranje do ponedjeljka, ali nakon toga nije bilo nikakvih informacija o službenon danu otvaranja. Danas sam skočio do Kantride, da vidim što se zbiva glede shopa.
Dobro da ovo pišem par sati nakon tekme, jer sam već svu nervozu ispucao, pa u meni ostaje samo onaj gorki osjećaj - osjećaj praznine nakon nepovoljnoga rezultata. Stvarno ne kužim da ekipi iz Rijeke nije došlo u glavu da su ljudi željni i dobrih tekmi a još više pobjedničkog trona. Četvrtfinale protiv momčadi Slaven Belupa je prije izgledalo kao lijepa uvertira za polufinalni susret sa jednom od dvije momčadi oko koje se sve vrti - Dinamom ili Rijekom.
Jedva se uspjela preživjeti zimska pauza - uz neke pluseve što nudi ovaj zimski termin, zasigurno najveći minus je nedostatak tekmi. Ok, ima brdo ljudi koji bi rekli: "poserem ti se na HNL, kako ljudi imaju volje gledati takve tekme", ali ipak svi mi navijači osjećamo "ono" nešto što predstavlja čistu svetinju - ljubav prema svome klubu.

U nadi za popravkom prošlotjednoga rezultata, koji je ostao zapamćen po neuspješnoj borbi sa bunkerom, u Zaprešić se uputilo brojno "izaslanstvo" najvjernijih navijača. Osim basa organiziranog od strane KNA, Zaprešić je pohodilo i cirka dvadesetak auta i kombija. Put basom je prošao sasvim uspješno iz svih perspektiva (brzina, uvjeti, alkohol :). Na stadionu smo dočekani sa kvazi-iskrenom gestom organizatora koji su nam zaželili pobjedu (?) i upozorili da će privoditi ljude radi grudanja suca. Uvjeti na stadionu su bili dosta loši, pa smo tokom utakmice vidili par spektakularnih padova + ozljedu suca. Njegovo šepanje van travnjaka je pozdravljeno sa dobrom starom "NAPOLJJEEEE, NAPOLJEEE". 



