ne stižem imati više život.....
nakon što odradim svoj nerijetko 15 satni radni dan... jednostavno nemam snage tipkati što mi se dogodilo ili nije dogodilo.....
strašno mi fali blog....
poremetio mi se bioritam, od kad sam počela raditi ovdje smršavila sam 5 kila (ajde bar neka korist). svakodnevno sam i mama i dadilja i utjeha i dobri duh i kuja i nadrkana.... čovjeće pa pravi ringišpil emocija.....
kako bilo, moj "Đaroš" (kolega) mi je glavna utjeha i najveća podrška i pravi prijatelj koji me svakodnevno takvim sitnicama oduševi i razveseli... ma presretna sam što je tu.... a i mali "Čiček" (koji je btw idealan čovjek u svakom pogledu - note to self: u p.s.-u referirati se na maličkog) danas me je odveo na pelin kad je vidio da je vrag odnio šalu i da mi se usnice iskrivljuju prema dolje a brada lagano gotovo neprimjetno podrhtava i rekao je savršene riječi i nabacio je najjebozovniji pogled a ja sam opet zatitrala :)
eto..... naša mala klinika se nastavlja a ja definitivno kužim zašto su svi u TV poslu ili narkići ili alkići... ja naginjem ovom drugom
P.S. malički je jebenih 5 godina mlađi od mene... totalni balavac ali.... ja u životu NIKAD nisam srela osobu koja je toliko na mjestu, karakterno divan, pametan, profesionalan, jebački pogled, uvijek nervozan al otkrili smo da je to naša furka - on nervozan a ja njega oraspoložim a i obratno.... strpljiv kad treba biti, vrisne kad treba vrisnuti, oslonac ogroman... hvalospjev se može nastaviti u nedogled.... jer je on totalno moj tip ali.... ludo voli svoju djevojku ... fuj trač bljuv.... :((((
Post je objavljen 21.04.2009. u 23:57 sati.