četvrtak, 30.10.2008.
prazno, blank, vuoto, vazio....
....sve to osjećam danas.... baš tako... prazno.....
osjećam se ponekad kao Yo-Yo.... na momente sam euforična pa na momente prazna pa opet super, pa malo down, pa onda..... znam znam postoji medicinski termin za takve osobe (Bipolarnost).... nijeovo moje toliko opasno ali - da sam jučer bila tako vedra a danas mi je sve sivo... to mi je apsurd......
cijeli dan sanjarim.... čak me je sram što ništa (skoro) pametno ne radim na poslu (ajme šef će me skalpirati :))) )..... samo sanjarim.....
sanjarim o poljima suncokreta okupanim u suncu....
sanjarim o pjesku pod bosim stopalima i moru koje ti se zavlači među prste.....
sanjarim o vjetru u kosi i toplom suncu na koži.....
sanjarim o viticama vinove loze koje se spuštaju sa bogatih trsova....
pišu mi se priće i opet dobivam želju da pobjegnem u svoj imaginarni svijet.... na neko mjesto koje ima sve to.... sunce, more, pijesak, vino, suncokrete, masline, voće, smijeh, sreću.....
Daydream 1:
sinoć mi je tati bio rođendan :)))) 51. :))))) i standardno se okupila draga ekipa ali ovaj put je stigla i Martina s malom Vitom :)))))) koja je prekrasna :)))))...... i gledala sam tu malenu figu..... njen smijeh, pokrete, pogled kako vrluda, malo suze, prstiće, nožice, malene nokte, zube koji tek rastu...... ajme kako mi se javila želja da bi i ja svoje dijete.... što prije, odmah, sad.... i onda sam u šoku na samu sebe kako mi se rapidno razvija neki majčinski instinkt..... od uvijek sam znala da sam stvorena da budem majka.... to je smisao mog života, jednog dana biti mama mojim blizancima (da da, imat ću twinse - od kad znam za sebe svjesna sam toga) ..... problem je samo, za sada, s kim? Ni za Boga ove misli ispričati nekom muškarcu jer imam osjećaj da će pobjeći koliko ga noge nose...
..... ok baljezgam gluposti sada.....
zapravo mi je dosadno na poslu (danas sam sama u uredu, ok šef i ja smo ovdje ali nitko od kolega) nemam nekog posebnog posla..... i ovim mislima si pokušavam ispuniti vrijeme ali i vratiti neki entuzijazam....
... a rado bi otišla i na neku kavu.... zavalila se u finu fotelju koja se okreće, boravila među ljudima, naručila vruću čokoladu ili fini čaj, malo promatrala ljude oko sebe, one koji prolaze, konobare, body language ljudi koji sjede oko mene, odgonetavala bi njihove priče - tko su? što rade? kako se poznaju? kako su završili baš na ovoj kavi?, a onda se izgubila među stranicama neke dobre knjige koja još miriši na novo i čitala bi dok mi ne stigne društvo..... a onda bi mi bili to koje drugi netko promatra uz vruću čokoladu ili fini čaj i odgonetava našu priču....
savršeno.... dakle.... riješenje današnjeg blues-a je u čitanju..... odmah poslije posla idem kupiti neku dobru knjigu...... možda neku koja će me odvesti na sunce, more plažu, vinograde i masline ..... haha
blogoterapija uspješno završena.
- 13:56 -
nedjelja, 26.10.2008.
bez cenzure :))))
ok... niš pametno zapravo nemam za napisati.... skoro....
