utorak, 21.04.2009.
fali mi moj blog
ne stižem imati više život.....
nakon što odradim svoj nerijetko 15 satni radni dan... jednostavno nemam snage tipkati što mi se dogodilo ili nije dogodilo.....
strašno mi fali blog....
poremetio mi se bioritam, od kad sam počela raditi ovdje smršavila sam 5 kila (ajde bar neka korist). svakodnevno sam i mama i dadilja i utjeha i dobri duh i kuja i nadrkana.... čovjeće pa pravi ringišpil emocija.....
kako bilo, moj "Đaroš" (kolega) mi je glavna utjeha i najveća podrška i pravi prijatelj koji me svakodnevno takvim sitnicama oduševi i razveseli... ma presretna sam što je tu.... a i mali "Čiček" (koji je btw idealan čovjek u svakom pogledu - note to self: u p.s.-u referirati se na maličkog) danas me je odveo na pelin kad je vidio da je vrag odnio šalu i da mi se usnice iskrivljuju prema dolje a brada lagano gotovo neprimjetno podrhtava i rekao je savršene riječi i nabacio je najjebozovniji pogled a ja sam opet zatitrala :)
eto..... naša mala klinika se nastavlja a ja definitivno kužim zašto su svi u TV poslu ili narkići ili alkići... ja naginjem ovom drugom
P.S. malički je jebenih 5 godina mlađi od mene... totalni balavac ali.... ja u životu NIKAD nisam srela osobu koja je toliko na mjestu, karakterno divan, pametan, profesionalan, jebački pogled, uvijek nervozan al otkrili smo da je to naša furka - on nervozan a ja njega oraspoložim a i obratno.... strpljiv kad treba biti, vrisne kad treba vrisnuti, oslonac ogroman... hvalospjev se može nastaviti u nedogled.... jer je on totalno moj tip ali.... ludo voli svoju djevojku ... fuj trač bljuv.... :((((
- 23:57 -
srijeda, 08.04.2009.
jel to proljeće ili ...
... ili je grad jednostavno krcat dobrim frajerima?....
ajme ovo mi se nikad u životu nije dogodilo ali kad sam ga vidjela nisam mogla prestati zuriti u njega..... visok, smeđe kose, plavih očiju, četiri dana stara bradica koja lagano ima crvenkasti štih.... divna široka ramena, jake prave muške ruke, zelenkasta majica i hlače sa džepovima sa strane, sjedi na mezaninu NSK ravno dva stola ispred mene.... a njegov frend sjedi za stolom samnom... i frend je dobar i to JEDNAKO dobar... uh uh uh..... i kad je došao do stola pozdraviti frenda ja stvarno moram reći da su mi se noge odrezale i da sam se tako navlažila i ostala u šoku da je to moguće..... ajme ajme ajme..... i što sad? izvesti "vojnu bolnicu" i doći frajeru sa brojem telefona i coolerski ga ostaviti s porukom "javi se" ili samo gledati sa strane... onako potiho i misliti "tko ševi takvu ljepotu" ok ok neću biti toliko vulgarna "tko LJUBI takvu ljepotu"..... možda samo samu sebe uvjerim da je picolovac ili da ima takve kriterije da ga samo manekenke zanimaju..... a možda ipak napišem onu poruku i predam ju na odlasku sa ogromnim osmjehom.....
hahahahahahahha proljeće je a u meni nemir......:))))))))
- 16:44 -
četvrtak, 02.04.2009.
IZNAJMLJENI BLOG 1
evo moja najdraža prijateljica, duša moja cijela, otišla je u njemačku... i danima se nismo čule jer eto... još uvijek se snalazi i javlja se samo roditeljima u DU tako da ja zivkam njene roditelje za update.... i danas sam napokon dobila njezin mail......
ma ljudi moji dragi vi nemate pojma koliko mi suze upravo zaljevaju obraze...... nisam još tražila njezino odobrenje i možda ću morati brisati ovaj C/P ali text je predobar i moram ga podijeliti sa mojim dragim čitačima (frendovima koji jednako znaju Katy kao i mene)
"hey draga,
sorry ja jednostavno nemam vremena za javljanje- evo sad sam napokon došla doma pa reko idem uhvatiti vrijeme
i napisati mail... sve je ok, za sada... na putu do odredišta- imala sam nevjerojatnu sreću. U Stuttgardu na pregledu
putovnica nam je lik rekao da lažemo da idemo učiti Njemački, a prije poslijetanja smo na Plesu imale tekođer velikih
problema oko prtljage; morali smo nadoplatiti 120 eura jer je to pravilo počelo vrijediti dan prije polijetanja.
Naravno da sam se obračunala sa likom pa je na kraju spustio cijenu na 40 eura za obje nakon čega je
Ronin kufer bio sumljive naravi pa smo morali na dodatne kontrole. Časna sestra, opaka neka došla je po nas nas
u zračnu luku Stuttgard i onda smo od tamo letili na glavni kolodvor- naravno da je bilo tri milijuna vlakova u istome smijeru
al' mi je pomogao neki jako zgodni plavi Njemac ( ma tvoj tip)... stigli mi nekako jedva na 1. vlak, a na stanici s nama lik
koji pita kao gdje ćemo? a mi, pa u Freuburg.... :)) on kaže idem i ja- ja sam iz Čakovca i la la la ali živim već milijun godina
u Freiburgu. Naravno da sam ja bila onemogućena sa kretanjem kad sam imala ogromni kufer kojeg je lik iz Čakovca
potezao budući da sam ga zainteresirano slušala o tome kako je zaljubljen- by the way- ima 62 godine... I tako sjedimo mi u vlaku...
