petak, 01.08.2008.
j'bote strahova
imala sam danas ludnicu od jutra....
krenula s frendicom u Čulinečku odvesti njenog muža u komunu.... dečko 3 godine mlađi od mene već je 5 godina na dopu i napokon mi je frendica objasnila da je na sudu pokrenula postupak za oduzimanje skrbništva nad njihovim djetetom ukoliko se ovaj ne skine, očisti i počne normalno funkcionirati.... danas u 8 smo krenuli u Reto (ovaj je naravno bio ufuran - super start.... ma možda je bolje i to nego da krizira po putu i počne izmišljati razloge da ne ode...)
ali razlozi kao da su sami dolazili.... gužva po putu do zagreba.... skoro smo poginuli na obilaznici....jebote!!.... Frendica je proletila kroz crveno.... uopće nije vidjela semafor... odjednom oko nas 2 kamiona, neki crni terenac s jedne strane i Rav s druge.... već sam nas vidjela u crnoj kronici.... mislim da nas je sami Bog čuvao... i to ne samo nas nego i sve oko nas jer za čudo nitko se nije niti okrznuo.... potresena je zaustavila auto 20 m dalje i tresući se ko šiba zapalila prvu cigaretu nankon 6 godina od kad je i sama prošla odvikavanje u Španjolskoj.....
tresla sam se i ja.... ali kužim da moram ostati sabrana i nasmijana i uvjeravati joj muža da je sve ok, da ovo nije ništa strašno, da nastavljamo dalje prema Retu, da je ona vrhunski sve izmanevrirala da se nikome ništa ne dogode.... a cijelo to vrijeme srce mi je u grlu i najrađe bi dušu ispovraćala na taj asvalt....
i onda se uspijemo izgubiti.... ne skužimo skretanje i završimo na naplatnim kućicama... okreći se nekako i vrati se natrag... i onda fulamo još jedno skretanje i vozimo se natrag u VG a za 10 minuta moramo biti u Retu..... i kako frendica uopće ne vozi onuda.... Iva smisli kako se vratiti natrag.... Domovinski most... iako nikad nisam onuda vozila.... ali "Sve je OK... znam ja put.... u Centru smo za par minuta.... samo vozi ravno".....
i stižemo pred Reto... opraštanje... vidiš mu u očima da je TO TO.... nema povratka.... nema se čemu vratiti.... zna da dijete i ženu neće vidjeti mjesecima..... puši zadnju cigaretu..... ljubi ju, grli, pozdravlja se samnom..... i odlazi proživjeti još jednu, molim te Bože zadnju, krizu.....
došla sam u VG s frendicom, pokupila njenu malu kod svekra i svekrve i još jednom zamolila Svevišnjeg da ju čuva....
uopće nisam još u filmu da sutra idem na godišnji.... idem u svoj Rabac..... mislim da ću o tome razmišljati tek sutra na putu prema Rijeci... kada vidim prvi onaj natpis Labin i kada s Marijanom počnem vrištati u autu jer....aaaaaaaaa, još samo malo, hahahahhaha.... vraćamo se kao stari gosti hahahahah, vraćamo se vidjeti svoju drugu obitelj, vraćamo se doma :)))))
- 20:53 -