dakle, sinoć se dogodilo nešto što nikad do sad nisam napravila.... prespavala sam kod njega hahahahah ma zapravo uopće nisam spavala (ne, ne, ne zato!!!) jer jednostavno nisam naviknuta dijeliti krevet s nekim, nisam navikla na dodire, i na zvukove tuđeg disanja, i da moram biti obzirna u krevetu jer nisam sama, i da nemam svojih 5 jastuka i topli poplun i.... da sad već malo fantaziram..... ali bila sam oduševljena istim tim stvarima - njegovim dodirima, i disanjem i samim prisutstvom još nekoga uz mene u krevetu..... i taj pokušaj spavanja u njegovom zagrljaju (uopće mi ne smeta što oka nisam sklopila)...... i više od ičega buđenje u istom..... osjetiti opijajući tuđi miris u jutro, kožu na kožu, isprepletene prste.... u jednom trenu sam pomislila "ajme Bože pa mogla bih ovako ostati zauvijek :))".... a onda me je malo panika ulovila i čula sam svoj superego kako pita "Mala, jel se ti to možda zaljubljuješ??"..... pa nemam pojma..... jel' moguće da se zaljubljujem? i s druge strane da li opet slažem svoju fantaziju (ne poznajete me još dovoljno dugo, ali moj um se voli poigrati samnom i dozvoliti mi da složim neki film u glavi koji glorificira situaciju) koja nema veze sa stvarnošću?....... ma u biti, tako je nebitno postavljati si sva ta pitanja.... bitan je jedino osjećaj i osmjeh koji mi se ne skida s usana :)))))
a večeras sam se upravo vratila s mise i tako sam se smijala predobrom velečasnom u Gorici.... biseri sa svete mise:
"... Ljudi dragi, ne brinite se, Isus vam nije picajzla"
".... ajmo sad svi malo zabrijati na evanđelje"
".... da se poslužim riječima jetsettera - razvijam osjećaj za feeling"
".... tko će čitati poslanice? nitko! ok, onda idem eci-peci-pec"
a preko ljeta majstor je na misi rekao da nebude čitao evanđelje jer su svi na godišnjem pa i on, pa nek si ljudi uzmu Navještenje (časopis) i pročitaju evanđelje iz njega.....
i kad je takva misa, pa tko ne bi otišao na nju barem na malu dozu smijeha hahahahah :))))))
i dalje me drži produhovljenost...... oduševljava me taj osjećaj veselja koji se stvori u meni nakon mise..... i sad tek uviđem koliku sam potrebu imala svih ovih godina ali ju nisam znala prepoznati......
- 20:14 -
Komentari (48) - Isprintaj - #
četvrtak, 23.10.2008.
Poznavati svoju "publiku"..... li ne?
Sinoć sam 2 sata razgovarala s svojim novim čitateljem bloga.... bilo je svojevremeno i njega u tom blogu, štoviše bio mi je popriličan izvor inspiracije.... i tako me sinoć on nagovara da mu dam adresu, pa daj, pa hajde... i tako ja njemu dam adresu.... "Evo ti pa čitaj, tako i onako nikad nisam ništa skrivala (koliko god ti bio uvjeren u suprotno) pa nemam razloga niti sada" (hmmm a sada ti ne smeta preotvorenost?).... i krene čovjek čitati.....
i počnem ja tako u tom trenu razmišljati: Koliko je dobro poznavati svoju publiku?
zaključila sam ja već davno da je moj blog samo moj i da se neću nikad ustručavati nešto napisati... zašto i bih? tako i onako stranci koji zalutaju na blog ne poznaju me pa im je to samo još jedna pričica koja ih zabavi u tom trenu a i njihovo mišljenje ne utječe direktno na moj život, prijatelji koji me čitaju upućeni su u situaciju u mom životu i znaju većinu stvari koja mi se događa i znam da imaju samo riječi hvale i podržavaju me.... ali ovo mi je sad malo nova situacija....
pisala sam kako me je blog svojevremeno znao uvaliti u probleme (preotvorenost, prije toga preveliki uvid) ali nisam se dala smesti.... stavila sam dušu na pladanj i nadala se najboljem.... ali sada.... hmmm..... s jedne strane ne skrivam se, proživljavam svoju blogoterapiju javno i zahvalna sam na svim vašim komentarima, osjećam dobre vibre koje mi pošaljete.... a s druge strane ne želim da i dotični "novi čitatelj" ima toliki uvid jer mislim da će ga kad tad iskoristiti na neki način......
i što sad???... da li će mi ova spoznaja utjecati na razinu kreativnosti i spremnost da podijelim sa "sobom" a i s vama stvari koje me more ili će se sve nastaviti kao i do sada ?