Rona očajna cijelo vrijeme- kmezi; pita me; šta je ovo nama trebalo? ja šutim i ne znam šta bi rekla.... Naš vlak i dalje piči prema
Karlsruheu, a nama na elektronskoj karti ne piše na kojem peronu čekamo novi vlak za Freiburg... piše samo da za presijedanje
imamo niti manje niti više nego 8 minuta... e, sad ne bi to bio toliki problem da moj i Ronin kofer ne teže po 30 kila i da je taj
kolodvor malen kao u Zagrebu- ovaj pak ima 3 milijuna perona. Letimo mi, zaljubljeni šezdesetdvogodišnjak nam poteže kufere
i u zadnjem trenu uletimo u vlak... oh my God... očajne i pokisle.... iiiiiii........ dolazimo mi dakle u taj Freiburg- dočekuje nas Stefan
i bla bla bla, a kad s druge strane leti Giselae ( ista ti je kao ''super baka'' ali ista) i ljubi, grli sve u 16....
Pitam se ja, Kate moja kaj je tebi ovo sve trebalo????? Gisela me trpa u auto i dovodi doma- 30 minuta vožnje od Freiburga u planine..
najljepši dio Njemače- Schwarzwald... upadam u kuću kad ono tamo- nezamisliva viletina- nemaju naši bogataši pojma što znači biti bogat.
naravno, milijun je pravila u igri- gdje se odlažu ciple i oblače papuče, kaputi i la la la la.... odvodi me do moje sobe u potkrovlje i ubaciva me unutra.
Soba ti je cca kao tvoja, malo veća... staklena stijena preko cijelog zida i gleda na livadu pa na šumu... imam svoju kupaonu i sl.
soba skromne naravni- normala... sve ti je turbo uštogljeno... eng-njemački cijelo vrijeme.... bila sam luda od panike... al' vjerovala ili ne- toliko
sam se opustila sa engleskim da se čak trudim i naglasak skidati.. hihihihi...ženska ti govori 9 jezika- preinteligentna, preobrazovana, a muž joj
je bio šef međunarodnog caritasa... kuća- glava boli, puna umjetnina, knjiga al' kod njih, za razliku od hrvatskih bogataša, svaki predmet
ima svoju priču...imaju ispred kuće veliki obelisk sa Nove Gvineje... svako jutro ustajem u 7.00- doručak je obavezan, pravi aristokratski..
puno pouta se jede ali po malo, sve je puno pravila, smeće se sortira i la la la..., puno se šeta prirodom, a stvarno se ima šta
za vidjeti ( ovako nešto nisam nikada doživjela). Ona za mene ima jako puno živaca sa njemačkim ajme....
e, da morala sam upoznati sve susjede... :)) uglavnom, ovako ti to ide- ja izlazim od doma, hodam deset minuta do busa, pa busom
pola sata, pa presjednem na vlak 1 stanicu pa hodanja do škole deset minuta...a sada najzanimljiviji dio- razred mi ima 13 učenika...
Rona, ja, Turkinja zvana Sultan,cura iz Južne Koreje, cura sa Filipina, 2 Kolumbijke ( bjelkinja i crnkinja), 1 Čileanac, Kristobal, 1 Peruanac,
1 lik iz Nepala, 1 lik iz Kameruna koji sjedi do mene zove se Primus i crnac je i Kineskinja...
zamisli.... i ne bi to sve bilo tako ludo da ekipa zna engleski ( Nepalac i Kamerunac pričaju jedini)... većina spika španjolski, a da
ostali filipinski, japanski, turski i sl... :)) ludnicaaaaaaa!!!!! na nastavi mi je super- i zamisli sad učitelja koja je to faca kad ovakvoj ekipi
predaje na njemačkom i svi ga kuže.... :)))))))) cijeli svijet u jednom razredu....
Fališ mi draga i to jako... :))))))) piši mi kaj se događa.... sve me zanima...
p.s. riknulo mi bilo računalo, a ja skužila da imam hakerski windows- aj ga ti odnesi na popravak pa završi u ćuzi- ovo je EU my darling..
pusam te u obraz, a posebno mi POLJUBI LJERKU i reci joj da je cijeli avion mirisao po njenoj pohanoj piletini..."
Malena moja najdraža, kod mene se svašta događa ali ništa čime te sada želim opterećivati..... nemogu ti uopće opisati koliko mi fališ - SVE mi fali!! i ovaj mail sam čitala u suzama jer vidim tvoje lice dok ga pričaš i čujem ti glas i znam tvoje uzdahe i sve sve sve..... uh......
rješavam stvari na poslu, još uvijek bježim od susjeda, luđačkom brzinom upoznajem nove ljude, malo sam jadna pa sam euforična, dobila sam mengu, pere me pms, umorna sam i neispavana, još uvijek nisam zaljubljena ali osjećam leptiriće jer se bliži proljeće i sunce, našla sam način kako možemo i ti i ja otići raditi na oba koncerta U2-a, fališ mi i volim te, zabrinuta sam bila kad je ljerki marija pričala da ti uopće nije dobro gore, jedva čekam da se vratiš ili da se barem skypamo........
uh..... ovo uopće nije lako.....
eh da, kao što vidiš iznajmila sam ti blog... nadam se da se ne ljutiš a ako želiš da ga maknem say the word and it's done ..... ali meni se sviđa ovako..... ovi tvoji doživljaji su jednostavno prefantastični :))))))))))
- 22:14 -
