nedjelja, 31.08.2008.
divno je...
kada sve ono što si željela na mala vrata počne ulaziti u tvoj život.... a ti se niti ne okreneš i već se osjećaš sretnom i iz dana u dan sve sretnijom....
hehe, simpatično mi je bilo kako je Marijana objašnjavala za svog Gorana da je sve super ali da nema one turbulencije, nema neke fatalnosti, nema problema.... sve je nekako normalno! i to joj je bilo čudno, gotovo nenormalno, jer poučene nekim prijašnjim iskustvima - nemoguće je da je normalno, nemoguće je da nema problema, nemoguće je da se oboje otvorimo istovremeno, nemoguće je da se ne osjeća ALI, nemoguće je da je normalno!..... a opet, kad je normalno, divno je :)))) i iako nisam imala pojma o čemu joj govorim, uvjeravala sam ju da je fatalnost nepotrebna, precijenjena, nestalna i frustrirajuća i da je normalno ono što ima predispozicije trajnosti.... na kraju joj se i pokazalo da je tako (volim kad sam u pravu :)) )
i sad se i sama počinjem nalaziti u nekoj normalnoj situaciji - gdje nema grča, gdje nema neiskrenosti i pretvaranja, gdje on nazove bez imalo ustručavanja, gdje ja kuham dok on slaže veš, gdje se ljubimo cijeli dan i cijelu noć i opet cijeli dan :)))), gdj ejedva čekam vidjeti ga opet.... i najvažnije od svega gdje mogu zaspati u z njega, i stvarno spavati :)))))) nikad to prije nisam mogle, uvijek mi je smetalo kad se pomakne jer me budi, kad mi uzima pokrivač jer me budi, kad me mazi jer me i to budi, kad diše!..... ovdje, zaspala sam čim me zagrlio i stvarno sam spavala a on me i dalje grlio i mazio i ljubio :))) i nije me
- 14:24 -
četvrtak, 28.08.2008.
muke po veturi....
kate se vratila danas iz dubrovnika... napokon!!!! nakon 2 mjeseca ne kafendisanja s njom falila mi je zvjerski.... i tako ja dobra frendica obećam da ću ju pokupiti na aerodromu kad sleti i vozim ju doma ostaviti kofere i na neku večeru nekam u remetinec.... it's ok, no problem... ALI ..... već neko vrijeme imam opasnih problema s autom (jadnik je na izdisaju) tako je svako paljenje mašine posebna avantura - dakle prije svakog kretanja moram u lonac uliti barem 2 litre vode, jer se auto drastično znoji (gubi vodu), moram grijanje opaliti na najjače jer mi je mehaničar objasnio da bi to moglo pomoći da se mašina ne zagrijava tako brzo (blah - ja plavuša povjerovala), naravno voziti na nekom malo broju okretaja (whatever)... i tak... i sve to još uvijek nije garancija da on neće negdje po gradu zakuhati.... tako sam ja prije odlaska na aerodrom, do kojeg imam ravno 2 minute vožnje, natočila vodu, upalila grijanje i vozila 40km/h.... sparkiram na ugibalištu i ispred mene neka malička sjedi na koferu i čeka nekog... mislim si "blentačo jedna mogla bi se i pomaknuti da se pristojno sparkiram!" ona ne mrda ali me malo čudno gleda..... dolazi do mog prozora i kaže "Oprostite ali nešto vam curi iz auta"...... "O, o, o, fuck, fuck!!!!" izlijećem iz auta a na podu lokvetina.... dižem haubu i imam kaj vidjeti.... lonac prazan, negdje iz nečega šišti voda a meni rolete padaju na oči..... mobitel, zovem tatu "Ja sam opet potrgala auto" :((((...... Umire!!! (auto mislim) ..... ha, niš.... opet natočim 3 litre vode, prekrižim se i lagaaanoo, ali jaakoo lagano dovezem ga pred kuću zajedno sa Kate i svim njenim koferima... "kako ću sada ženu voziti u Zg?"... ha niš, ona će na bus a kad tata dođe sa svojim autom s posla vozim joj kofere doma.... na sreću susjed je išao u dugave pa ju je prebacio do Avenue Malla.... a moj je auto ispovraćao i tu vodu koju sam dolila u njega..... i sada mislim da je mrtav ili barem na nekim aparatima i jedino humano što se može napraviti je isključiti ih......
