srijeda, 21.05.2008.
heh da.... vrijeme ili što?
i ja se danas totalno funky osjećam.... raspoloženje mi se drastično mijenja od delirija do krajnje depresije pa opet natrag... i sad ja pitam - da li je to zbog vremena ili što?.... neke čudne mjesečeve mijene, nedostatak ljubavi u životu, sveopća letargija.... razmišljam previše o stvarima koje nemogu kontrolirati.... (PREKINI!).... možda će me ovaj maturalac izvući iz funka.... možda je ono što mi zapravo treba samo malo sunca i mora i odmora za dušu.....
on the other hand.... deit je prošao divno.... kao što i svaki s njim prođe divno... i opet smo pričali do besvjesti, i smijali se i kužili se i sve opet super divno ..... i opet zapravo ništa.... lol
jednim slovom nije prokomentirao svoju poruku (onu kojom me pita želim li mu biti djevojka .... ajme to mi je bilo preslatko :))) ) a opet.. nisam niti ja... i na momente sam htjela skočiti na njega i poljupcima mu dati do znanja da ne želim više pričati... ali nisam (glupe kočnice i glupi glupi super ego)... i s druge strane opet sam samoj sebi objašnjavala da ga nisam vrijedna, da ću ga sjebati negdje po putu jer sam takva i da će mi biti žao, i da ne zaslužujem biti s nekim tako normalnim..... i onda mi je kate vrisnula na mobitel da prestanem zajebavati i nju i sebe i da se jednostavno prepustim.....( ona je carica i ima potpuno pravo)..... treba se prepustiti i pasti u nečije naručje..... je, da, super je to kad zapravo i padneš... ali ovako oboje smo samo ostali lebdjeti jedno ispred drugoga i niti on niti ja nismo se pokrenuli.... hmmm......
glupa, glupa gravitacija tj. nepostojanje iste.....
p.s. blogoterapija uspješno obavljena :)
- 20:43 -
utorak, 20.05.2008.
...dreams are my reality...
i eto.... sinoć sam nakon dugo vremena prićala sa svojom Marijanom (mah mah sunce)... i sanjala sam ju noćas cijelu noć.... bile smo u Rapcu na Exoticu kod Tatjane.... ona, njene Ivana i Mirjana, moja Tihana, Kate i ja.... i pričalo se o svemu onom o čemu smo ona i ja sinoć 2 sata na telefon pričale..... zašto? kako? pa gdje je problem? jesam li ja? je li svijet? što hoću? što imam? što moram mijenjati? ....blah.... sve su to neke misli koje mi titraju u glavi a i odgovor na iste mi je navrh jezika... ali nikako da pređe preko usana i postane shvatljiv......
ma nije niti bitno, tako jako.... recimo da sam zadovoljna u ovoj fazi... ne u potpunosti ali uglavnom.... mislim da je i to svojevrsni uspjeh.... možda mi neke stvari jednostavno nisu suđene, a možda i jesu i tu su, ravno meni pred nosom ali ja ih jednostavno ne vidim....
u svakom slučaju, san je bio fora... obožavam to ljeto i to more i tu moju Istru, i mooving grooving, i ljetne partye.... imam feeling da ću se i ovo ljeto zavrtiti u one Samotnjakove krugove.... what the hell... u nekim se krugovima jednostavno volim vrtiti :)))))
- 13:38 -
utorak, 13.05.2008.
kraj jednog prijateljstva
evo... konačno sam danas odlučila u potpunosti preseliti na ovu adresu..... iako link na prošli blog postoji iz nekih sentimentalnih razloga, moja blogoterapija nastavlja se ovdje......
možda sam malo odraslija nego tamo i tada, ne znam.... znam da će mi faliti komentari (što da kažem, uživam stajati pred publikom) ali smisao, svrha svega ovoga morati će biti dovoljna......
krećem iz početka.... i radim prve korake pred novom publikom....
pa dobar vam dana svima :)))))
- 19:21 -
srijeda, 07.05.2008.