Koliko god da me proglašavaju preotvorenom, ja se zapravo doživljavam jako zatvorenom osobom.... teško mi je ljudima dozvoliti da dođu blizu, pogotovo u face to face kontaktu jer ne volim gnjaviti i opterećivati ljude - kad sam sretna, sretna mogu biti sa svima, ali kad sam u problemu ti su problemi samo moji..... i vaši jer za divno čudo uspijem ih verbalizirati na blogu (zato ga i zovem od milja blogoterapija) .... otvara me blog da bolje komuniciram s dragim ljudima..... ali s nekim čitačima još uvijek nisam u toj fazi, nismo na tom nivou i ne znam kakvu bi dobila povratnu reakciju......
hmmm, i što mi sada preostaje.... zamoliti da ne čitaju? ne, to nemam pravo...... cenzurirati samu sebe? ne, to ne dolazi u obzir, to ruši sve razloge zbog kojih sam ovdje...... nastaviti po svom i nadati se najboljem? ha, da..... tako je oduvijek bilo pa će se tako i nastaviti.... samo što sada u sebi imam i zrnce opreza koje me žulja kao zrno graška
- 10:36 -
ponedjeljak, 20.10.2008.
fale mi moje curke.....
Scar - strašno mi je čudno da te nemogu nazvati sad odmah bez da brinem o vremenskoj razlici i da odemo na kavu i na takvu ćakulu kakva se ne pamti na ovim prostorima.... ok, znam da si brzo natrag ali to ne znači da mi nesmiješ faliti do tada..... volim te jako
Marijana - noćas sam te sanjala i u snu sam skužila da se nismo čule od ljeta... što je strašno? Ne mogu vjerovati da je prošlo već 2 mjeseca.... pa stvarno strašno.... ma znam, radiš, radim i ja, umor, kad i dođem doma ne želim čuti nikoga što je vjerojatno i tebi situacija.... znam da me pročitaš s vremena na vrijeme ali fali mi povratna informacija..... jesi li dobro? kako ti je dragi? kako ti je seka? reci mi nešto, svašta..... volim te jako i zovem te večeras :)))
Mildys - e ta malena me oduševljava, kao mačkica koja ti se sklupča u krilu i samo se mazi i grije ti ruke.... nemožeš ju ne voljeti :) ..... mislim da bi uskoro trebala doći u ZG i da ćemo malo ćakulati.... niti nju nisam vidjela full dugo... trebam malo tvoje pozitivne energije, imam feeling kao da je moja počela lagano gasnuti i trebam vjetrić koji će ju rasplamsati
da mi nema Kate u zagrebu pa prošvikala bi.... i nju volim jako jako :)))
i kako mi je to sada nevjerojatno da su osobe koje su mi toliko bitne razasute po cijeloj Lijepoj našoj.... Labin, Brod, Dubrovnik i jedna na Floridi.....
al eto novi frendovi se pojave kad im se najmanje nadaš.... sinoć sam bila na kavi s Davorinom Bogovićem.... da samo na kavi, prvo smo otišli zajedno na misu i tako se smijali njegovim tenorskim dionicama .... lol..... i taj mi je susret stvarno podigao cijeli dan..... s osmjehom sam odskakutala doma puna neke dobre vibre..... zaključak je bio da nesmijemo dozvoliti više da prođe toliko vremena od susreta do susreta.... malo se takvih pozitivnih ljudi u životu nađe i treba ih držati što bliže......