jebemu miša, kupujem peugeot 307!!!..... a baš mi je srcu prirasao moj mali renault 5... :(((((
- 18:58 -
srijeda, 27.08.2008.
odjednom ti
.... u jutru što kraj mene drijema...
jednostavno si mi ušao u glavu i sad si tu... danas cijeli dan si tu... svako toliko bljesnu mi scene pred očima, osjetim dodir, miris, vidim ti oči, dječačku zaigranost u njima.....
stvarno mi još uvijek nije jasno kako si se našao u mom životu ali sad si tu... koliko dugo, nije niti bitno.....
počela sam si u životu dozvoljavati neke stvari koje si prije samo par mjeseci ne bih priuštila ni za živu glavu, potaknula me jedna genijalna rođendanska čestitka od žene koja mi baka može bit "Malena, živi život u potpunosti. Ne ograničavaj se glupim normama koje su neki glupi ljudi postavili. Bitna si jedino ti." ..... nekako me tih par rečenica motivira na svakakve gluposti hahahahha ali mi je zato stvarno zabavno postalo..... osmjeh se ne skida s lica
- 22:49 -
ponedjeljak, 25.08.2008.
još uvijek Pavel...
da, da, još uvijek ga vrtim na svim linijama, na mobitelu, u glavi, u snovima.... opčinjena sam... toliko mi snažno ta glazba ubacuje u glavu slike šljunčane plaže, smiraja dana, zrikavaca, topline na koži, sunca, valova, soli i mirisa borova u zraku.... ukradenih poljubaca, poklonjenih pogleda
neku noć sam sanjala svoju malu kuću na obali istre, bijelu sa crvenim prozorima, sa velikom terasom na katu s koje se vidi more i otoci.... sanjala sam kako izgleda obala nakon sezone kada više nema ljudi, kada si sama sa prirodom, sa svojim mislima, zamotana u neku veliku vunenu pašminu čiji se krajevi vuku po podu kada hodaš. sanjala sam da pišem sve svoje misli u neku veliku knjigu i da sam čudakinja koja se maknula od svjetala grada da bi mogla biti sama sa sobom i nekim sjećanjima.... sanjala sam da sam stara i moram priznati odgovarala mi je takva starost...... i danas se osjećam sa svojih 25 starijom nego što jesam... ulovim se kako milo gledam klince kako se igraju... evo baš danas na pudu do ginića gledala sam klince iz kvarta kako zezaju Matiju pred dučanom, lokalni cuger koji sjedi na zidiću ispred Merkatora i ispija svoju pivu, a njima je tako smiješno svako toliko preplašiti ga i izvući iz njegove letargije samo da bi slučali njegovu salvu psovki u kojima im spominje i majku i Boga i svetce i sva pokoljenja.... jadan čovjek, je li svjesan da mu u alkoholnoj izmaglici prolazi život? ma možda i je pa mu to daje dodatni motiv da maglu održava iz sata u sat.... a djeca ne shvaćaju, njima je sve samo igra, smijeh... i divno ih je gladati kako viču po ulicama, kako harače po kvartu na biciklima, napucavaju nogometnu loptu u zidove zgrada.... polako traže svoje mjesto pod suncem :))))
usrećujem se ovih dana sitnicama.... kupila sam od klinaca na Cresu oslikani kamen hahahha mama je popizdila "na kamenje trošiš novce?! pa jesi li ti normalna!" i onda sam joj ga poklonila... "Evo, sitnica da te razveseli" :))) bila je još ljuća hahahahah.... danas sam nekoj bebi kod ginića poklonila svoj privjesak za ključeve... rastu joj zubići i oduševljenoga je počela žvakati dok je čekala s tatom mamu da izađe iz ordinacije.... i u subotu sam se počastila predivnim buketom suncokreta .... uživam u takvim malim stvarima... izmame mi osmjeh na lice i on se zadrži tu cijeli dan.... i tada stvarno pomislim - nije li živjeti predivno :))))
- 17:27 -
utorak, 19.08.2008.
punjenje baterija i moje ljeto je skoro gotovo....
toliko toga mi se rojilo u glavi ova zadnja dva tjedna .... i sada opet polovica tih slika i misli mi više nije u glavi..... al eto... pokušat ću samoj sebi ovjekovječiti neke od situacija koje su mi pomogle u rechargeing-u....