....MISC....
kako sam u zadnjih par dana bila baš onako rakovski, reći ću emotivna da ne bi morala upotrijebiti depresivana, niam imala volje niti snage išta staviti u ovaj svoj blog....
danas sam dobila neku inspiraciju....
svih ovih dana gledam sebe u nekim situacija i ulovim se da razmišljam u blogovskim rečenicama - ne postoji drugi termin - to su baš blogovske rečenice.... misli već uobličene nekom strukturom čekaju u tvojoj glavi da ih izliješ na tipkovnicu....
dobila sam na poklon od mame za rođendan nove sunčane naočale.....prekrasne .... ako zbog ičega onda zbog toga jer je ona bila sretna kad ih je vidjela i rekla da su ko stvorene za mene :))) (samo je jedna mama) i u nedjelju vozikamo se stari i ja po selima oko gorice i ja nosim svoje nove naočale i skužim da je kroz njih pogled na svijet nevjerojatan ...... ne, one nisu ružičaste, one su Romantičaste ...... imala sam feeling ko da sam u nekom starom američkom filmu u kojem sve ima jednu patinu divnog žućkastog sunčanog svjetla...... obožavam voziti u njima i pjevati na sav glas u svom malom starom autiću, i boli me briga tko mi trubi jer sam spora i tko me čudno gleda i tko umire od smijeha.... u mojim romatičastim naočalama svijet je divan i ja sam divna jer sam u njemu :))))))
s druge strane čudna sam si zadnjih par dana.... isćekujem jednu osobu koja nikako da stigne..... i to isčekivanje mi je čudno..... čovječe pa zar sam postala Penelopa?! JA?! ja koja nikada prije nisam bila penelopa, koja se nisam htjela zamarati takvim, meni nebitnim stvarima..... zar je moguća da sam se promijenila? zar toliko? hmmmmm...... ako i jesam mislim da nitko nije utjecao na tu promjenu.... jednostavno je došlo vrijeme za nju a ona se tako ušuljala u mene i sada me iznenađuje, svakodnevno..... i moja Tijana je to primijetila - jedna od frendica koja je nevjerojatno intuitivna i skuži i najmanju promjenu u mom titranju .... hmmmm
danas sam dvjema frendicama našla posao.... presretna sam radi njih i radi toga..... dobre plaće, dobro radno vrijeme i znam da su i one sretne :)))))
ajme super se osjećam
da se poslužim riječima dragog mi samotnjaka
"danas je moj dan"
i stvarno je :))))))
08.08.2007. 18:19:11
- 23:17 -
JA I .....
...Ulazim u Rabac. Pomiješani osjećaji ushićenja, nervoze, apsolutne sreće, iščekivanja novog početka. sve se to kovitla u mojim grudima i mojim mislima. ništa mi ne pomaže da raščistim te nakupine emocija iz sebe. niti mi ne treba. grlim ih čvrsto i strastveno jer one su moj saveznik, one me guraju da napravim ono što inače nikada, nikada ne bi. da budem hrabra i da djelujem. auto staje pred Adriaticom i opet osjećam onaj miris mora, soli, borova u zraku pomiješan sa divnim opijajućim smradom vlage koji se širi iz mog bivšeg doma.po prvi put ne pada mi na pamet pozdravljati svoje animatore, kolege, sustanare, Mildu! ne. umjesto toga navlačim badić još u autu, omatam se onim sexy prozirnim pareom, malo lip glossa i trčim. srce će mi iskočiti iz grudi, osmjeh se ne skida s lica. svi pozdravi svima poznatima (a ima ih) svode se na širok osmjeh, još šire mahanje rukom i glasno "bok vratit ću se". moj cilj je tropic, moj cilj je što prije stići do tog drvenog šanka, do osobe koja će umiriti rasplamsali uragan koji buja ispod moje energične vanjštine. moj cilj je mihael. i stižem.
"smiri se, samo se smiri!", naređujem samoj sebi. na tropicu Rafaela za šankom smije se onako blago ili mlako , još uvijek ne mogu razlučiti, kako samo ona zna. i počinje salva banalnih pitanja: "kako si? Radi se? Pa što si sama? A nisi?! Aha, Mihael je tu? Pa gdje je? Aha iza. A mogu do njega? ono. pozdraviti ga?" ulazim iza šanka. još samo 3, 4 koraka ispresjecanih jednom jutenom zavjesom i odškrinutim vratima. odmičem zavjesu, srce mi lupa, korak, srce mi lupa, korak, otvaram vrata, korak, srce mi lupa, korak, korak i eto ga.........
11.07.2007. 12:41:34
- 22:48 -