- 10:14 -
srijeda, 15.10.2008.
ok... dosadno mi je
.... al stvarno mi je jako dosadno.....
i sad evo čekam da mi stigne neko društo i da pobjegnem iz ureda na neki caffe.....
ma ludo je krenuo dan.... jedva sam se probudila.... došla do stanice i zove me mama da je stari zaboravio mobitel i da se vratim doma po njega... vrati se po mobitel kreni opet za zg zovi starog da me dočeka na stanici jer ne stignem 20 minuta hodati do njegove firme i natrag.... on nemože. pa FAK niti ja na žalost ne stignem.... sad već lagano kasnim na posao.... ulazim u bus a u busu parada ZETovaca.... zatvaraju se vrata a oni kreću kao sablasti obilaziti putnike.... na moju sreću a njihovu nesreću ulovili su svatko svoju žrtvu i omogućili mi dovoljno vremena da izletim na drugoj stanici iz busa van.... sad stvarno vć kasnim na posao.... a ništa, digla palac i stopiram.... stane lik u hondi.... on je mene već jednom vozio i zato je stao i ovaj put... bo?? ja se ne sjećam ničega... blesavi osmjeh uljudni razgovori do zg-a.... izlazim iz busa... stari zove da sam bezobrazna i nezahvalna da mu nisam mogla napraviti tu jednu uslugu i potpuno je nebitno što i ja imam obaveze, jedino je bitno što ću mu cijeli dan biti sekretarica a to nije dovoljno dobro..... itd itd
i napokon stižem u ured, zadnja, i palim komp, neki radio, dečki vide da sam malo OUT ..... i dolazi Željko do mene sa jaffa keksima... "evo malena, da ti popravi dan"..... e pa da znaš da mi je popravilo.....:))))
- 14:16 -
nedjelja, 05.10.2008.
ok.... sitnica ali...
super mi je to....
moj blog je uvršten među Almost Cool blogove :)))))))
hahahahahhaah.... nije da sam prepotentna ali moram se poslužiti riječima jedne fora blogerice.... "Ja nipošto nisam ALMOST cool".... ta riječ je izmišljena radi mene..... hahahhahahahaha lol
hvala vam ljudi što čitate ova moja baljezganja :)))))))))
i sad strgana od posla odoh spavati jer jedva držim oči otvorene.... danas sam zaradila dovoljno za svoju plaću, koleginu plaću a i troškove sajamskog prostora.....
zaslužila sam odmor
:))))))
laku noć
- 23:20 -
četvrtak, 02.10.2008.
Zennnnn
e pa baš ZEN
očito sam smiješna i Bogu i ljudima sa tim svojim mood swings-ima.... ali u ponedjeljak sam bila u takvom stanju, ma za ne prepoznati.... sve su mi lađe potonule.... otišla sam na kavu s frendicom koja me pitala tako nesvakidašnje pitanje "Kad si zadnji put bila na ispovjedi?".... "Hmmm, ne sjećam se" ..... "Ajde idi sutra samnom" ..... "ok"
i otišla sam u utorak u jutro u katedralu na ispovjed.... i imala sam osjećaj kao da idem na rapport tati nakon što sam tjedan dana markirala školu....
knedla mi je bila u grlu još u autobusu, pa i u tramvaju.... pred katedralom su se koljena počela tresti a oči su zasuzile.... u katedrali sam se svim silama kontrolirala da ne pobjegnem..... a onda sam ušla u ispovjedaonicu..... Velečasni Ramos ispovjeda..... i sjetim se frendičinih riječi "... nemoj mu muljati, nema potrebe, on ti čita ljudska srca...."
"Hvaljen Isus velečasni"
"U vijeke"
"U ime Oca i..." i tu nastane lom.... počinjem tako jecati, do te mjere da je teško uopće uloviti dah.... i on me smiri, i priča samnom, i ispituje me sitnice iz života, i ovlaš se osvrnemo na grijehe.... i sve mi oprosti... i pozove me da se vidimo opet za mjesec dana.... i stvori u meni osjećaj takve lakoće.....
kleknula sam pred oltar, pomolila svoju pokoru.... i opet mi se vratio osmjeh na lice, boje su postale ljepše, ljudi su me drugačije gledali, a ja sam se samo smješkala..... i danas se još uvijek smješkam..... nikada nisam bila vjerski fanatik, nisam niti sada ali imala sam potrebu olakšati si dušu a da toga nisam bila niti svjesna...... danas imam osjećaj da je Božansko opet uz mene
- 12:11 -
