srijeda, 07.05.2008.
JA I .....
...Ulazim u Rabac. Pomiješani osjećaji ushićenja, nervoze, apsolutne sreće, iščekivanja novog početka. sve se to kovitla u mojim grudima i mojim mislima. ništa mi ne pomaže da raščistim te nakupine emocija iz sebe. niti mi ne treba. grlim ih čvrsto i strastveno jer one su moj saveznik, one me guraju da napravim ono što inače nikada, nikada ne bi. da budem hrabra i da djelujem. auto staje pred Adriaticom i opet osjećam onaj miris mora, soli, borova u zraku pomiješan sa divnim opijajućim smradom vlage koji se širi iz mog bivšeg doma.po prvi put ne pada mi na pamet pozdravljati svoje animatore, kolege, sustanare, Mildu! ne. umjesto toga navlačim badić još u autu, omatam se onim sexy prozirnim pareom, malo lip glossa i trčim. srce će mi iskočiti iz grudi, osmjeh se ne skida s lica. svi pozdravi svima poznatima (a ima ih) svode se na širok osmjeh, još šire mahanje rukom i glasno "bok vratit ću se". moj cilj je tropic, moj cilj je što prije stići do tog drvenog šanka, do osobe koja će umiriti rasplamsali uragan koji buja ispod moje energične vanjštine. moj cilj je mihael. i stižem.
"smiri se, samo se smiri!", naređujem samoj sebi. na tropicu Rafaela za šankom smije se onako blago ili mlako , još uvijek ne mogu razlučiti, kako samo ona zna. i počinje salva banalnih pitanja: "kako si? Radi se? Pa što si sama? A nisi?! Aha, Mihael je tu? Pa gdje je? Aha iza. A mogu do njega? ono. pozdraviti ga?" ulazim iza šanka. još samo 3, 4 koraka ispresjecanih jednom jutenom zavjesom i odškrinutim vratima. odmičem zavjesu, srce mi lupa, korak, srce mi lupa, korak, otvaram vrata, korak, srce mi lupa, korak, korak i eto ga.........
11.07.2007. 12:41:34
- 22:48 -