rabac:
Marijana, neven, sale i ja u malom apartmanu u opatijskoj ulici u gornjem rapcu.... 3 dana jahanja od plaže ali ništa to nije problem.... ja sam u rapcu i sada je sve super i sva je za 5 :))))) iako nije bilo luđačkih partijanja kojima sam se toliko nadala, posjeta mon vi-u i byblosu.... bilo je tonu trave, tonu cuge, genijalnih ljudi, mojih animatora, domaći koje nisam vidjela godinu dana.... zaista mi je trebalo punih tjedan dana da sve obiđem, sve pozdravim, sa svima popijem bar jednu kavu (heh apsurda u životu nisam popila toliko kave a imala takvih problema sa zatvorom - valjda onaj safe toalet syndrom).... stvari koje su obilježile ovaj odmor - svakodnevna meditacija na plaži uz zalazak sunca slušajući Pavel i njihovu Morsku..... "Ponijet ću vesla, dinje i vino
jedan maleni kompas što pokazuje krivo
ponijet ću udice i dalekozor
da ti približim sunce kad zađe za obzor"..... Neven koji je imao blackout i izgubio se sa ključevima od apartmana tako da smo ga čekali spavajući u autu na parkingu pred hotelom da se u pola 8 negdje osvijesti i doklipše do auta, ćakulanje kod Tatjane na exoticu, susret sa Mihaelom - friškim tatom koji je jebozovniji nego ikad - zabranjeno voće je zaista najslađe, cuga sa Elvisom koji mi je doslovno ukrao poljubac i potpuno me ostavio bez teksta, moja Mildys koja prolazi kao šefica sve ono što sam ja prošla prije dvije godine - iscrpljena je, ne jede, ne spava, bori se sa nemarnim animatorima, sa zahtjevnim direktorima, sa sporom administracijom, sa glupim gostima, sa samom sobom.... držim joj fige..... djelomično zatvaranje kruga - Ilija je dao otkaz a ja sam tjedan dana dobivala lovorike za sve ono što sam ja odradila a on nije bio u stanju... dobila sam pohvalu svojoj ljudskosti :))))..... iako me je mučilo tjedan dana pitanje svih tih novih animatora "zašto više ne radiš? zašto je on bio takav tiranin?" kao da su od mene tražili odgovor na pitanje "zašto nam je zagorčavao život svih ovih mjeseci?" .... a ja sam se smješkala jer odgovor nemam, jer ne želim potpunim stranicima davati uvid u nešto što mi je bilo toliko bolno, jer su oni koji su bilo odgovorni napokon dobili mogućnost da usporede svoje "zlatno tele" tj njega i djevojku koja je , po njihovom mišljenju "podbacila"...... zaista se krug zatvarao.....
a onda sam došla doma..... gorica je opet bila šok za organizam... ne jako dugotrajan jer sam već za dva dana opet sjela u auto, doduše sa starcima i uputila se na Cres....
Cres:
taj otok je mrtav. Tamo zaista nema ničega. Kamenje, ovce, ovčar Bruno koji sa sjekirom tumara po toj našoj uvali, nema struje, nema tekuće vode, nema normalnog kreveta.... samo naša mala kampica usred šume, ležaljka između dva hrasta, skakavci, zrikavci...... i mir
no, nije sve na Cresu tako grozno.... najzvjezdanije nebo koje sam ikad vidjela, zvijezde su padale svaku večer i svaku večer ja sam razmišljala o Kaiu, sternesnupper - zvijezda padalica, samu sebe sam mazohistički uvaljivala u priče "što bi bilo kad bi bilo".... mozgala sam o budučnosti, o svom putu, o nadanjima, željama, stvarnosti i opcijama...... i onda se javila Mildys iz Rapca da se moram nacrtati na animacijskom tulumu..... :)))) teško žabu u vodu natjerat.... pa sam tako i ja sjela na trajekt za Brestovu i za pola sata bila opet u rapcu.... dočekala me sa Tihomirom, predragim pazinjanom koji je toliko luđački zaljubljen u nju..... on me je oduševio, već dugo nisam upoznala nekoga s kim se tako lako može razgovarati, on je pravnik, sportaš, izrazito emotivno stvorenje, on zrači manirima gospodina.... zaista već dugo nisam upoznala nekog takvog i toliko sam sretna što je ušao u njezin život.... ako itko zaslužuje komadić sreće onda je to ona :)))).... i tako je tulum prošao predobro, dečki su složili neke igrice za nas curke koje smo sve redom bile zakostimirane u rimljanke..... tako smo morale pokazati umijeće u lizanju sladoleda - naravno Magnum, i što uspješnije sinkronizirati uratke najvećih porno diva.... oba puta mi je pobjeda izmakla za dlaku..... al zeka peka je bila vrhunska, ljudi razpoloženi, ja sam sjajila i bila samoj sebi divna.....heh, predobro..... i opet sam se vratila na Cres.... na žalost, tada me počeo boljeti umnjak i boli me već 5 dana i tek sam danas uspjela otići zubaru.... i dalje mi cijela vilica pulsira i mislim da ću uskoro morati na tu operaciju.... fuj fuj....
