četvrtak, 30.10.2008.

prazno, blank, vuoto, vazio....

....sve to osjećam danas.... baš tako... prazno.....
osjećam se ponekad kao Yo-Yo.... na momente sam euforična pa na momente prazna pa opet super, pa malo down, pa onda..... znam znam postoji medicinski termin za takve osobe (Bipolarnost).... nijeovo moje toliko opasno ali - da sam jučer bila tako vedra a danas mi je sve sivo... to mi je apsurd......

cijeli dan sanjarim.... čak me je sram što ništa (skoro) pametno ne radim na poslu (ajme šef će me skalpirati :))) )..... samo sanjarim.....

sanjarim o poljima suncokreta okupanim u suncu....
sanjarim o pjesku pod bosim stopalima i moru koje ti se zavlači među prste.....
sanjarim o vjetru u kosi i toplom suncu na koži.....
sanjarim o viticama vinove loze koje se spuštaju sa bogatih trsova....
pišu mi se priće i opet dobivam želju da pobjegnem u svoj imaginarni svijet.... na neko mjesto koje ima sve to.... sunce, more, pijesak, vino, suncokrete, masline, voće, smijeh, sreću.....


Daydream 1:
sinoć mi je tati bio rođendan :)))) 51. :))))) i standardno se okupila draga ekipa ali ovaj put je stigla i Martina s malom Vitom :)))))) koja je prekrasna :)))))...... i gledala sam tu malenu figu..... njen smijeh, pokrete, pogled kako vrluda, malo suze, prstiće, nožice, malene nokte, zube koji tek rastu...... ajme kako mi se javila želja da bi i ja svoje dijete.... što prije, odmah, sad.... i onda sam u šoku na samu sebe kako mi se rapidno razvija neki majčinski instinkt..... od uvijek sam znala da sam stvorena da budem majka.... to je smisao mog života, jednog dana biti mama mojim blizancima (da da, imat ću twinse - od kad znam za sebe svjesna sam toga) ..... problem je samo, za sada, s kim? Ni za Boga ove misli ispričati nekom muškarcu jer imam osjećaj da će pobjeći koliko ga noge nose...
..... ok baljezgam gluposti sada.....

zapravo mi je dosadno na poslu (danas sam sama u uredu, ok šef i ja smo ovdje ali nitko od kolega) nemam nekog posebnog posla..... i ovim mislima si pokušavam ispuniti vrijeme ali i vratiti neki entuzijazam....

... a rado bi otišla i na neku kavu.... zavalila se u finu fotelju koja se okreće, boravila među ljudima, naručila vruću čokoladu ili fini čaj, malo promatrala ljude oko sebe, one koji prolaze, konobare, body language ljudi koji sjede oko mene, odgonetavala bi njihove priče - tko su? što rade? kako se poznaju? kako su završili baš na ovoj kavi?, a onda se izgubila među stranicama neke dobre knjige koja još miriši na novo i čitala bi dok mi ne stigne društvo..... a onda bi mi bili to koje drugi netko promatra uz vruću čokoladu ili fini čaj i odgonetava našu priču....

savršeno.... dakle.... riješenje današnjeg blues-a je u čitanju..... odmah poslije posla idem kupiti neku dobru knjigu...... možda neku koja će me odvesti na sunce, more plažu, vinograde i masline ..... haha

blogoterapija uspješno završena.

- 13:56 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

ne zabrinjavajte se jako, ovo su samo još jedne ispovjedi nesređenog uma





Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Neka mlađa ja iliti prva verzija bloga
brunsha20



Blogovi koje volim i ljudi koje volim još više

Samotnjak
Libella
ScarlettO
Burky



Novo otkriveni blogovi:

malacrnaknjižica
S ulica Kabula i malo šire
Lady of the Lake - niniane


Danas se osjećam.....

osjećam se lepršavo.... puna sam nade i dobrih vibracija :)))) .... sunčani dani su još uvijek tu i sve je lako

ali.... tako bi se rado ljubila..... u ovom trenu osjetila njegove meke usne i dozvolila leptirićima da me preuzmu.....


ponovo me ulovio blues.... zima se prišuljala a meni je hladno.... sanjam, samo sanjam, po cijele dane sanjam a i po noći sanjam.... misli mi nesretno lete preko granice.....


napokon je sve divno, ili barem na dobrom putu ka tome..... sretna sam, zaljubljena, napokon znam što znači voljeti nekog pravog - onog pravog, smješkam se, nije me strah, sve je sigurno i toplo i mekano i..... znam da s njim idem u pravom smjeru, u dobro neko sutra i ne bojim se ničega jer znam da me on drži za ruku i hoda uz mene....... :)



Pray hard but pray with care;
For the tears you are crying now
Are just your answered prayers
The ladders of life we scale merrily
Move mysteriously around
So that, when you think you're climbing up, man
In fact you're climbing down...