obožavam ovakve godišnje, laganini, vratila sam se doma ispunjena, preplanula, mršavija, sretna, zaljubljena u ljubav, optimistična i sad se spremam ovaj tjedan na razgovor za posao pa možda do kraja ljeta budem i uspješno zaposlena.....
- 20:28 -
petak, 01.08.2008.
j'bote strahova
imala sam danas ludnicu od jutra....
krenula s frendicom u Čulinečku odvesti njenog muža u komunu.... dečko 3 godine mlađi od mene već je 5 godina na dopu i napokon mi je frendica objasnila da je na sudu pokrenula postupak za oduzimanje skrbništva nad njihovim djetetom ukoliko se ovaj ne skine, očisti i počne normalno funkcionirati.... danas u 8 smo krenuli u Reto (ovaj je naravno bio ufuran - super start.... ma možda je bolje i to nego da krizira po putu i počne izmišljati razloge da ne ode...)
ali razlozi kao da su sami dolazili.... gužva po putu do zagreba.... skoro smo poginuli na obilaznici....jebote!!.... Frendica je proletila kroz crveno.... uopće nije vidjela semafor... odjednom oko nas 2 kamiona, neki crni terenac s jedne strane i Rav s druge.... već sam nas vidjela u crnoj kronici.... mislim da nas je sami Bog čuvao... i to ne samo nas nego i sve oko nas jer za čudo nitko se nije niti okrznuo.... potresena je zaustavila auto 20 m dalje i tresući se ko šiba zapalila prvu cigaretu nankon 6 godina od kad je i sama prošla odvikavanje u Španjolskoj.....
tresla sam se i ja.... ali kužim da moram ostati sabrana i nasmijana i uvjeravati joj muža da je sve ok, da ovo nije ništa strašno, da nastavljamo dalje prema Retu, da je ona vrhunski sve izmanevrirala da se nikome ništa ne dogode.... a cijelo to vrijeme srce mi je u grlu i najrađe bi dušu ispovraćala na taj asvalt....
i onda se uspijemo izgubiti.... ne skužimo skretanje i završimo na naplatnim kućicama... okreći se nekako i vrati se natrag... i onda fulamo još jedno skretanje i vozimo se natrag u VG a za 10 minuta moramo biti u Retu..... i kako frendica uopće ne vozi onuda.... Iva smisli kako se vratiti natrag.... Domovinski most... iako nikad nisam onuda vozila.... ali "Sve je OK... znam ja put.... u Centru smo za par minuta.... samo vozi ravno".....
i stižemo pred Reto... opraštanje... vidiš mu u očima da je TO TO.... nema povratka.... nema se čemu vratiti.... zna da dijete i ženu neće vidjeti mjesecima..... puši zadnju cigaretu..... ljubi ju, grli, pozdravlja se samnom..... i odlazi proživjeti još jednu, molim te Bože zadnju, krizu.....
došla sam u VG s frendicom, pokupila njenu malu kod svekra i svekrve i još jednom zamolila Svevišnjeg da ju čuva....
uopće nisam još u filmu da sutra idem na godišnji.... idem u svoj Rabac..... mislim da ću o tome razmišljati tek sutra na putu prema Rijeci... kada vidim prvi onaj natpis Labin i kada s Marijanom počnem vrištati u autu jer....aaaaaaaaa, još samo malo, hahahahhaha.... vraćamo se kao stari gosti hahahahah, vraćamo se vidjeti svoju drugu obitelj, vraćamo se doma :)))))
- 20:53 -
